Učiteljska profesija oduvijek je nosila veliko povjerenje – povjerenje roditelja, djece i društva. No, u posljednje vrijeme to se povjerenje opasno urušava.
Svaka ocjena koja nije po volji, svaka riječ koja se protumači pogrešno, svaki pogled koji ne odgovara očekivanjima postaje povod za napade, prijetnje i medijske osude. U tom vrtlogu nezadovoljstva i impulzivnih reakcija, zaboravlja se ono najvažnije – dijete. Svaki roditelj i učitelj trebali bi imati isti cilj, sretno, samostalno i odgovorno dijete. Kada preuzimamo svaku borbu umjesto djece ili napadamo druge zbog njihovih pogrešaka, djeci uskraćujemo priliku da nauče biti odgovorni, snalažljivi i da poštuju druge. Smanjiti očekivanja i pritisak na današnju djecu je zadaća svih nas jer ovo je izmaklo kontroli.

Kada roditelji i učitelji stoje na suprotnim stranama, djeca gube. Kada umjesto suradnje biramo sukob, gubimo svi.

Učitelji nisu neprijatelji. I oni su roditelji, i oni odgajaju, i oni se trude pomoći djeci da rastu u odgovorne i samostalne ljude. Današnji obrazovni sustav sve je zahtjevniji, a učiteljsko zanimanje, nažalost, sve nepoželjnije. Mnogi vrijedni i predani učitelji odlaze, traže mirnije i sigurnije poslove. To je poraz za cijelo društvo.

Učitelje osobito povrjeđuju lažne i zlonamjerne optužbe koje se u posljednje vrijeme iznose u javnosti, često bez provjere i bez konteksta. Takve optužbe ne uništavaju samo ugled pojedinca, već i povjerenje u cijeli obrazovni sustav.
Želimo jasno reći: škole uvijek reagiraju na svaku prijavu. Učitelji i ravnatelji postupaju u skladu sa zakonima i propisima, i nijedan učitelj nije izuzet od odgovornosti. Uz ravnatelje, nad radom učitelja redovito nadzor vrše i mjerodavne institucije i inspekcije, koje svaku prijavu pomno provjeravaju.

No, javnost rijetko zna da učitelji i škole ne smiju iznositi pojedinosti o takvim slučajevima jer poštuju Uredbe o zaštiti osobnih podataka, pravilnike o poslovnoj tajni i zakonsku zaštitu djece. Upravo zato se stvara pogrešna slika da škole „ništa ne poduzimaju“. Istina je suprotna: postupci se vode, ali u tišini, profesionalno i s poštovanjem prema svakom djetetu i obitelji.

Jeste li ikada pročitali da su učitelji javno blatili roditelje ili djecu?

Učitelji svakodnevno nose teret očekivanja, prilagođavaju se promjenama, obrađuju sve više administrativnih obveza, a sve manje im ostaje vremena za ono što je srž njihova poziva, rad s djecom, razgovor, podrška i odgoj.
Zato nije čudno što mnogi osjećaju iscrpljenost, nesigurnost i sumnju u smisao svoga rada.

Naša poruka je jednostavna: vratimo dostojanstvo učitelju i povjerenje u školu.
Ne tražimo privilegije, već poštovanje prema našem radu, trudu i ljudskosti.

Naime, sve je u obrazovnim institucijama potresla nedavna prijava protiv kolegice za navodno psihičko zlostavljanje učenika. Suosjećamo s njom, jer to je bila kap koja je prelila čašu, trenutak u kojem su mnogi učitelji spoznali da više ne mogu šutjeti.

U posljednje vrijeme osjetno se povećavaju pritisci roditelja, a sve češće se olako rabe izrazi poput: „Moja učiteljica ne voli moje dijete“, „Mrzi ga“, „Iživljava se na njemu“. Takve riječi duboko bole.

Roditelji, vođeni ljubavlju prema svome djetetu, često bez propitivanja povjeruju svakoj njegovoj izjavi , a učitelji, koji s djecom svakodnevno rade, nerijetko se nađu u situaciji u kojoj moraju dokazivati istinu, pa i kada znaju da dijete nije bilo iskreno.

Ne želimo živjeti i raditi u strahu od roditelja i njihovih reakcija.

Svi zaslužujemo isto: poštovanje, dostojanstvo, razumijevanje i uljudnu komunikaciju.

Djeca bez kvalitetnih učitelja i predanih roditelja postaju izgubljene generacije.

Učitelji doline Neretve