Razgovarale Tea Stjepović i Marijana Matulović

Kako je počela cijela priča sa slikanjem na pola?

Mia-Maria: Upoznale smo se na fakultetu i kliknule smo. Počele smo se družiti i nakon fakulteta kada smo snimale neke amaterske filmove.

Nikolina: To su bili neki prvi zajednički projekti i onda iza toga je uslijedilo slikanje. Nastalo je iz druženja i sličnog smisla za humor i sličnih razmišljanja tako smo došli to te ideje slikanja na pola.

Mia-Maria: Htjele smo nešto drugačije, da se po nečemu istaknemo i da izađemo malo iz nekakvih okvira, a da opet nije neka konceptualna umjetnost kad objesiš motiku na zid, nego da opet ima nekog smisla.

Kakve su bile prve reakcije?

Nikolina: Jako dobre, nismo uopće očekivale toliki odaziv ljudi. U jednom trenutku, za vrijeme prve izložbe, kad smo izašle vanka i vidjele koliko je ljudi na taraci u Lazaretima stvarno smo se jako iznenadile. Očekivale smo od naših prijatelja i obitelji da će doći i to je to, ali bilo je jako puno ljudi koje uopće ne poznamo koje je očito ta priča zainteresirala. Mjesec dana ranije smo imale izložbu u Lazaretima gdje smo izlagale s drugim dubrovačkim autorima, izložile smo sliku Gruhaka i vjerojatno su nas onda ljudi primijetili i zainteresirali se pa su onda došli vidjeti što još radimo.

Mia-Maria: A moguće je da su bili zainteresirani i zbog Gorana Bogdana, to je objašnjenje zašto je bila navala žena. Mislim da su bili zadovoljni, najljepše je kad netko zastane ispred tvoje slike i zagleda se u nju, kad vidiš neki interes, kad imaš povratnu informaciju. Kao u glazbi kad na koncertima publika pjeva s bendom tako je lijepo kad u ovakvoj vrsti umjetnosti čovjek stane ispred slike kad ne gleda direktno u tebe nego, ali gleda ipak u tvoje oči kroz sliku koju si ti stvorio, to je ogledalo tebe.

Kada se javila ljubav prema umjetnosti?

Nikolina: Još od malih nogu. Sva djeca crtaju, a ja sam odmalena, glupo je reći pokazivala talent, ali sam to voljela i htjela. Kad sam bila mala govorila sam da želim biti slikarica. Upisala sam u Umjetničku školu, na kraju nisam išla na Akademiju, ali sam upisala Restauraciju koja opet ima veze s umjetnosti i nastavila se kroz restauraciju i kroz slikanje baviti time.

Mia-Maria: Ja sam upisala gimnaziju, ali sam planirala nešto drugo. Arhitektura me zanimala, ali sam shvatila da slikanje može uključiti to tehničko crtanje, a s druge strane i maštu koju imaš kao dijete. Kad sam bila dijete vidio se potencijal za vizualno, za crtanje. Uvijek sam po zadaćama šarala nešto sa strane, učila sam fiziku, a crtkarala sam sa strane nekakve apstraktne motive.

Osim u Gradu izlagale ste i u Zagrebu, kako je bilo?

Mia-Maria: Da, Ćira Blaževića, Marija Petrekovića i Goran Bogdana koji nam je postao zaštitno lice i dalje smo s njim u kontaktu on pomogne savjetom kad god može. Prije svega smo ostali prijatelji i možemo reći da je jako jednostavan i neopterećen svojom slavom. Svidjele smo se i Ćiru, rekao nam je da smo jako uporne.

Radile ste za Gruhake i za Silente, kako je došlo do te suradnje?

Nikolina: Kroz dugogodišnje prijateljstvo ponajviše s Tiborom. Jako mu se sviđao taj koncept slikanja i nekako je došlo do te ideje kao hajde idemo mu pokušati napraviti cover novog albuma koji su oni su taman tada snimali. Mi smo im naslikale tu naslovnicu, a oni su se oduševili i htjeli su i ostatak albuma, cijeli booklet i onda smo se bacile na posao deset dana smo se zatvorile doma i samo smo radile te slike jer je sve bilo malo ograničeno s rokovima.

Mia-Maria: Nekad bolje tako ispadne kad si primoran nešto napraviti u roku od deset dana, skroz uđeš u tu priču i ne isključuješ se iz nje dok ne budeš gotov i onda kako to ide kraju ulaziš sve dublje i svaka slika bude sve bolja i bolja.

Nikolina: Te slike za Silente su nam ostale jedan od najdražih projekata, to je ostalo kao nešto što uvijek izdvajamo.

Jeste li ikad imale blokadu, da ne možete ništa napraviti, naslikati?

Nikolina: Da,slikanje ovisi jako puno o trenutku, ne možeš raditi u bilo kojem trenutku i raditi na silu. 

Je li bilo bačenih slika?

Mia-Maria: Da, znalo se dogoditi, ne puno doduše, ali ja sam doma imala jednu ili dvije koje mi nisu uspjele, zabrljala sam ih i nisam više mogla gledati u njih, ali kasnije ih iskoristiš za nešto drugo, nijedno platno nije propalo od svega se može nešto napraviti.

Nedavno ste imale novu izložbu pod nazivom 'Rem faza' na kojoj vam se pridružio Maro Mojaš.

Mia-Maria: Maro je jedan zanimljiv lik koji ni sam ne zna koliko je talentiran, imamo sličan stil u nekim slikama i odlučile smo s njime napraviti ovu izložbu prije svega jer je jedan jednostavan čovjek i prijatelj, a i zašto ne bismo probali nešto novo? Ne želimo se držati uvijek istog koncepta, sve su opcije otvorene ne samo da publici možda dosadi uvijek jedno te isto nego i nama samima nekad dosadi, volimo se nekad malo igrati.

Nikolina: Opet smo zadale sebi istu temu, ali smo je prikazale na možda malo drugačiji način, nismo spojile slike nego smo ih razdvojile, ali na kraju imaju sličnu tematiku.

Kao što ste na početku rekle prvo ste krenule s nekim amaterskim filmovima na fakultetu pa onda slikanje i evo sada ponovno film.

Nikolina: Pa to kako smo počeli je bila zafrkancija na faksu, jedan simpatičan film koji smo napravili. Ali imamo tu nekakvu želju i volju vizualno i ne želimo se zadržavati samo na jednoj formi umjetnosti nego nas zanima dosta toga.

Mia-Maria:  Ali kad radimo onda volimo napraviti kako treba, znači nikako ili kako treba, ako nam se nešto ne sviđa nećemo ni izbaciti.

Banaon je doživio svoju premijeru u kinu Slavica i ponovno nedavno na izložbi u City Caffeu, što će dalje biti s njim?

Nikolina: Nadamo se da će doživjeti još koju projekciju tu u Gradu, a dalje ga šaljemo po filmskim festivalima i idemo na neku malo širu publiku. Ovdje su ljudi bili jako zadovoljni s njim, dobili smo jako dobre povratne informacije.

Mia-Maria: Bilo je puno kino, a nama je najbitnije da smo se lijepo proveli, da je ispalo kako treba i da smo sklopili lijepa prijateljstva i da vidimo da imamo krasne prijatelje na koje se možemo osloniti.

Hoće li Banaon dobiti i i svoj nastavak?

Nikolina: Da, imale smo jako veliku podršku od glumaca, prijatelja, statista i plesača s kojima ćemo nastaviti surađivati i dalje. Dominik Miljak je odradio izvrstan posao u montaži prekrasno je zaokružio film točno onako kako smo mi htjele da izgleda.

Mia-Maria: Nastavka će biti, ali ćemo malo pričekati s njim. Bit će izbačen kad bude napravljen kako treba, a za to treba jako puno vremena.