Kako stoji u njihovom odgovoru, u najvećem broju slučajeva radi se o, uvjetno rečeno, lakšim oblicima obiteljskog nasilja kao što je verbalno nasilje, dok se težih i lakših oblika fizičkog nasilja bilježi vrlo mali broj. U navedenim slučajevima obiteljskog nasilja oštećene su najčešće žene, u 65 posto slučajeva, dok su u preostalih 35 posto slučajeva oštećeni muškarci. Što se tiče relacije počinitelja i žrtve, u većini slučajeva se radi o supružnicima ili bivšim supružnicima, dostavljeni su podaci iz policije. Inače, 25. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama što je ujedno i povod pisanja ovog teksta. Iako nisu jedine žrtve, žene su ipak, čemu u prilog idu godišnji podaci, pa i na jugu Hrvatske, najčešće žrtve kad je riječ  o obiteljskom nasilju, a najčešći zlostavljači su njihovi bivši odnosno sadašnji supružnici. 

OBITELJSKI ZLOSTAVLJAČI SU NAJRAZLIČTIJE OSOBE, ALI ZNAJU BITI PIJANI…

Mišljenje o tome zašto se drastičan poraz obiteljskog nasilja bilježi u vremenu epidemije koronavirusa, dao je voditelj Službe kriminalističke policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Zoran Tikvica. 

„Očekivali smo porast obiteljskog nasilja iz više razloga. Mnogi su ostali bez posla što svakako izaziva dodatne probleme u obitelji. Zbog loše financijske situacije dolazi do nervoze i svađe u obitelji, to zna prijeći u nasilje, neki stari problemi izađu na vidjelo… Porast je velik, nažalost, ali sreća u nesreći je to što uglavnom nemamo pojavnih oblika nekog teškog i ozbiljnog nasilja. No, cjelokupna novonastala situacija svakako utječe na porast obiteljskog nasilja,“ izjavio je Tikvica. 

Naglašava kako je policiji borba protiv obiteljskog nasilja, ali i nasilja općenito, prioritet u radu.

„Ne postoji tolerancija na bilo koji oblik nasilja. Prevenirati je to nešto teže jer ne možemo tek tako ulaziti u kuće i stanove te se baviti obiteljskim prilikama, ali reagiramo uvijek na svaku dojavu, ne treba to čak biti ni prijava. To su kaznena djela i prekršaji oko kojih se postupa po službenoj dužnosti. Često za takav oblik nasilja doznamo putem Centra za socijalnu skrb, ali i Doma Maslina. Imamo dobru suradnju s njima, a prije nekoliko mjeseci smo ostvarili brojne međuresorne suradnje i koordinacije u području sprečavanja nasilja bilo koje vrste, pa i onog obiteljskog, tako da svaki mjesec sve policijske postaje s Centrom za socijalnu skrb, Domom zdravlja, ravnateljima škola i vrtića, čak i braniteljima održavaju sastanke i razgovara se o ovoj vrsti problema,“ kazao je Tikvica. 

Na pitanje postoje li određeni periodi u godini kad je obiteljsko nasilje u porastu, Tikvica je kazao kako je to obično zimska polovica godine kad se više vremena provodi kod kuće, posebno iz razloga što je većina djelatnika u DNŽ vezana uz turističke djelatnosti, no kako to ipak nisu značajniji skokovi te kako pravila zapravo i nema. Na pitanje postoji li određeni profil obiteljskog zlostavljača, Tikvica kaže kako su to osobe svih dobnih kategorija, zvanja i obrazovanja, no kako je znakovito kako se većina takvih situacija dogodi dok je počinitelj pod utjecajem alkohola. 

ŽENE PRIJAVE NASILJE, ALI NE TRAŽE UVIJEK POTREBNU PSIHOLOŠKU POMOĆ 

Klinička psihologinja Opće bolnice Dubrovnik Vesna Raguž Staničić također nije iznenađena negativnim brojkama. Kako tvrdi, osobe koje inače imaju izražen agresivni naboj će ga puno lakše otpustiti u zatvorenim uvjetima ili u uvjetima koje one za sebe doživljavaju kao nepovoljne. Tada se stvaraju uvjeti za njegovo lakše manifestiranje prema članovima obitelji, najčešće suprugama, a nešto rjeđe i prema djeci. 

„Zapravo smo pretpostavljali kako će se kod onih koji su zlostavljači agresivni naboj povećati kad im se ograniči prostor kretanja. Dakle, bilo je logično kako će nasilja biti odnosno kako će se to nasilje više usmjeravati na članove obitelji, na žene u prvom redu,“ kazala je Raguž Staničić, prof., klinički psiholog koja kaže kako je zanimljivo kako, bez obzira na povećanje obiteljskog nasilja, psiholozi ne bilježe značajnija obraćanja žrtava u vremenu epidemije koronavirusa. 

„Komentirala sam to u Službi i sa svojim kolegama. Razmjenjivali smo iskustva o tome je li u ovom specifičnom vremenu bilo povećane potrebe za intervencijom Službe kao što je naša i moram reći kako nije bilo nekih značajnijih poziva u pomoć odnosno dolazaka u cilju dobivanja pomoći. Ne više nego što je uobičajeno. I naravno da se pitamo zašto. Ako postoji evidencija u policiji da je toga ipak više, kako smo i očekivali s obzirom na logiku i prirodu cijele situacije, pretpostavljamo kako je riječ o nemogućnosti žrtava, ponavljam u prvom redu žena, da izađu iz ovakvih uvjeta i zatraže pomoć. To bi mogao biti eventualni razlog zašto ih nema u našim ordinacijama,“ izjavila je Raguž Staničić. 

'PRIJAVILA SAM GA, ALI ZNAM DA ĆE ME UBITI KAD IZAĐE'

No, to svakako nije dobra informacija. Kako kaže Raguž Staničić, kad dođe do ponašanja koje se od strane žrtve prepoznaje kao nasilničko, prelaženje preko prvog takvog slučaja, ma o kom obliku nasilja se radilo, ujedno je i dozvola da se takvo nešto nastavi. 

„Dakle, trebalo bi intervenirati odmah i pružiti pomoć, kako žrtvi, tako i zlostavljaču jer nije rješenje ako se samo jednoj strani pruža pomoć,“ pojasnila je. 

Otegotna okolnost pri odlučivanju na prijavljivanje svakako je ponekad nepovjerenje žrtve u institucije, ali i situacija u kojoj je obično žrtva ta koja napušta obiteljski dom po eskaliranju nasilja ili, u suprotnom, muškarac se nakon odslužene kazne vraća u zajednički dom.  

NIJE NASILJE SAMO UDARAC

Nasilje u obitelji, baš kao i svako drugo nasilje, može biti fizičke prirode, ali to svakako nije jedini oblik nasilja. 

„Osim fizičkog nasilja postoji još i psihološko nasilje koje se obično manifestira kroz verbalne agresivne poruke, jedno upućivanje vrlo ružnih poruka… Tu je svakako i ekonomsko nasilje koje se odnosi na uskraćivanje financijske potpore ili pomoći. Vrijedi i tu spomenuti kako u vremenu korona-krize bez posla uglavnom ostaju žene pa je i to zlostavljačima način da ih kažnjavaju. Nasilje može biti i u seksualnom obliku jer zlostavljači obično smatraju kako moraju dobiti zadovoljenje svojih potreba kada oni to žele, ne uvažavajući želje i potrebe partnerice,“ izjavila je Raguž Staničić, prof., klinički psiholog.

KAKO PRIJAVITI I KOME SE OBRATITI ZA POMOĆ

Kako prvi prilazak preko nasilja obično znači prešutnu dozvolu za daljnje takvo ponašanje, od iznimne je važnosti odmah reagirati. Nasilje je najjednostavnije prijaviti pozivom policiji na broj 92, nakon čega službenici odmah žurno reagiraju. Također, za vrijeme trajanja covid pandemije, Hrvatska psihološka komora i Hrvatsko psihološko društvo uveli su besplatni dežurni telefon svakim danom od 8:00 do 18:00 sati na kojem dežuraju psiholozi u smjenama. Pozivom na broj 091/544-44-33  moguće je dobiti savjet, pomoć ili informaciju psihologa koji se ne odnosi samo na nasilje, nego i na brojne druge probleme tijekom pandemije covida-19, poput straha od bolesti i sl.

Napis je originalno objavljen u tiskanom izdanju 'Dubrovački dnevnik petkom'.