Još malo pa će godina dana otkako ste preuzeli vlast u Župi dubrovačkoj, nakon više od 30 godina vladavine HDZ-a. Posla je puno, Župa je prilično izazovna općina, više sliči na grad nego na općinu. Neću vas odmah pitati za projekte. Što vas je dočekalo, kako ste danas?

-Hvala na pitanju, dobro sam (smijeh). Župa administrativno jest općina, ali kad pogledate sve što se događa ovdje na razini dana, onda znate kako ona nadilazi svoj okvir i postaje grad. Mi smo turističko, trgovačko i tranzitno središte šireg dubrovačkog područja. Puno mi je pomoglo što sam bio općinski vijećnik tijekom osam godina pa sam dobro upoznat s potrebama, ali i s projektima i aktivnostima Općine. Bez toga se sigurno ne bih uspio tako brzo snaći. Svima koji se žele upustiti u politiku, savjetujem da idu postepeno, da se temeljito upoznaju sa zakonskom regulativom i potrebama. Nije lako, ali nikad se nisam bojao niti se bojim raditi ono što je teško. Ne selektiramo zadatke tako da rješavamo one lakše, nego prepoznajemo prioritete, pritom imajući na umu kako želimo da Župa izgleda za 10,15 godina i bez obzira na to koliko bilo teško, idemo u tom smjeru. Vjerujem da mi to možemo, Župa je u dobrom položaju, godinama se razvija, a na nama je da taj razvoj bude izbalansiran i u korist naših stanovnika.

Kažete, bili ste oporbeni vijećnik i to vam je pomoglo. No, koliko ste ono što ste dotad znali poklapalo s onim što vas je u realitetu dočekalo?

-Okvirno sam znao, ali naravno kako nisam imao cijelu sliku, niti je to bilo moguće, dok nisam došao s ove druge, operativne strane. Tu sam se potrudio maksimalno upoznati sa svakom situacijom i primiti se posla, raditi čim prije i brže. Mjesec i po' nakon što sam došao u ured načelnika, tajnica mi je rekla – načelniče, vi ste samo tu ušli i otvorili ste laptop, niste ni spajalicu tražili. To je zaista tako bilo – maksimalno sam se fokusirao na rješavanje problema, kako onih infrastrukturnih, tako i životnih, i doslovno se još uvijek nisam ni raspakirao u ovom uredu.

Župka je kroz godine bila oštar kritičar i oporba. Koja vam uloga više odgovara – oporbenog vijećnika ili načelnika, na vlasti?

-Kao oporba smo tijekom godina imali svoje uspone i padove, no uvijek smo kritizirali nedostatak ambicije i odlučnosti u suočavanju s problemima, ali i nerealiziranje određenih dugogodišnjih projekata. Na tome smo ustrajali. Sve što je bilo pozitivno smo pozdravljali i podržavali. Frustrirajuće je to što kao oporba možete jedino ukazivati i predlagati. Izuzetno ste limitirani. No, kad ste u ovoj poziciji, dobijete puno veću odgovornost, ali čim imate povjerenje stanovnika, imate prostor da možete mijenjati stvari i doprinositi. Svaki dan u kojem vidim da smo nešto konkretno i pozitivno napravili, mene iznimno ispunja. Također, dani u kojima vidim kako stvari ne idu baš kako smo zamislili, dodatni su teret. No, kad je teško ne smije se odustajati, a kad je lako, ne treba se opustiti i treba imati kontinuitet u radu, razmišljanju i viziji razvoja Općine. Ponosan sam, sretan i zahvalan što sam dobio priliku biti načelnik naše Općine i na to se podsjećam svaki dan.

Nedavno je usvojen proračun za ovu godinu. Povećan je za više od 6 milijuna eura. Vrlo ambiciozno.

-Župa ima ogroman potencijal i treba ga usmjeriti ka boljitku naših stanovnika. Ne moramo se bojati iskoraka. Jedan od njih je kupnja poslovne zgrade u Srebrenom. Zato je već rekordni proračun od preko 15 milijuna eura, koji smo donijeli u studenom prošle godine za ovu godinu, povećan na 21,7 milijun eura. To je novi rekord, no važno nam je da taj proračun realiziramo, da realiziramo kupnju te poslovne zgrade. S financijske strane smo stabilni, možemo ići u ovakve zahvate i ići ćemo i u neke druge, kao što je pitanje rješavanja kanalizacije ili vrtića u Kuparima, pa i Sportsko-rekreacijskog centra Čibača. Imat ćemo prostora i po potrebi ćemo se moći i zaduživati i odrađivati projekte bez problema, a osnovni dio naših programa i izazova s kojima se susrećemo ćemo moći uredno rješavati. Povećanje proračuna možemo promatrati kao veliku potrebu Župe dubrovačke za značajnim iskoracima u ulaganju, kako u komunalnu infrastrukturu, tako i u promet. U tom smislu smo pokrenuli i prometno redarstvo, no ono samo po sebi neće riješiti sve izazove s kojima se susrećemo u prometu, ali će doprinijeti rješenjima. Također, u ovom smo proračunu predvidjeli značajna sredstva za izgradnju dodatnih parkirališnih mjesta u Srebrenom i Kuparima. To neće ići preko noći i ne možemo očekivati da ćemo već ove sezone imati značajno povećanje, ali je svakako prvi korak. A onda ćemo dalje raditi na tome da širimo i povećavamo kapacitete.

Kad bi to onda moglo biti?

-Sad smo u fazi pripreme projektne dokumentacije, to može trajati i nekoliko mjeseci, a onda moramo provesti i postupak javne nabave, pa dok krene realizacija... Nije realno za očekivati kako će se to dogoditi do početka turističke sezone, ali možemo očekivati da u sljedećoj turističkoj sezoni imamo povećanje kapaciteta i da to bude brojka od recimo 50 parkirališnih mjesta više od ovoga s čime sad raspolažemo.

Dubrovnik se 'raširio' na Župu, nekako se prirodno naslonio na nju. Građani nisu mogli kupiti nekretninu u gradu pa su išli u Župu graditi, na zemljištima koja su kupili ili na zemlji roditelja. Župa je tako 'naslijedila' i izazove koje ima Dubrovnik, a jedno od njih je i pitanja upisa u vrtić. Sve je više stanovnika, dobro je što je i sve više djece, ali to povećanje infrastruktura nije pratila.

-Župa je demografska svijetla točka, kako Županije, tako i Hrvatske, to je pozitivno i na to možemo biti ponosni, ali je i obveza. Broj stanovnika i djece raste brže no što se na to odgovorilo razvojem infrastrukture te se dogodio nerazmjer. No, ovo pitanje nam je prioritetno. U tom smislu, razvijamo projekt Dječjeg vrtića u Kuparima koji je nažalost naišao na prepreku. Naime, potok Žuvinjak se nalazi na drugačijoj lokaciji u odnosu na onu koja je ucrtana u katastru, a na osnovu tih planova je izrađen idejni projekt kojeg ne možemo razvijati dalje. Morat ćemo tu pristupiti na drugačiji način, a od projekta, naravno, nećemo odustati. No, izgubili smo dosta vremena, kao i bespovratna sredstva koja su bila predviđena kroz Nacionalni plan za oporavak i otpornost, dakle 2,3 milijuna eura. Kupnjom poslovne zgrade, jedan dio objekta će biti prenamijenjen za potrebe dječjeg vrtića. U te prostorije bismo mogli primiti značajan broj djece i time bismo popravili uvjete boravka u vrtiću, ali i povećali kapacitet, a time, nadam se, primili svu župsku djecu što, ponavljam, smatram prioritetom.

Vratit ćemo se još malo na promet. Kad govorimo o prometu kroz Župu, govorimo i o brzoj cesti do aerodroma.  Gdje smo tu otprilike?

-To je prioritetan projekt, najvažniji, koji bi omogućio daljnji razvoj Župe dubrovačke i koji bi osigurao siguran promet kroz Župu. Stanje u posljednjih pet ili više godina je neodrživo. Višestruko se povećao promet na magistrali, u odnosu na ono za što je ona napravljena. Neupitno je da nam brza cesta treba, zapravo, već je trebala biti tu. Mi smo 2023. godine imali Studiju utjecaja na okoliš, analizirala se jedna varijanta. Studija je povučena, Hrvatske ceste su naručile dodatnu analizu prostora i drugih varijanti, i ona je u tijeku. Kad se tu prikupe sve informacije i kad Hrvatske ceste prikupe sve varijante do razine koju možemo sagledati, vjerujem da ćemo dobiti rješenje.

Vi jeste s Hrvatskim cestama nedavno održavali sastanke. O čemu ste razgovarali?

-Imali smo sastanak krajem prošle godine, a nedavno sam bio u Upravi Hrvatskih cesta u Zagrebu. Mogu istaknuti da smo dobili jednu osobu zaduženu samo za Župu i dogovorili smo kontinuiranu komunikaciju između Općine i Hrvatskih cesta. Mi ćemo ih informirati i obavještavati o svim našim prijedlozima, potrebama i svim detaljima koji su potrebni kako bi sagledali naš prostor kvalitetno. Mi ćemo im biti na raspolaganju, a oni će nas kontinuirano informirati o svojim aktivnostima. Koliko sam upoznat, Hrvatske ceste intenzivno rade na razvoju tog projekta. Grubo je reći da trebamo biti strpljivi, ali drugog izbora nemamo. Jednom kad brza cesta prođe kroz Župu, kud god to bilo, ona tu ostaje trajno. Naš je zadatak da se projekt realizira brzo, ali isto tako, da se realizira na kvalitetan, tehnički prihvatljiv način, sa što manjim zadiranjem u kvalitetu prostora koji je u Župi mal, a izuzetno vrijedan, te da ga takvog zadržimo i za buduće generacije.

Kažete, 'jednom kad brza cesta prođe kroz Župu, kud god to bilo'. Koji je stav Općine i kud bio ona trebala prolaziti?

-Općina nema konkretan stav, ali imamo preferencije. Župa je konfigurirana kao amfiteatar, imamo visoko vrijedan prostor koji se u budućnosti može namijeniti za razne korisne i vrijedne namjene, ali isto tako imamo i rubni prostor uz granicu sa susjednom zemljom koji je strm i neprikladan za ikakve druge namjene. Moja preferencija je da brza cesta ide tim dijelom kojeg mi realno ne možemo iskoristiti ni za što drugo, da se tehnički oblikuje i realizira tako da što manje zadire u krajobraz, da se izvedu tuneli i vijadukti gdje je to moguće i potrebno, i na to gledam kao na jednu obilaznicu Župe dubrovačke.

Sada kada spominjete vizure, dosta je kritika na Župu išlo na račun preizgrađenosti, način gradnje, uopće narušene vizure. Prostorni planovi, naravno, imaju dalekosežne posljedice kroz godine i oni na razini općine nisu najutjecajniji, ali što Općina može učiniti po tom pitanju?

-Upravljanje prostorom se u Općini događa na nekoliko razina. Imamo komunalni dio, sukladno Odluci o komunalnom redu i pratećim zakonima, te prostorno planiranje. U Župi imamo napuštene hotelske kapacitete odnosno objekte koji su u potpunosti zapušteni i obrasli, i to je nešto što ne možemo dozvoljavati. Vlasnici objekata ih moraju dovesti u red, ako ih već neće obnavljati, barem da ih hortikulturno urede i zaštite objekte, da to više nije sanitarni i sigurnosni problem. Imamo dosta problema i s divljim deponijama, to su dijelovi na kojima ćemo intenzivno raditi. Nećemo odustati, bit ćemo uporni, u cilju cjelovitog rješavanja tih izazova. Župa mora biti uređen prostor. U smislu prostornog planiranja, mislim kako je to relativno dobro razrađeno, no svako vrijeme zahtjeva svoje preinake i promjene. Kad donesete jedan prostorni plan, već počinjete razrađivati novi. To su procesi koji su kontinuirani i u tijeku su, no sigurno ćemo u dogledno vrijeme sagledati sve primjedbe, prijedloge i potrebe tog trenutka, i donijeti jedan novi prostorni plan. U tijeku su sada izmjene i dopune dvaju UPU-a, jedan je u pripremi, a riječ je o UPU Pastoralni centar koji je operativno zahtjevan proces. Mislim kako smo kao lokalna samouprava tu dosta dobro posloženi i dosta smo s time domakli. Idemo i u smjeru ePlanova pa i ove izmjene zakona o gradnji i prostornom planiranju nekako će možda imati blaži negativni učinak na Župu nego na neke druge slične lokalne samouprave.

Spomenuli ste divlje deponije. Zbog jednog od njih Brgat svako malo zna ostati bez struje pa je nema nekoliko dana, pa onda imamo dobar dio kućanstava koji je još uvijek spojen na septičke jame... To su neki vrlo životni problemi koji nisu baš specifični za razvijenija područja 21. stoljeća.

-Apsolutno. Prvi korak i cilj nam je da se divlji deponiji prestanu koristiti, a onda idemo u sanaciju onih koji se ne mogu ukloniti i uklanjanje onih koji se mogu. Za to nam je potrebna suradnja s drugim institucijama i s Državnim inspektoratom...

Kakva je ta suradnja?

-I dosad je bilo aktivnosti, radilo se, no zakonski okviri, pogotovo u smislu onoga što Općina može raditi, a to je pisanje prekršajnih naloga, nisu dovoljno motivirajući. Ali, vjerujem da ćemo, u suradnji i s drugim institucijama i osvještavanjem javnosti i kontinuiranim pritiskom, tome stati u kraj.

Već smo spomenuli kako se grad ustvari 'naslonio' na Župu i kako je ona naslijedila neke od problema grada. Jedan od njih je i pitanje skupog kvadrata, kao i visokih cijena najma. Možete li vi kao Općina tome nekako doskočiti?

-Upravo na to sam mislio kad sam kazao kako moramo imati ravnotežu u razvoju. Napravio sam analizu koja je možda točna, možda u nekom dijelovima i nije, ali je takva da pokazuje kako je ukupna vrijednost prostora Župe dubrovačke negdje između 2,5 ili 3 milijarde eura, a 90 posto toga se odnosi na nekretnine. Dakle 90 posto imovine svih naših stanovnika je u nekretninama, samo 10 posto je u pokretninama. Eto koliko je važno što se na određenoj nekretnini događa i što je važno za zajednicu, kao i hoćemo li imati još 10 hotela i 10 tisuća ležajeva ili još jednu školu, dječji vrtić, pješačku stazu, sportsko rekreaciju zonu... Prostor Župe je izuzetno ograničen, nešto više od 22 kilometra kvadratna, i izuzetno je atraktivan. Zato nam je i važno kud će ta brza cesta proći i ona definira daljnji razvoj Župe i u strateškom je smislu važno gdje se ona nalazi. Što se tiče cijene kvadrata, to je simptomatično za sva mjesta uz obalu. Naše cijene u Župi su praktički gotovo jednake onima u gradu, možda nešto malo niže. Jedini način je kontrolirati kako se razvija naša zajednica, u cjelini. Nije nam cilj naseljavanje i doseljavanje velikog broja ljudi, ali u smislu potreba naših stanovnika i rješavanja njihovog stambenog pitanja, naših mladih obitelji, možemo djelovati na nekoliko načina, a jedan od njih može biti priuštivo stanovanje odnosno to mogu biti stanovi za najam. To je nešto na čemu Općina dosad nije radila, no u povojima smo i krećemo raditi na tome i u dogledno vrijeme ćemo izaći s konkretnim rješenjima.

 Možete li sada nešto više kazati o tim rješenjima?

-Mogu samo kazati kako je za početak potrebno napraviti analizu jer za 10 godina će glavni problem obitelji u Župi biti rješenje stambenog pitanja. Sad je teško, ali za 10 godina će to vjerojatno biti nemoguće. Dakle, mi već sad trebamo početi razmišljati i raditi analizu za dulji period koliko nama uopće stanova treba. Ne za doseljenje drugih ljudi nego za potrebe našeg stanovništva, i na koji način ćemo im pomoći da se oni zbrinu. To je jako složen postupak.

Složen je i za Grad Dubrovnik koji je bogat grad, a kamoli za jednu općinu.

-Svakako. Ako sad napravimo procjenu da nam treba 100 ili 200 stanova u idućih 15 godina to je, malo je reći, veliki izazov za jednu općinu. Ali u narednom periodu ćemo raditi analizu, sagledati kompletan problem i tražiti dugoročno rješenje, jer ako ga budemo rješavali stihijski, dugoročno nas to neće dovesti nigdje.

Zanimljivo je ovo što ste kazali kako 'treba razmišljati treba li nam još 10 tisuća novih ležajeva ili nova škola'. U tom kontekstu su zanimljivi Kupari, godinama već van funkcije, kakav je vaš stav vezano uz taj prostor?

-To je projekt koji je u tijeku i kojeg sam zatekao kad sam došao na mjesto načelnika. Tijekom ljeta i zime svi su objekti uklonjeni, a izvođač radova je napustio gradilište. Trenutačno nema građevinskih radova na tom području, jedini hotel koji je ostao je Grand, koji je pod zaštitom i koji će se renovirati. Investitor sada radi na ishođenju viših građevinskih dozvola. Po ishođenju će krenuti u realizaciju. Općina će imati korist jer će ostvarivati naknadu od koncesije na plažu, prava građenja na 99 godina i korištenja hotela Grand. U svemu će imati jedan udio i to će dijelom imati pozitivan učinak na naš proračun. No, naravno, otvara se pitanje i radne snage, kako i njenog smještaja. To su pitanja koja su važna Općini te s investitorom moramo razgovarati o tom dijelu problema.

To je pitanje koje se provlači cijelo vrijeme – trebaju li nam novi kapaciteti, pretvaramo li se u prostor koji je prvenstveno i sve više destinacija, a sve manje prostor za življenje? Tu je onda i pitanje tko će tu uopće raditi.

- Mislim kako se moramo orijentirati na kvalitetu, a ne na kvantitetu. To je lako kazati, ali je izazovno provesti. U tom smislu, promišljamo i planiramo na način da jesmo predgrađe Dubrovnika, ali ne želimo biti industrijsko predgrađe ili preizgrađeno, nego želimo biti usklađeno predgrađe, koje ima ravnotežu turističkih kapaciteta, trgovačkih zona, ali i prostora ugodnog za život lokalnog stanovništva. Prioritet nam uvijek mora biti naše lokalno stanovništvo. U sagledavanju bilo koje investicije moramo pogledati što to donosi našoj zajednici.

Gdje se tu uklapaju Kupari? Ovakvi, razrušeni i bez svrhe, ne uklapaju se nigdje i ne možete utjecati na to što će tu biti, ali da se pita vas, hotelski kompleks ili recimo neke polivalentne dvorane, sportski, društveni sadržaj?

-Kasno je sada o tome govoriti. No, da mene pitate, ja bih uvijek dao prednost javnom i dodatnom javnom sadržaju. Posebno smatram interesantnim razvoj Župe koristiti za razvoj sportskog sadržaja. Mi imamo prostora za to, a takav sadržaj može biti koristan kako lokalnom stanovništvu, tako i turistima i posjetiteljima. Pa, na koncu, može proširiti i tu turističku sezonu, o čemu govorimo zadnjih 30 godina. Ako uzmemo u odnos dodatni smještaj za turiste ili dodatni sadržaj koji može biti za turiste, ali i za lokalno stanovništvo, uvijek preferiram ovo drugo. Mislim kako svi u Župi tako razmišljamo.

Još jedan krucijalni projekt u Župi je izgradnja Groblja Dubac. Puno je tu problema, probijaju se rokovi, sad je tu i novi izvođač, ljudi se općenito žale, neki od njih odustaju od kupnje grobnica... Navodno projekt dolazi svome kraju, no to nikako da se dogodi.

-To je projekt za koji sam zainteresiran samo da se što prije i što kvalitetnije završi. Iz poštovanja prema svima onima koji su uložili svoj novac, a projekt još nije dovršen. Ništa drugo nije važno, nego da ti ljudi koji su uložili svoj novac što prije dobiju ono što su kupili. Projekt predugo traje, imao je previše izazova i uloženo je jako puno novca, no to neće popraviti situaciju. Možemo je popraviti jedino tako da osiguramo sredstva za daljnji razvoj projekta, a to smo napravili. I da se osigura novi izvođač radova, pa smo i to napravili. I sad je sve na izvođaču, da taj projekt dovede kraju. Taj kraj nije daleko, može se završiti, a ako i bude nekih prepreka i izazova, Uprava Groblja će ih rješavati pravovremeno, jer to tako mora biti, kako bismo mogli dočekati kraj tog dugogodišnjeg projekta.

Kažete kako ste promijenili sve što ste mogli promijeniti, pa i izvođača radova. No, direktor je svo vrijeme isti. Interesantno, bili ste protukandidati na lokalnim izborima. Kakva je suradnja?

-I u tom odnosu, kao i u bilo kojem drugom, postavljam se profesionalno i ne stvaram razliku prema nikome, bez obzira na političku pripadnost ili na neke osobne animozitete. Moja procjena, kao i uopće procjena u Općini, je bila ta da je u ovom trenutku dobro da direktor Groblja ostane gospodin Lonza. Bilo je tu nekoliko kritičnih situacija koje su zahtijevale brzu reakciju. Da se išlo u promjenu vodstva samo da se promjeni vodstvo, došlo bi do zastoja na projektu. A, ponavljam, moj glavni i jedini interes je da se taj projekt dovrši i da ljudi dobiju ono za što su dali svoj novac.

Vijećnik Župke je na Općinskom vijeću za Groblje Dubac kazao kako nije posao Općine da rješava tuđe probleme, kritizirao je projekt.

-Vjerujem kako taj projekt izaziva frustraciju kod velikog broja stanovnika, pa tako i kod vijećnika. Osobno smatram kako su zajednički projekti pozitivni. Groblje Dubac je osmišljen i krenuo se raditi na toj lokaciji. Smatram kako se u startu ono trebalo raditi na drugoj lokaciji, no govoriti sada o tome nema puno smisla. Otvoreni smo i bit ćemo otvoreni za suradnju s Gradom Dubrovnikom i Općinom Konavle, smatram kako moramo biti u partnerskom odnosu i sagledavati naše probleme u širem kontekstu jer problem jedne samouprave se prelijeva i na problem druge, i na gospodarenje otpadom i brojne druge izazove. Stoga moramo imati dobar odnos i kvalitetnu komunikaciju kako bismo svim našim sugrađanima omogućili bolje uvjete za život.

U posljednje vrijeme se u javnom prostoru puno govorilo o projektima u zaleđu Dubrovnika, pa i Župe, koji su potencijalne ekološke bombe. Primjerice, Trebinje se planira širiti na naše zone sanitarne zaštite. Ivanica je ekološka bomba zbog silnih septičkih jama, ali i planova oko daljnje gradnje turističkog naselja. Pa tako planiraju i golf terene, od kojih smo mi odustali na Srđu, među ostalim i zbog bojazni od utjecaja po okoliš.

-Upoznat sam s Prostornim planom Općine Ravno i ne podržavam ga jer je omogućena preizgrađenost u dijelu koji graniči uz Općinu Župa dubrovačka. Sigurno će nam stvarati određene probleme, moguće i one ekološke. Rješenja su uvijek komunikacija, dijalog i traženje zajedničkih rješenja, na čemu ćemo raditi. To su jedini alati s kojima možemo utjecati na to da nam se negativne strane razvoja susjednih lokalnih samouprava ne preliju na prostor Općine. Većina stanovništva s Ivanice je orijentirana prema Župi i Dubrovniku, i nemaju osnovne uvjete, nemaju kanalizaciju, ni priključak na vodu. Oni svakako taj problem moraju riješiti, a hoćemo li mi biti ti, odnosno naš Vodovod i Republika Hrvatska koji će pomoći, ja o tome ne odlučujem. Ali sam kao zainteresirana strana svakako voljan sudjelovati u cijelom tom procesu.

Spomenuli ste dogovor i dijalog, međutim, tu imamo i Trebinje s kojim Dubrovnik ne surađuje jer nikada nije stigla isprika za agresiju u Domovinskom ratu. Kako vi o tome promišljate?

-Kad spominjem dijalog, prvenstveno mislim na susjednu Općinu Ravno. Što se tiče Trebinja, njihove aktivnosti mi nisu poznate, osim aerodroma. Imaju oni planova i za ceste i nova naselja, no upitno je hoće li se i kad to realizirati.

Vi ste Župka, Vlada je HDZ-ova, župan je HDZ-ovac. Kakva je suradnja, recimo sa županom?

-Imam dobru i kontinuiranu suradnju sa županom. Od početka mandata je pokazao volju i spremnost na suradnju. Imamo dosta zajedničkih tema, od osnovne škole, pa do brze ceste. Moram kazati kako imao korektan odnos i suradnju.

Na početku ovog razgovora ste kazali kako projekte ne selektirate po onome što je najlakše za odraditi nego po prioritetima. Koji su projekti koje imate u vidu u ovom četverogodišnjem mandatu?

-Dječji vrtić u Kuparima je broj 1. Iako to nije u nadležnosti Općine, izuzetno smo zainteresirani za proširenje škole. Prioritet nam je kupiti i preurediti poslovnu zgradu u Srebrenom u središte društvenog i kulturnog života Župe. Tu je i spomen soba braniteljima u Domovinskom ratu, Župski dom u Kuparima kao dnevni boravak za naše umirovljenike i nekoliko zahvata na prometnicama, poput povezivanja raskrižja Kupari s unutrašnjim dijelom Župe prema Kantulama. Dakle, djeca, mlade obitelji, naši stariji i promet.