Za svoj rad dobitnik je brojnih priznanja, između ostaloga odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u prostornom planiranju i razvoju te izradi niza projekata od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku. Bio je, između ostaloga i član, kao i predsjednik Savjeta za prostorno planiranje Republike Hrvatske te više godina predavač na katedri 'Prostorno planiranje u turizmu' na FTVT-u u Dubrovniku. Povod za razgovor je tema prostornog planiranja na širem dubrovačkom području koja je sve više jedna od glavnih tema lokalne politike i interesa javnosti, posebno u duhu rasprava o održivom razvoju.

O ARHITEKTURI

Iako ste formalno u mirovini, još uvijek radite. Očito se niste umorili, niti vam je dosadilo. Za početak, kako je sve počelo, kako se rodila ta ljubav prema arhitekturi?

- Moja zainteresiranost za arhitekturu seže još iz djetinjstva provedenog u Konavlima i u Dubrovniku.

To se, konačno, i ostvarilo na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani gdje sam dobio kreativni poticaj i u potpunosti doživio arhitekturu. U vrijeme moga studiranja u Ljubljani, uz klasične predmete arhitekture, velika pažnja se posvećivala urbanizmu, povijesti arhitekture, industrijskom oblikovanju, interijeru i eksterijeru, a pogotovo umjetničkom stvaralaštvu gdje sam prošao sve faze slikarstva, od skica/krokija do akvarela, grafika i ulja. U svom dugogodišnjem radu prošao sam sve faze razvoja i spoznao da arhitekt mora biti osoba snažne misli i s novim idejama koje se moraju ujediniti s tehničkim, ekonomskim, socijalnim i drugim radnjama. 

Po struci ste arhitekt, ali ste već ranije govorili kako je sama arhitektura kompleksan pojam, neodvojiv od prostornog planiranja i zahtijeva poznavanje urbanizma, umjetnosti, gospodarskih značajki nekog područja, geografije, demografije, hortikulture...

- Pod arhitekturom smatram sve znanosti i znanja koja se bave prostorom. Meni osobno, taj široki dijapazon značaja arhitekture pomogao je kako bih povezao arhitektonsko projektiranje, urbanističko planiranje, znanost, umjetnost i drugo.

Koliko je vama u višegodišnjoj karijeri značilo samo radno iskustvo, dolazi li ono s godinama?

 -Uvijek tvrdim da je arhitektura satkana od teorije i prakse te raznolikosti znanja što dokazuje i moja kratka kronologija rada. Prvo, rad u graditeljstvu gdje se stječu iskustva o izvođenju radova, materijalu i kontroli projekata. Drugo, sudjelovanje u izradi prostorno-urbanističkih planova (od razvojnih planova do planova uređenja manjih naselja). Osim rada na prostornom razvoju južne Hrvatske, sudjelovanje u radu Savjeta za prostorno uređenje države (kao član i predsjednik) otvorilo mi je vidike i procese prostornog razvoja Hrvatske pa i Europe gdje se mogu uočiti velike regionalne razlike unutar države, a i među članicama EU. Treće, arhitektonsko projektiranje gdje sam kao autor i suradnik izradio najveći dio projekata od mnogih suvremenih zdanja, gradskih cjelina, turističkih naselja, hotela, stambenih objekata, sklopova kulturne baštine, sakralnih zdanja, nautičkih centara i mnoga druga. To je bio najduži period mog rada u profesionalnom stvaralaštvu. Četvrto, moje zanimanje za umjetnost u arhitekturi posebno se vezuje uz vrijeme kada sam bio samostalni umjetnik-arhitekt pri ULUH-u. U to vrijeme pretežito sam se bavio uređenjem interijera i eksterijera, grafičkim dizajnom, slikarstvom i slično.

Peto, kao kruna bavljenja teorijom u arhitekturi i razvojnom prostornom planiranju pomogla su mi moja dugogodišnja predavanja na katedri „Prostorno planiranje“ na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Uz to, sudjelovao sam kao koautor u okviru mnogih znanstvenih studija pri Institutu za turizam na istom fakultetu. Tu sam spoznao da se brza, nepromišljena i neravnomjerna urbanizacija treba usporiti i usmjeravati na ujednačavanje kriterija uporabe prostora, posebno od kada smo članica EU. Po struci (vokaciji) sam arhitekt, ali osim arhitekture zaintrigirale su me različite znanosti koje naglašavaju povezivanje teorije i prakse u arhitekturi. O tome je još prije 2000. pisao čuveni Vitruvije, naglasivši da se obrazovanje arhitekata mora sastojati od više znanosti i znanja što je svakako preporuka i mlađim kolegama.

Koliko su se zahtjevi struke promijenili danas, u odnosu na neka prošla razdoblja? Možda ste najbolji primjer za ovakve analize. 

- Da biste mogli kao arhitekti i prostorni planeri zauzeti pravilan stav u razvoju pojedinih područja morate dobro poznavati prošlost (posebno u razvoju) sa svim dobrim i lošim stranama. Zatim, stručno i znanstveno sudjelovati u sadašnjosti te pritom korigirati ili prihvaćati prošli razvoj jer samo na takav način možete planirati viziju budućnosti. Danas je to posebno aktualno u ovim kriznim vremenima, a pogotovo sada kada smo i članica Europske unije jer pripadamo zajedničkom europskom prostoru. Bez obzira na krizu, Europsku uniju, moramo strogo voditi računa o očuvanju nacionalnog identiteta, zaštiti svojih resursa i očuvanju specifičnosti i različitosti regija u državi, što zahtijeva realizaciju određenih smjernica i modela za uspostavu prostornog razvoja RH. To se posebno odnosi na jačanje ekoloških struktura, poboljšanje upravljanja ruralnim i urbanim područjima, uspostavljanje kriterija vrsnoće građenja, pa sve do poboljšanja uvjeta demografskog razvoja, odabira koncepata/scenarija za uspješni prostorni razvoj i konačno jačanje potencijala razvoja RH s obzirom na položaj u europskom sustavu prostornog planiranja.

PROSTORNO PLANIRANJE, NEKAD I SAD

Počeli ste raditi još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prisjećate li se tadašnjih trendova? Prostorno planiranje je uvijek na neki način i vizija budućeg razvoja urbane sredine. 

- Već dugo vremena radim na poslovima prostornog razvoja i značajnih arhitektonskih ostvarenja pa mislim da imam pravo izreći neki sud o tome. Naime, to se može sažeti i u jednoj rečenici: „Politike se mijenjaju, a prostor ostaje i trpi sve promjene“.

Od svih razvojnih planova istakao bih Prostorni plan zajednice općina Split još iz davne 1982. Zašto?

Kao prvo, osobno sam sudjelovao na izradi plana s vrlo stručnim timom iz Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika. To je, ustvari, bio koordinacijski plan Dalmacije. Uglavnom smo sugerirali ravnomjerniji razvoj u koridorima priobalja, otoka i zaleđa i pravilnu uspostavu mreže naselja, sve kako bi se, koliko toliko, usporila naseljenost u većim gradovima, a povećala u manjim naseljima i selima. Zatim, ograničavanje konflikata kao što su litoralna industrija i turizam, stanovanje i obala, koncentracija stanovništva i izgradnja i drugo. 

Ovim planom su se usklađivali svi razvojni planovi općina, a posebno koncepcije infrastrukturnih koridora i gospodarskog razvoja. Ustvari to je bio kontinuitet velikih razvojnih planova južnog, srednjeg i gornjeg Jadrana. Kontinuitet planiranja je uvijek dobro došao, međutim permanentno moramo mijenjati i dopunjavati planove s obzirom na svakodnevne promjene.

Kakav se Dubrovnik s okolicom planirao tada? Je li to još uvijek aktualno?

- Već i vrapci pjevaju o razvojnim pravcima za dubrovačku regiju koji su postavljeni još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Područje grada od Dupca do Batahovine potrebno je limitirati u broju stalnih stanovnika i turista, a paralelno s time ograničiti broj prolaznih gostiju. Uspostavom mosta planirati rasterećenje grada prema Orašcu i Mokošici u stambenoj i turističkoj izgradnji. Uspostavom brze ceste Dubrovnik – Zračna luka Čilipi planirati rasterećenje grada s istočne strane u Župi dubrovačkoj. Poseban razvojni tretman potrebno je dati akvatoriju luke Gruž s obzirom na putničku luku i nautički centar koji se longitudinalno povezuje s poslovnim centrom Batala/Radeljević. Svaku novu gradnju uvjetovati realizacijom/izgradnjom temeljnih pragova infrastrukture. Dubrovnik u konačnici tretirati kao vrh piramide u turizmu, a ostalu turističku izgradnju dislocirati prema Župi, Konavlima, Dubrovačkom primorju, Pelješcu i otocima.

Što se izjalovilo, što je bilo pogrešno kao vizija?

- Možemo konstatirati da je poslije Domovinskog rata planiranje, zaštita i upravljanje prostorom dijelom napredovalo, a u nekim djelovima i nije. I, baš na tom dijelu treba intervenirati stručno, a posebno po raspoloživosti prostora, a nikako željom pojedinih investitora, vlasnika zemljišta ili političara. Možemo sa sigurnošću tvrditi gdje smo imali (prije ili sada) kontinuitet istovremenosti izrade prostornih planova, gospodarskih koncepcija, političke odgovornosti i učešća civilnog društva, rezultati su bili puno bolji i skladniji od spontanog, neusklađenog i subjektivnog planiranja razvoja. Sva „ho ruk“ rješenja kao i sama legalizacija su dobrim dijelom uništili prostor. 

Već ste ranije javno govorili kako je legalizacija nepovratno uništila prostor. 

- Legalizacija u neku ruku da, ali uz prisustvo stručnjaka na terenu, ocjenu vrsnoće građenja kao i  analizu lokacije izgrađenog objekta, da se ne kosi s planiranim infrastrukturnim koridorima, gospodarskim i turističkim zonama od važnosti za državu, županiju ili grad.

O GUP-u JE TEŠKO AKO NE SAGLEDAMO CIJELU ŽUPANIJU

Posljednje vrijeme prostorno planiranje jedna je od glavnih tema lokalne politike, možemo slobodno reći više nego što je to bilo nekad ranije. Sve je potaknuto javnim interesom, odnosno razočarenjem građana u urbanistički razvoj Dubrovnika posljednjih desetak, dvadesetak godina. To otvara brojne teme i brojna pitanja. Naravno, slobodno tržište je učinilo svoje. Kako zaštititi prostor Dubrovnika kao vrijedan resurs?

- Budući da Dubrovnik tržišno postaje zanimljiv za Europu i svijet  u planiranju se obvezno mora pribjeći „limitiranosti“ pa čak i ograničavanju planiranja pojedinih stambenih i turističkih zona, a posebno nekontroliranih interpolacija, dogradnja i nadogradnja s obzirom na preizgrađenost, gustoću i nerealizirane infrastrukturne pragove razvoja koji su glavna kočnica svakom kvalitetnijem razvoju.

Svjesni smo da je teško i u Dubrovniku kao i mnogim drugim gradovima naglo zaustaviti širenje, novu gradnju, ali makar ne graditi ako nismo u potpunosti savladali pragove infrastrukture.

- Moramo biti pošteni pa priznati da je teško, u današnje vrijeme, u potpunosti izbjeći „globalizaciju“. Ulaskom u Europsku uniju ona se uvlači u sve pore života. Ipak, svjesni smo da je globalizacija potaknula gospodarski rast, zajedničko tržište, protok kapitala i drugo s ciljem uravnoteženja razvoja RH s većim dijelom članica EU.

Konačno, sve više za Dubrovnik, zastupam scenarij zaštite prostora, krajolika, kulturne baštine, okoliša i svih ostalih resursa. Primjena tog scenarija rezultira povećanom vrijednosti prostora, objekata, kulturne baštine i svih drugih datosti u Dubrovniku, ali s malo sporijim, ali sigurnim, razvojem gospodarstva.

Vrijedno je spomenuti da je scenarij zaštite najbolje primijeniti u uvjetima visokog stupnja razvoja društva čemu, nadam se, i mi u Dubrovniku težimo.

Grad Dubrovnik u postupku je Izmjena i dopuna GUP-a i PPU-u. Upravo je završila i javna rasprava, a za sljedeću godinu najavljeno je i donošenje novih planova. Hoće li to u praksi promijeniti određene situacije prostornog planiranja?  

- Razmišljati samo o Dubrovniku, njegovu GUP-u ili PPU-u je teško ukoliko ne sagledavamo i okolna kontaktna područja pa konačno i čitavu županiju. Sve ove napomene koje sam naveo vrijede i za ostala područja. Moramo imati na umu, htjeli mi ili ne htjeli, da su regionalne posebnosti temeljene na prirodnim i društveno - razvojnim, a ne političkim osobitostima. Pošto nemamo puno vremena potanko objašnjavati razloge, mogućnosti i deficitarnosti, vrijedno je napomenuti da treba strogo promatrati tri pravca razvoja (posebno u turizmu), otočki, priobalni i zaleđe. Jednom riječju, težiti smanjenju konflikata u razvojnom procesu.

O KONAVLIMA I CANAVIJI U MIKULIĆIMA

Svaki od tih pravaca zasigurno zaslužuje posebno promišljanje i raspravu. Možemo zasad otvoriti temu Konavala, koje su također veliki potencijal za gospodarski razvoj. 

- Konavle se po svojim geomorfološkim i drugim karakteristikama toliko razlikuju od ostalih kopnenih dijelova dubrovačkog područja da čine posebno prirodno pa i razvojno područje. Ta velika dolina, uvučena između brda Gornje i Donje bande, svojim položajem, oblikom i veličinom daje glavno obilježje prirodnom pejzažu Konavala. Oduvijek je određivala gospodarsku orijentaciju na poljoprivredu, ali u današnje vrijeme sve više na ruralni i odmorišni turizam.

S trideset sedam autohtonih sela i zaselaka, bogatom kulturnom baštinom i razvijenom poljoprivredom, posebno vinarstvom, ima velike šanse za razvoj specifičnog vida ruralnog turizma. Za sada Konavle imaju razvijen urbani turizam u Cavtatu, prometni u Zračnoj luci Čilipi, a ruralni, odmorišni i rekreativni pojedinačno po selima Gornje i Donje bande. Sve to ukazuje da se prostor mora sagledati u cjelini te da se odrede zajednički ciljevi za čitavu općinu i na zadovoljstvo svih žitelja.

Koja je vaša vizija? Koje gospodarske djelatnosti treba razvijati, uz kakvu infrastrukturu i zahvate u prostoru? 

- Davno je planirano da glavni pokretači  gospodarstva, a posebno turizma, budu poljoprivreda, prometni čvor Zračne luke Čilipi, hotelski turizam u Cavtatu, ruralni turizam po selima Konavala, izletnički turizam (koji predvode Konavoski dvori), sportsko - rekreacijski, planirano (ali neostvareno) turističko naselje Molunat s nautičkim centrom te planirano (ali neostvareno) turističko naselje Prevlaka s okolnim selima i drugo. Kao i obično mnogi od nabrojenih nisu više ni u planovima, a niti su izgrađeni. Ukratko, treba planirati koliko je moguće dugoročniju politiku razvoja, nazovimo neku mini strategiju, kako bi se uspostavio zajednički ravnomjerniji razvoj naselja koristeći se i turizmom i poljoprivredom. Kako turistički nisu realizirani ni Molunat, niti Prevlaka, ostaje nam formirati novo ruralno turističko naselje na neizgrađenom području sela Mikulići nasuprot, već afirmiranim, turističkim gigantima u Cavtatu i Dubrovniku.

Projekt Canavia u Mikulića, a to se vidi već sada, na tragu je upravo takvog razvoja koji je potreban ne samo Konavlima, nego i Dubrovniku. Posebno je aktualna kriza pokazala kakav turizam trebamo. 

- S veseljem sam se uključio, od 2013. godine, u stvaranje ideje i vizije za uspostavu autohtonog turističkog naselja na padinama sela Mikulići prema moru. Ono što me najviše privuklo je entuzijazam, srdačnost i velika želja mještana da realiziraju svoj naum. Čekali su i dočekali da je lokacija usvojena u Županijskom prostornom planu. To je velika površina od 220 ha s izvanrednim prirodnim datostima uz cjelodnevnu osunčanost. To sve navodi da se lako mogu valorizirati sve prednosti i specifičnosti ovoga kraja pa i Konavala. Za sada bi se izgradnja dogodila na 135.000 m² građevinske površine s  1.200 postelja u objektima manjih hotela, vila, apartmana te zdravstvenih sadržaja poput talasoterapije, kardio tretmana i slično sa svim pratećim sadržajima za ovakvo turističko naselje.

Na koji način je potrebno planirati ovo naselje? Možete li s pozicije struke objasniti termin tipično mediteransko turističko naselje? Kako se to uklapa i što donosi ostatku Konavala u okviru rasprava o održivom razvoju?

- Mediteranski tip naselja uvjetovan je specifičnom autohtonom arhitekturom s osnovnim obilježjima kamene gradnje, kosih krovišta i dispozicijom sklopova zgrada vezanih uz centralni trg i sporedne ulice. Tradicionalne kuće – vile s vrtovima i nasadima mediteranskih stabala locirane su izvan centra, na pješačkoj udaljenosti. Ovakvim originalnim tretmanom turističko naselje Canavia bi našlo svoj puni smisao u turističkoj ponudi južne Hrvatske i uopće na turističkom tržištu. Ostale velike površine bi se koristile za sve vrste sportova, rekreacije, parkova, odmorišta te šetnih staza i plažnih objekata uz more. S pravom možemo reći da turističko naselje Canavia ima velike mogućnosti razvoja ruralnog, odmorišnog, kupališnog, zdravstvenog, sportskog, rekreacijskog turizma što je definitivno deficitarno na tržištu južne Hrvatske pa i šire.

Možete li s vaše pozicije reći nešto više o samoj arhitekturi takvog naselja?

- Moja vodilja za prijedlog ovakvog turističkog centra u Konavlima temeljila se na nekoliko bitnih značajki. Prije svega na autohtonosti arhitektonskog oblikovanja. Arhitektura objekata bi bila sekundarna u prostoru. Naime, u mediteranskom zelenilu i prirodnim kaskadama konfiguracije terena zgrade bi se integrirale u prostor s nenametljivom, ali izrazito autohtonom arhitektonskom osjetljivošću.

Važna je i dispozicija sklopova po namjenama. Ruralni turistički sklop neposredno uz selo Mikulići bi se formirao u vidu manjih autohtonih objekata u čijoj se strukturi doslovno isprepliće život turista, stanovnika i prolaznika tako da se stječe dojam da je i turist stanovnik dotičnog naselja. Naime, u središnjem dijelu planiran je manji mediteranski centar naselja s manjim hotelom i klasičnim uličicama, trgovima, vidikovcima i parkovima koje prate trgovački, kulturni, zabavni, uredsko poslovni, smještajni i drugi potrebni sadržaji za ovo naselje. U nastavku centra, s jedne i druge strane, se planiraju vile manjeg kapaciteta u „zeleno gaju“ s prostranim vrtovima i poljoprivrednim površinama gdje ritam objekata u horizontalnom i vertikalnom smislu prati centar i dočarava pravi mediteranski ugođaj. Doprinos cjelogodišnjem poslovanju ovog turističkog objekta donosi i planiranje zdravstvenog turizma (talasoterapija i kardio tretmani) koji je, koliko znamo, deficitaran na ovom području pa i u čitavoj Hrvatskoj. To uvelike utječe i na profitabilnost poslovanja.

Važno je da se formira jedinstvena parcela. Sasvim je sigurno da će i mještani  sa svojim neumornim voditeljem i organizatorom ovog pothvata, gospodinom Antunom Komaićem postati partneri u ovom turističkom naselju što će uvelike doprinijeti ponudi tradicionalnog smještaja, ugođaja i boravka u zajedničkim domaćinstvima, a jedinstveno upravljanje osigurati dugoročnu kvalitetu i jednoobraznost. Raznolikost sadržaja osigurava bolju i sigurniju profitabilnost koju ekonomisti već istražuju. Na kraju, potrebno je uklopiti se u parametre Prostornog plana Dubrovačko – neretvanske županije. U tijeku je izrada PPUO Konavle te je nužno poštivati osnovne parametre (zona zahvata 220 ha, građevinska površina 135.000 m, kapacitet 1.200 postelja, KIS 30 %, KIG 0,8 %).

Ono što je bitno naglasiti, ostaju velike neizgrađene površine koje se mogu iskoristiti za sve vrste sportova, rekreacije, šetnje, parkova, meditacije, a i za solarna polja. Zanimljivo je da sam se u mislima vratio u prošlost nekim davnim željama i idejama da treba na području Konavala formirati jedno novo, jedinstveno, turističko naselje koje će korespondirati s rustikalnom ruralnom arhitekturom i tradicionalnim životom u Konavlima.

Neki od značajnijih radova višegodišnje karijere Stjepa Butijera

• Prostorno planiranje: Sudjelovanje u nizu prostornih, generalnih i detaljnih urbanističkih planova na razini grada, općine, županije, Dalmacije i Hrvatske...

• Arhitektura:

  • Hotelsko-turistička arhitektura: Hotel Hilton Imperial, Dubrovnik; hotel Dubrovnik Palace (rekonstrukcija);  hotel More 1 i 2, Dubrovnik; Depandanse hotela Neptun, Dubrovnik; Hotel Lapad, Dubrovnik; rekonstrukcija hotela Lafodia s lučicom i plažom, Lopud; turističko naselje Sobra, Mljet; turističko naselje „Pervanovo“, Banići; Atlas Club Nautica, Dubrovnik; Konavoski dvori, Ljuta; turističko naselje „Madagh“, Oran – Alžir...

• Poslovno-trgovačko-stambeno-upravna-industrijska arhitektura: Atlant centar, Dubrovnik; Trgovački centar Valis, Novalja; Trgovački centar Mercante, Dubrovnik; zgrada Općine Konavle, Cavtat; Poslovno stambeni centar Radeljević, Dubrovnik; Osnovna škola Mokošica (rekonstrukcija i dogradnja); TEP Zvekovica... i mnogi drugi

• Kulturna baština: Podzemlje Katedrale Velike Gospe, Dubrovnik; samostan s crkvom sv. Vlaha, Pridvorje; učenički dom Paola di Rosa, Dubrovnik; Palača Restić, Dubrovnik; Ljetnikovac Ohmučević, Slano; Ljetnikovac Natali, Dubrovnik; Festivalska palača, Dubrovnik; Zavičajna kuća Čilipi; Ljetnikovac Getaldić, Šipan...i mnogi drugi

• Sakralna arhitektura: Pastoralni centar s crkvom sv. Antuna, Korčula; Regionalno groblje „Dubac“, Župa Dubrovačka; crkva sv. Josipa, Drvenik; Pastoralni centar s crkvom sv. Obitelji, Mokošica; Pastoralni centar s crkvom sv. Ilije, Blidinje – BIH; crkva Sv. Ivan, Ljuta; Kapelica Uskrsnuća, Vukovar...

• Nautički centri, marine, luke i lučice: Nautički centar Atlant u luci Gruž; Marina Veljko Barbieri, Slano; lučica „Lafodia“, Lopud; Studija 100 lučica na 1000 jadranskih otoka, Marina „Posedarje“, Posedarje; Marina „Marsa“, Alžir...

• Sportska arhitektura: Sportski centar Arena Lapad, Dubrovnik; Rekreacijski centar Kolan – Pag; sportski centar sv. Mihajlo, Dubrovnik, Tribine na igralištu Lapad, Dubrovnik; Tenis tereni u Lapadu, Dubrovnik...

• Objavljeni radovi i teorijski doprinos:

„Studije razvoja turizma na dubrovačkom području“, Povijesni gradovi Europe – Habitat u Splitu; „Unaprjeđenje stanja u prostoru Republike Hrvatske“, Svjetski forum parlamentaraca Zadar;  „Integracija i transformacija“, Festival arhitekture u Dubrovniku; „Stanovanje i razvoj turizma u Dubrovniku“, Sastanak mediteranskih zemalja u Varni – Bugarska;  „Povezanost turizma s prostorom i njegov utjecaj na urbanu transformaciju jadranskog područja“, Znanstveni skup HAZU Zagreb; Savjet prostornog uređenja države: „Perspektive prostornog razvoja RH“, „Kriteriji za planiranje turističkih predjela obalnog područja mora“, „Smjernice i kriteriji za arhitektonsku vrsnoću građenja“, „Procjena stanja u prostoru i preporuke za unaprjeđenje i uređenje prostora RH“, „Smjernice i kriteriji za planiranje golf terena“;  „Aktiviranje prirodnih resursa Dalmacije“ i mnogi drugi znanstveni radovi.

Prenesno iz tiskanog izdanja Dubrovački dnevnik Petkom