Razgovarao: Maro Marušić

Rođeni Dubrovčanin Emir Fulurija godinama živi i radi u Zagrebu. Po struci je sportski i glazbeni novinar, među ostalim, pisao je za Večernji list, Jutarnji list i Sportske novosti. Dugi niz godina urednik je glazbene emisije Izvorišta na Radio Studentu gdje pušta glazbu iz world music (etno) žanra i s vremenom se u toj domeni isprofilirao kao vodeći stručnjak u Hrvatskoj. Poznat je kao i organizator koncerata, a 'svojim' izvođačima vrhunskih renomea puni koncertne dvorane od Močvare pa sve do Vatroslava Lisinskog. Od ove godine odlučio je dio koncerata organizirati i u svom rodnom gradu što je bio povod za naš razgovor, jer nas već sljedeći utorak u Kazalištu Marina Držića očekuje koncert Damira Imamovića, legende sevdaha.

U Dubrovniku ćete organizirati četiri koncerta, dva u proljeće, dva u jesen. Odakle motivacija za taj iskorak s obzirom na to da godinama živite i radite u Zagrebu?

Dubrovnik je ipak moj grad. Dugo sam se bavio organizacijom koncerata u udruzi mladih Orlando, a zadnjih desetak godina organiziram koncerte u Zagrebu ponajviše iz žanra world music, nešto manje blues i jazz. Bilo je takvih događaja više od stotinu s izvođačima iz pedesetak država, među ostalim i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje završavam drugu sezonu i već pomalo najavljujem treću. Palo mi je na pamet da bih volio nešto slično napraviti i u Gradu, ali da je van ljetne sezone, odnosno da su koncerti namijenjeni prvenstveno Dubrovčanima. Htio sam da koncerti budu sjedeći, jer je riječ, nazovimo je tako, o ozbiljnijoj glazbi, pa sam kontaktirao Kazalište Marina Držića jer bi izvođačima ta lokacija bila najprirodnija.

Kako je Kazalište reagiralo na ideju?

Ravnatelju Paolu Tišljariću ideja se odmah svidjela i brzo je pristao. Organizacija ovih koncerata je u suradnji s njima, oni ulažu svoje resurse, tako da mogu reći da je riječ o zajedničkoj koprodukciji. Paolu je posebno bilo drago što će koncerti biti van glavne turističke sezone i što su namijenjeni lokalnim stanovnicima. I Grad Dubrovnik je podržao ideju. Imao sam sreću što su me pogurali i drugi ljudi poput Eda iz Taj Mahala. Vidjet ćemo kako će publika reagirati i kako će se cijela ideja dalje razvijati. Znam samo da se često govori kako u Dubrovniku nema dovoljno koncerata mimo lipnja, srpnja i kolovoza. Orlanda više nema, Lazareti godinama rade u smanjenom obujmu, iako se posljednje dvije godine opet podižu...

Dovodite vrhunske glazbenike. Recite nam nešto više o njima.

Damir Imamović će imati koncert 21. travnja, a 6. svibnja je duet Justin Adams i Mauro Durante. Imamović je poznat dubrovačkoj publici, jer je već nekoliko puta svirao u Gradu, a ljudi dole vole sevdah. Dolazi pojačan sjajnim slovenskim kontrabasistom Žigom Golobom i turskim virtuozom Deryaom Turkanom. Koncert Justina i Maura imao sam priliku organizirati prošle godine u Lisinskog i živo me zanima kako će na njih reagirati dubrovačka publika. Gitarist Justin Adams neizostavan je dio benda Jimmyja Pagea, inače kultnog člana bivših Led Zeppelina. Također producirao je prve albume Tinariwena, legendarnog benda world music scene. Radio je i s Brianom Enom, Sinead O' Connor i brojnim drugima. Vrhunsko svjetsko glazbeno ime. Mauro Durante je pak svjetsko ime etno glazbe. Vođa je benda Canzoniere Grecanico Salentino, jednog od najvažnijih u Europi po pitanju world musica. Djeluju već pet desetljeća. Sviraju pizzicu, tradicionalnu muziku s juga Italije, dosta sličnom našem podneblju i mediteranskom mentalitetu. A Justin i Mauro su spojili pizzicu s bluesom. Zaista nešto predivno. Kada su prije dvije godine izdali album, svi najrelevantniji svjetski glazbeni mediji proglasili su ga među deset najboljih. Znači, riječ je o vrhunskom koncertu i zaista bih volio da to tako i dubrovačka publika doživi.

A koga možemo očekivati najesen?

Volio bih se tada malo odmaknuti od world musica odnosno etno glazbe. Pregovaram još i nadam se da će doći uvaženi američki glazbenik Chris Eckman. Za četvrti koncert još uvijek nisam siguran koga dovesti, ali pokušat ću nekoga iz jazz svijeta.

Uspoređujući organizacije koncerata u Zagrebu i Dubrovniku koje su sličnosti, a koje razlike? Je li organizacija koncerata u Gradu ipak sveukupno skuplja s obzirom na udaljenost?

Otprilike je sve to tu negdje. Super stvar za Dubrovnik jest što je od početka proljeća pa sve do kraja jeseni odlično avionski povezan. Lakše mi je bilo organizirati dolazak Maura i Justina u Dubrovnik, nego u Zagreb. To je mit da je teško dovesti izvođača. Možda jedino u nekoliko zimskih mjeseci.

Ali od korone nema puno koncerata zimi ni u Zagrebu, čak ni u Londonu. Nekako se sada svuda po Starom kontinentu organiziraju od ožujka do studenog, zar ne?

To je istina. Siječanj i veljača skoro svuda su mrtvi. Moja prva ideja je bila da prvi koncert u Dubrovniku organiziram iza Sv. Vlaha. Ove godine nije uspjelo, možda će dogodine, ako čitava priča zaživi, a ja vjerujem da hoće. Inače, mijenjaju se trendovi kako dolaze nove generacije. Od korone naovamo dosta je klubova zatvoreno diljem Europe, njih čak 20 posto.

Je li se dio klubova zatvorio, jer mladi više ne pohađaju toliko koncerte i klubove kao naša generacija?

Mladi zaista ne slušaju ništa (smijeh). Mislim da ogromna većina organizatora koncerata, od kojih dobar dio osobno poznajem, nema blage veze kako privući mlade. Za našu generaciju glazba je bila važna i kao identitet. Toga više nema. Mladi slušaju sve i svašta, a u biti ništa, i zato ih je teško privući. Ovi moji koncerti nisu toliko namijenjeni mladima, niti uopće imam ikakav odgovor kako se njima obraćati. Kada pogledate top liste najslušanijih pjesama današnje mladosti to je toliki đumbus da je to meni nevjerojatno. Ne bih ih zaista želio kritizirati, samo hoću reći da je riječ o totalno drugačijem vremenu od onog u kojem smo mi odrasli. Oni su potpuno digitalna generacija rođena s mobitelom u ruci. Naravno da se mi i oni ne razumijemo i da postoji veliki generacijski jaz.

Sve to što kažete je istina, a onda s druge strane dođe svjetski izvođač u Šibenik i rasproda tvrđavu sv. Mihovila tri dana zaredom.

Šibenik je posebna priča. Oni su u jednom trenutku imali sreću da se dogodio festival Terraneo, a gradska uprava je tada prepoznala da im je on donio puno toga. Kada je Terraneo propao, oni su tvrđavu sv. Mihovila izdvojili kao samostalnu ustanovu u kulturi. Ti zaposlenici imali su sve skupa manje administracije i mogli su se više povezati s koncertnim organizatorima koji su opet prepoznali potencijal sv. Mihovila kao prekrasne ljetne pozornice. I rezultat je da dovode vrhunska svjetska imena.

Zanimljivo kako je HDZ u Šibeniku podržao alternativnu glazbu, što prosječni građanin nikad na prvu ne bi rekao.

Da, odigrao je HDZ svoju ulogu, ali ja bih istaknuo šibenske glazbenike koji žive u Zagrebu, a uvijek su bili spremni pomoći oko kulturnih događaja u svom gradu. Pa eto na neki način i ja slično pokušavam. Ne želim se naravno uspoređivati ni sa Šibenikom, ni sa ikim drugim, ovo je samo mali pokušaj, pa ćemo vidjeti gdje će nas sve skupa dovesti.

Bi li Dubrovnik teoretski mogao imati neku sličnu priču poput Šibenika ili ipak oni imaju bolju lokaciju, odnosno povezanost autocestom?

Da, riječ je o potpuno drugačijim lokacijama. Šibenik može računati na zagrebačku publiku, oni mogu doći na koncert i čak tamo ni ne prespavati što nikako nije slučaj s Dubrovnikom. Ne samo da Dubrovnik ne može računati na publiku iz Zagreba nego ne može ni na okolicu, jer mu zaleđe skoro uopće ne gravitira. Eh sad teško je reći bi li netko iz Londona došao u Dubrovnik na koncert, primjerice Roberta Planta, kao glavni razlog, ako to može i kod kuće poslušati. Također pitanje je imamo li mi uopće mjesto poput sv. Mihovila za organizaciju takvog koncerta. Koliko god mi voljeli Orsulu, njen kapacitet je premali, duplo manji od tvrđave sv. Mihovila, a s druge strane i vremenske prilike puno veću ulogu igraju na Orsuli, nego u Šibeniku. Ne samo kiša, nego i bura. Dubrovnik je isto tako profiliran kao visokoturistički grad, a Šibenik nije, i realno gledajući puno više koristi od koncerata velikih svjetskih izvođača imaju šibenski djelatnici u turizmu nego dubrovački. Mislim da Dubrovnik treba razvijati priču u drugom smjeru, da Grad ima prostora za lijepe koncerte za par stotina ljudi u Revelinu i na Orsuli, ali ne dovoditi ovako velika imena kao Šibenik.

Što kažete na koncertni program Orsule?

Mislim da je Andro Vidak našao odličan omjer alternative i ekonomske isplativosti. No, to je jedna priča koja je zbog vanjskih okolnosti isključivo vezana uz ljeto. Treba povećati ponudu i u ostatak godine. Gradu nedostaje koncertni prostor. Šteta što je onaj naš Orlando prestao s radom, što se nije dogodio kontinuitet djelovanja.

Zašto je Orlando prestao biti to što je bio? Od mjesta gdje su se čitavu godinu skoro svaki tjedan događali koncerti do danas gdje se gotovo ne dešava ništa?

Mogu govoriti o mojem dobu u Orlandu. Mi smo organizirali koncerte i radili program isključivo kao entuzijasti i volonteri. Sigurno smo jedno vrijeme bili na razini najboljih hrvatskih klubova. Orlando je prestao s takvim radom, jer volonterizam ima svoje granice. Možeš neko vrijeme raditi besplatno, ali u jednom trenutku prestane funkcionirati iz raznih razloga. Netko se oženi, dobije djecu, netko se preseli, netko se umori i prirodno dođe kraj. Mi u to vrijeme nismo znali napraviti monetizaciju Orlanda, odnosno nismo uspjeli shvatiti koji bi bio najbolji način, a nije nam ni pomoglo što institucije nisu imale previše sluha. Ni Grad, ni Županija nisu prepoznali koliko je ustvari Orlando bio dobar i važan. Na kraju smo se udaljili jedan od drugog i sve se urušilo. Nažalost, možda smo napravili grešku što nismo napravili dobru tranziciju prema mlađima, pa da oni nastave s entuzijazmom dokle mogu. Moglo se možda ići i u nekakvu simbiozu sa Sveučilištem poput Kseta i sličnih zagrebačkih primjera. Ili prema europskim fondovima, ali mi tada nismo bili dovoljno ekipirani da bi se bavili pisanjem projekata. Zaista šteta što se kontinuitet Orlanda nije nastavio.

Možda upravo zato danas Dubrovnik nema neku drugačiju glazbenu scenu kao što ju imaju Šibenik, Pula, Rijeka i naravno Zagreb. Nije se nastavila edukacija nove publike.

Da, edukacija publike je jako važna, njen ukus se gradi postepeno. Znam da je u ono naše vrijeme isti bend znao imati više posjetitelja na koncertu u Dubrovniku, nego u Zagrebu. To vam puno govori. Tako je i s ovim mojim današnjim koncertima. Treba vremena da se publika upozna s tom čitavom scenom, ne može preko noći. Zato ni ne očekujem da će na početku ove priče 'gorjeti' koncerti. Važno je imati konstantan program, pa ćeš na kraju i dobiti publiku. Naviknut će se na tu ponudu. Usudio bih se reći da je u manjim gradovima poput Dubrovnika s kontinuitetom programa lakše privući publiku nego u Zagrebu gdje je znatno veća konkurencija. U manjem gradu će kvaliteta lakše doći do izražaja dok se u Zagrebu zna dogoditi da u istu večer bude četiri, pet koncerata namijenjenih istoj publici koja se rasprši na sve strane.

Može li Dubrovnik organizirati neke festivale? Evo, zadnjih par godina u jesen imamo jazz festival. Koliko bi uopće koštao neki festivalić?

Vidio sam taj jazz festival, ekipa to odlično radi, svaka čast. To je na tragu ovoga što sam govorio, da Dubrovnik ima prostora za sve one glazbene događaje koji nisu megalomanski. Cilj trebaju biti kvalitetni izvođači na koje će doći između 500 i 1000 posjetitelja. Naravno da bez podrške institucija nema ništa, ali nije tu riječ o ne znam kakvim svotama. Ja u pravilu biram izvođače koji nisu skupi, a imam i tu sreću što dobar dio njih osobno poznajem, pa često pristanu i na prijateljske uvjete. Što se tiče cijene festivala, uzmimo da traje dva dana sa šest izvođača, ukupna cijena bi otprilike bila oko 25 tisuća eura. Za tu se cifru mogu dovesti sjajni svjetski glazbenici. Sad zamislimo da i hoteli koji imaju lijepe budžete sudjeluju u priči. Ali važniji su pojedinačni koncerti kroz cijelu godinu, a tek poslije može se razmišljati o festivalima. Ponavljam za ne prevelike novce u Dubrovniku se mogu organizirati fenomenalni koncerti sa svjetski važnim i priznatim glazbenicima.

Koliko ste vi dobili od Grada Dubrovnika?

Dobio sam 2200 eura što, priznat ćete, nije velik novac, a meni itekako puno znači. Ne smijem vam otkriti točne iznose izvođača koji dolaze u Dubrovniku, ali sami ćete shvatiti da nije riječ o basnoslovnim svotama. Kultura je važna i trebala bi se dijelom financirati iz proračuna pogotovo u Dubrovniku koji slovi kao grad kulture. Kultura je važna kako domaćima tako i turistima, a koncerti ili jazz festival valjaju i za produžiti sezonu, primjerice, na 11. mjesec.

TUP bi tome mogao poslužiti kao prostor kulture.

Tu bi se moglo svašta nešto raditi, ne treba biti previše pametan nego preslikati modele nekih sličnih europskih gradova. Opet kažem, vidim u Dubrovniku veliki potencijal, ali ne za dovoditi Nicka Cavea, nego upravo za manje, ali itekako kvalitetne koncerte za par stotina ljudi koji bi se održavali cijelu godinu, a ne samo u špici ljeta. Uostalom, važna stvar je u cijeloj priči što izvođač u Dubrovniku na raspolaganju ima svu tehniku potrebnu za koncert.

Mogle bi i Ljetne igre mimo ljeta nešto organizirati?

Nisam dovoljno dobro upućen u njihov rad, ali oni su najveća dubrovačka ustanova u kulturi i smatram da bi mogli razmisliti o organizaciji koncerata ne samo klasične glazbe, nego i jazza, world musica i sličnih žanrova izvan srpnja i kolovoza koji su ionako napućeni događajima za razliku od ostatka godine. Kada bi oni htjeli, ja bih vrlo rado sudjelovao u organizaciji takvih koncerata.

U zadnje vrijeme u Dubrovniku, ali i ostatku Hrvatske i Europe nastupa jako puno cover bendova. Što vi na to kažete?

Ukratko, ja to ne razumijem. Nemam ništa protiv toga, ali bih ja radio otišao na nastup DJ-a nego na cover bend. Dobar DJ će stvoriti atmosferu šarajući razne izvođače, a ne samo jedan bend.

Umjetna inteligencija se sve više pojavljuje u glazbi. Bi li takve uratke trebalo posebno označavati da ne stvaraju zabunu kod konzumenata? Odmah u naslovu na YouTubeu ili Spotifyju naglasiti da je glazba generirana pomoću UI?

Trebalo bi označavati da je odmah jasno. Ne vjerujem da će UI ugroziti ljudske bendove, pogotovo one koji su kvalitetni. Oni najbolji izvođači uvijek će doći do publike. E sad, pitanje je koliko će ljudski izvođači koristiti UI u skladanju, pa će govoriti da je to njihovo. Nitko to ne zna.