„Ljudi su izašli braniti posjed jer od državnih službi nema ništa“, stoji u pismu Biljane Radan. Nastavlja kako policija tvrdi da je zemljište njihovo odnosno od RTP Lovišta, navodne zadruge koja ne radi već dvadeset godina kao zadruga. „Jedini posao je rasprodaja nekretnina ranije zadruge iz koje su izbacili većinu članova dok su tužbe već dvadeset godina na sudu i nikako da se riješe“, dodaje Biljana.

„Zemljište je prije dvije godine upisano u vlasništvo kvarnom presudom Općinskog suda Korčula, bez obrazloženja, potvrđeno od strane Županijskog suda s obrazloženjem da se sve što je društveno vlasništvo može upisati zadruga bez elaborata, bez dokaza da je pravo stekla građenjem ili pravnim poslom. Jednostavno: tako, automatski, a što nije istina. Zemljište je još je u faktičkom posjedu vlasnika“, tvrdi razočarana gospođa.

„Pitanje je kako je i lokacijska dozvola koja je kasnije poništena uopće ugledala svjetlost dana, bez određivanja i formiranja parcele na terenu. Kako uopće rade kamp kad ni parcela nije određena? Da je pravne države, i izdavatelj lokacijske dozvole i inspekcija, a i suci bi završili u Remetincu!“

Biljana Rudan nastavlja svoju priču istaknuvši da je to saga duga dvadeset godina, a trenutno stanje naziva 'pretvorbenom pljačkom'. „Isti ljudi, isti brlog, isto korito“, ističe gospođa Rudan. „Sad se pretvaraju u 'strateške investitore'. Nakon što su nam pokrali zadružnu, mjesnu, društvenu, sada privatnu imovinu. Nije da se nismo borili – tri tužbe za članstvo u nekada moćnoj i velikoj zadruzi, repovi još na sudu, tužba za Dom kulture. Izgleda da se država ipak uspjela uknjižiti, borba za kanalizaciju koja je bila društvena i planirana za mjesto, a koju planiraju dati takozvanom 'investitoru' za njegove vile i apartmane“, dodaje gospođa.

Na kraju se osvrće na ignoriranje od strane odgovornih: „Država je mrtva i uopće ne funkcionira, samo je bezveze plaćamo. Zapravo plaćamo je mi, porezni obeznici i oni; mi kao da radi, oni da ne radi. Njima super, novca odsvud. I onda ovakve kriminalnce proglase strateškim investitorima, da preskoče i ove državne institucije, jer su im pribogu spore, a i treba ih platiti, puno ih je (a nama su super).“