„Nedavno sam doživjela jedan jako neugodan događaj,“ govori nam jedna Dubrovkinja čiji su podaci poznati redakciji. Taj neugodan događaj doveo je do još jednog saznanja – cijela Župa dubrovačka zapravo je lovno područje.
Naime, ona je šetala jednim od požarnih puteva sa svojim psom jedne nedjelje ujutro te je susrela starijeg gospodina odjevenog od glave do pete u lovnu opremu kako paradira s puškom po tom području kojim je šetala. Požarni put se nalazi u neposrednoj blizini državne granice.
'OBUCI CRVENO DA TE NE ZAMIJENIM ZA DIVLJAČ'
„Kad smo se mimoilazili ljubazno sam ga pozdravila, da bi on nakon što smo se već mimoišli, viknuo za mnom da idući put ako budem šetala tuda obavezno odjenem majicu crvene boje da me on ne bi zamijenio za divljač. Šokirana sam nastavila dalje. Ako taj muškarac u po' bijela dana ne može razlikovati mene od zeca ili neke ptice, onda bi zaista najbolje bilo da mu se dozvola oduzme,“ opisuje ona događaj, nakon čega je uslijedilo ono najbitnije.
Posjetila je službene stranice kako bi utvrdila koliko područje obuhvaća lovište i tom je prilikom pronašla kartu koja pokazuje kako je cijela Općina Župa dubrovačka zapravo lovno područje!
A Župa dubrovačka već odavno nije selo, nego područje koje se ubrzano razvija. Ona je naselje od gotovo 10 tisuća stanovnika u kojem se nalazi jedna od najvećih škola jer je naselje prilično mlado. Prema podacima Zavoda za statistiku, Župa dubrovačka je jedna od dvije hrvatske općine s najvećim prirodnim prirastom u 2019. godini. Brojne obitelji za koje su dubrovački 'kvadrati' preskupi na zemljištima svojih predaka grade kuće i naseljuju Župu. U Župi se danas nalaze hoteli, brojni apartmani i vile, trgovački centri, njome prolaze, i domaći, i turisti, i to u ogromnom broju, stoga ova Dubrovkinja opravdano povlači pitanje sigurnosti cijelog područja.
„Smatram da je nužno pokrenuti postupak ukidanja lovišta na području Župe dubrovačke jer loviše na tom području u ovom opsegu ugrožava život i zdravlje ljudi,“ smatra ona.
SIGURNOST NIJE NA RAZINI, MANJKAVOSTI JE PUNO
Oko samog pitanja sigurnosti područja raspitali smo se kod izvora bliskih lovcima. Kako je kazao jedan od njih, koji je htio ostati anoniman, pitanje sigurnosti na području cijele županije trebalo bi podići na znatno viši nivo, ali promatrajući to pitanje iz više aspekata.
Kako nam je kazao, kad se radi o naseljenom mjestu, zabranjeno je pucati na 100 metara od početka naselja, a kad se radi o većim naseljima, ta se udaljenost penje na 300 metara. Na prvu bi moglo zazvučati sigurnosno u redu, ali uopće ne mora biti jer je domet karabina znatno veći.
„U našoj županiji bi trebale postojati visoke 'čeke' s kojih bi se lovilo. Kad se lovi krupna divljač puca se prema dolje, pod kutom od 45 stupnjeva. Pri tom opasnost može predstavljati konfiguracija terena u našoj županiji. Iz karabinskog oružja se ispaljuje jedna cjelovita kugla koja ima veliki domet. Pri lovu na krupnu divljač se koriste karabini jer imaju veliki domet, od dva do pet kilometara. Zbog konfiguracije terena, postoji opasnost da se pri promašaju pogodi stijena pa kugla može završiti i kilometar dalje što može biti opasno. Stoga su potrebne visoke 'čeke' jer kod njih postoji i veći nagib. Naša je županija puna lovišta, ali nema 'čeka',“ kaže nam jedan od njih.
Kako kaže, konkretno u Župi dubrovačkoj problem je što ne postoje obilježja gdje je početak lovišta, a ne slijedi se ni praksa zemalja koje su pitanje lova uredile na jedan transparentniji i sigurniji način. Tako nam govori kako, primjerice, u Austriji svaki lovac mora biti propisno obučen, kako bi ga uočili kolege, ali i prolaznici odnosno stanovnici određenog područja. U Župi to nije slučaj. Smatra kako ni zakonodavni okvir nije najsretnije osmišljen.
„Po mom mišljenju, trebalo bi zabraniti pucanje iz karabina bez prigušivača u blizini naselja. Naime, u hrvatskim zakonima je prigušivač zabranjen zbog mogućnosti kriminalnih radnji, što je po mom sudu besmisleno. Svaki lovac zna kako se prigušivač može napraviti za 300 kuna. Ovdje se ipak radi o legalnom oružju koje je registrirano i postoje otisci. Kriminalci se služe ilegalnim oružjem. U Norveškoj ne možete ući u lovište bez prigušivača, prednosti su višestruke. Pucanje iz prigušivača nije sasvim nečujno nego smanjuje detonaciju za 70,80 posto, a korisno je – ne uznemirava divljač, nema velikih detonacija, ne oštećuje sluh, kako lovca, tako ni lovačkih pasa te se ne uznemiravaju ni šetači, prolaznici i izletnici. Složit ćemo se kako nije baš ugodno čuti kad netko na 300 metara udaljenosti od vas puca iz karabina,“ kaže nam izvor.
Naposljetku, kao još jedan od problema navodi i potpuno nepostojanje adekvatne infrastrukture gdje bi lovci mogli trenirati. Kako kaže, mnogi od njih nakon položenog ispita u kojem je praktični dio jako siromašan, hodaju s puškama oko naseljenih mjesta. U našoj županiji, osim što nema mjesta za treniranje, ne postoji nijedna streljana za karabinsko oružje. Stoga se čini kako su žalbe građana oko sigurnosti u Župi dubrovačkoj ipak opravdane, a problem se sasvim sigurno neće riješiti ako budu nosili crvene majice, kako je jedan lovac savjetovao našu sugovornicu. On bi se, iz svega predočenog, trebao rješavati na više razina. I ne samo u Župi.
