Umirovljeni general HV-a Veselko Gabričević koji je u ratu zapovjedao na najtežim hrvatskim ratištima za Dubrovački dnevnik, povodom Dana antifašističke borbe, osvrnuo se na značaj jednog od najvećih civilizacijskih dostignuća svijeta. Prije tri godine Gabričević je bio jedan od osnivača braniteljske uduge VEDRA - Veterani Domovinskog rata antifašisti. Oni su kao niti jedna do sad udruga ujedinili ova dva važna trenutka u hrvatskoj povijesti, a za cilj su imali pružiti otpor svim oblicima diskriminacije. Gabričević, koji je dio ratnih dana proveo i u Dubrovniku, usporedio je Domovinski rat i NOR. Za njega je borba protiv fašizma u oba slučaja od početka bila jasna.

Prošle godine je saborski Odbor za ratne veterane predlagao da Dan antifašističke borbe umjesto praznika postane spomendan. Ta inicijativa nije uspjela pa evo danas obilježavamo ovaj dan. Koliko je prema vašem mišljenu važno da se praznik zadržao, tj. da nije postao nižeg reda?

- Svakako je važno da su Vlada, premijer i Sabor reagirali ispravno i da je taj dan ostao praznik i da ga obilježavamo kao Dan antifašističke borbe. Time smo ponovno pokazali Europi i svijetu da je Hrvatska bila u Drugom svjetskom ratu na pravoj strani, tj. da je bila na strani pobjednika te da je tako dala svoj doprinos. To je veliki civilizacijski doseg i Hrvatska nema pravo da se tog dana odrekne u kontekstu žrtava i svega što je njezin narod postigao u Drugom svjetskom ratu. Zbog svega toga, neupitno je kako ovaj dan mora ostati praznik. U krajnjem slučaju, i prvi predsjednik Franjo Tuđman bio je antifašist u Drugom svjetskom ratu pa je antifašizam ugradio u ustav kao temelj državnosti Republike Hrvatske.

Budući da je ova inicijativa o ukidanju praznika došla od predstavnika braniteljskih udruga znači li to u neku ruku da branitelji nisu antifašisti?

- Ideja nije došlo od braniteljskih udruga, to je zapravo samo mali dio branitelja koji situaciju ne sagledava u dovoljnoj u širini kao cjelokupan problem. Veliki broj branitelja je pravilno shvaćao ulogu Domovinskog rata i borio se za suverenu, slobodnu, neovisni i demokratsku državu Hrvatsku koja će biti cijenjena i ravnopravna sa svim ostalim europskim državama.

Danas se rijetko može čuti neka poruka o antifašizmu koja je upućena iz braniteljskih udruga. Kako na to gledate budući da ste rekli kako se u ratu veliki broj njih zalagao za te vrijednosti?

- Veliki broj braniteljskih udruga je ispolitiziran i mnogi naši političari koriste Domovinski rat na neprimjeren način. Danas čujem predizborne poruke pa jedna stranka kaže kako je stvorila i obranila Hrvatsku državu, ali to nije točno. Stvorili su je i obranili građani koji su članovi svih stranaka. Nije dobro tako inicirati podjele, jer da je tako bilo u ratu nikad ne bi pobijedili. Jedna od velikih zasluga predsjednika Tuđmana je što je objedinio sve one koji su živjeli u Hrvatskoj, ali i iseljenike. Ideja je bila stvaranje slobodne i demokratske Hrvatske pa smo svi stremili tom cilju. Nitko u rovu nije nikoga pitao gdje su se njegovi borili tijekom Drugog svjetskog rata. Svi su stremili zajedničkom cilju, a to je osloboditi Hrvatsku.

Koje su poveznice između Narodnooslobodilačkog i Domovinskog rata?

- Ima ih više, a ja najčešće spominjem četiri ključne. Naime, oba rata bila su oslobodilačka, nisu bili napadački i osvajački. Nadalje, branili smo se na svojoj teritoriji, nismo niti u jednom trenutku išli u druge države i napadali drugi narod. Oba rata su bila pravedna jer nisu bili osvajački nego obrambeni. Četvrta stavka je ta da su bili antifašistički ratovi jer s druge strane su vladali fašizam, zlo i nacionalizam. To je bilo posebno vidljivo od Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj koji je imao misiju 'spaljena zemlja' što znači da je želio Hrvatsku spaliti i uništiti, a to je genocidno. Zbog svega toga jasne su karakteristike koje povezuju ova dva rata i od toga se ne može pobjeći. U svemu tome glavni teret je iznio narod, golobradi mladići koji su bez iskustva i naoružanja krenuli u obranu i oslobađanje svoje domovine. U oba rata su to uspješno uradili. Inače, antifašisti se ne mogu poistovjećivati s komunistima jer dosta njih nisu bili članovi partije nego su se samo borili protiv fašizma.

Potpredsjednik ste udruge VEDRA koja je možda i jedina braniteljska udruga u Hrvatskoj koja otvoreno spaja vrijednosti i tekovine NOB-a i Domovinskog rata. Koliko udruga okuplja članova?

- Udrugu smo osnovali prije tri godine u Splitu i svakim danom imamo sve više članova diljem Republike Hrvatske. Ima nas od Iloka do Dubrovnika, a 22. lipnja se osniva ogranak u Lici. U Dubrovniku još nemamo članova, ali ima simpatizera. Inače, cijela udruga broji oko 300 registriranih članova i jako puno simpatizera. Imali smo dosta javnih nastupa, okruglih stolova gdje pozivamo kao goste različite profile ljudi za koje nam nije važno jesu li lijevi ili desni. Najvažnije je da raspravimo o nekim tezama argumentirano, a ne vikom i galamom. Ove godine planiramo održati okrugli stol na temu Domovinskog rata, uzroka, posljedica... Pozvali smo mnoge povjesničare i to je planirano za listopad ili prosinac, ovisi kako će se razvijati ova situacija s koronavirusom.

Što vas je potaknulo da osnujete Udrugu veterana Domovinskog rata i antifašista?

- Nešto se počelo čudno dešavati u ovoj državi, nešto što smeta našem imidžu pa su nas počeli percipirati kao nedosljedne u osudi fašizma i nacizma. Ljudi su nas počeli percipirati kao da smo nacionalisti i da je Domovinski rat išao u drugom smjeru. Zbog toga smo se udružili i rekli kako nije tako. Tuđman, Tus, Bobetko i brojni drugi koji su vodili državu bili su antifašisti, a bili su na čelu obrane u ratu. Mi smo rekli da moramo nastaviti tim putem i bez pardona reći neke stvari jer su brojne braniteljske udruge ispolitizirane. Moramo njegovati temeljne vrijednosti koje krase ovu državu, Europu i svijet. Hrvati nisu fašisti.

Povjesničari kažu kako Dan antifašističke borbe uživa najslabiju podršku političara te da vladajući nikad nisu da dostojan način obilježavali ovaj dan. Srame li se po vašem mišljenju Hrvati antifašističke prošlosti?

- To se ipak sve više i više mijenja u svijesti političara i u društvu. Spomenuli smo u početku razgovora kako Sabor nije dopustio da se ukine praznik, nedavno je bila godišnjica bitke na Sutjesci i predsjednik je poslao vijenac, a i prošle godine je premijer Plenković poslao vijenac. To su važni koraci. Također, u ponedjeljak u Splitu za Dan antifašističke borbe imat ćemo kratki marš i na centralnoj zabavi nastupit će Orkestar hrvatske ratne mornarice.

Je li kasno da se obnovi legitimnosti hrvatskog antifašizma te procijeni i osvijesti realan doprinos hrvatskog naroda u borbi protiv fašizma?

- Čini mi se da političari i narod polako shvaćaju i vide koliko je antifašizam važan za našu povijest. Treba biti uporan i sve će doći na svoje mjesto. Dolazi neko novo vrijeme mladih i školovanih političara koji drugačije gledaju na neke ideje i razmišljaju svojom glavom. Treba govoriti istinu zbog budućnosti i to je prioritet svega. Moramo biti svjesni da narod koji ne poštuje i ne poznaje svoju prošlost, nema svijetlu budućnost.

Povik 'Za dom spremni' na koncertima Marka Perkovića Thompsona, općenito je postao paradigma svojevrsne fašizacije društva. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

- Prvo da pojasnim stvari vezane za HOS... To je bila postrojba koja je tijekom rata imala vrhunske mladiće koji su se borili za Hrvatsku, a ne NDH. Kasnije je HSP njih instrumentalizirao, neki ljudi su sami sebi dali činove u toj ekipi... Predsjednik Tuđman je sve to shvatio, da oni smetaju Hrvatskoj vojsci i državi, i kao takvu paravojnu tvorevinu je ukinuo te im ponudio da dođu u HV. Tuđman je jednostavno uočio da oni promiču stvari koje asociraju na NDH. To je i danas svakome jasno u ovoj državi.

Što se tiče Thompsona, nikakav značaj mu ne pridajem jer me ne zanima on i slični njemu. Mladi ljudi su ga 'prihvatili' jer imamo gospodarsku krizu u društvu zbog brojnih korupcijskih skandala i zbog svega toga oni su razočarani pa nisu u stanju o ničemu puno razmišljati. Nema posla, budućnosti, nisu u stanju zasnovati obitelj, imati posao pa si daju oduška i imaju neke svoje pokliče. To treba gledati u širem kontekstu jer puno stvari ima utjecaja na takvo ponašanje. Mladi su buntovni i ako oni smatraju da tako izražavaju bunt, to će i napraviti.

Je li uzvikivati 'Za dom spremni' jednako pogubno kao i 'Živio drug Tito'? Mislim u kontekstu današnjeg vremena kada sve to simbolizira prošlost i totalitarizam.

- Ne može se tu stavljati znak jednakosti. Niti jedan od tih povika ne asocira na nešto dobro i nema potrebe ih upotrebljavati nego se okrenuti budućnosti. Dosta je života u prošlosti.

Kako se vi deklarirate? Jeste li ljevičar?

- Ne znam gdje me ljudi svrstavaju, ali zasigurno znam da nisam desničar. Iznad svega volim svoju državu i svoj narod.

Kako je tada tekao vaš ratni put?

- Bio sam 1991. godine zapovjednik 126. Sinjske brigade koju sam i osnovao. Nakon toga sam došao u Dubrovnik kada je general Nojko Marinović ranjen i bio sam zapovjednik obrane Dubrovnika kada je bio okružen te zapovjednik 163. brigade kada je formirano Južno bojište. Bio sam zapovjednik Časničke škole, ali samo na 72 sata, poslije operacije Medački džep bio sam zapovjednik Zbornog područja Gospić, a poslije toga zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta Peta Zrinjski. U mome zapovijedanju su objedinjenja sva učilišta i otpočela je s radom ratna škola i škola stranih jezika. Poslije toga sam bio inspektor za Oružane snage, bio sam i zapovjednik zapovjedništva za obuku Hrvatske kopnene vojske. U mirovinu sam otišao 2004. godine kao general Hrvatske vojske.