Vlasnički kaos, sudski sporovi i neuređeni odnosi desetljećima blokiraju obnovu atraktivnih lokacija u Srebrenom, dok zapušteni objekti narušavaju prostor i sigurnost mještana. Iz istraživanja Dubrovačkog dnevnika proizlazi i pitanje kako je u dubrovačkom zemljišniku završila dvojbena potvrda temeljem koje je odmaralište ViH uknjiženo na UTP Leotar i Milana Pešuta
Posljednji relikti socijalističke prošlosti na području Župe dubrovačka ostaci su tri radnička
odmarališta. Oni svjedoče o nekadašnjim vremenima i načinu socijalne skrbi za radnike. Današnji zaposlenici, posebno mlađa generacija, ne mogu pojmiti da je uoči Domovinskog rata, točnije 1988. u odmaralištima na području Hrvatske ostvareno više od 6 milijuna noćenja, što je više od prijeratnog rekorda na području bivše općine Dubrovnik od Trpnja do Molunta. Više je odmarališta privatizirano odavno i na čarobne načine, ali se dio uporno opire prenamjeni ili rušenju. Opire se i gradnji novih objekata koji ne bi narušavali okoliš, i kao sada predstavljali “prst u oko“, nego bi bili dostojni odgovor zahtjevima suvremenog turizma.
Najbolji primjeri lošeg upravljanja odmaralištima na atraktivnim lokacijama, nalaze se u Srebrenom i samom središtu općine Župa. Rušenje derutnih ostataka triju odmarališta sigurno bi višestruko poboljšalo ukupni dojam o općini te indirektno utjecalo na ukupno stanje okoliša, kvalitetu turizma i životnih uvjeta uopće. Riječ je o bivšim odmaralištima ViKS (“Vodovod i kanalizacija“ Sarajevo), Elektroprivrede Srbije te MUP BiH (poznatije kao “Leotar“). Samo ViKS nije promijenilo vlasnika, drugo jest, a trećem je dvojbeno. No, izgledaju jednako očajno, pusto i opljačkano: doimaju su kao objekti u ukrajinskom gradu Pripjatu, napuštenom nakon havarije nuklearke u susjednoj nuklearnoj elektrani Černobil.
PIS prodaje bivšu “Srbiju“
Glavni problem su vlasnički status i propisi koji ne omogućavaju lokalnoj zajednici da ubrza rušenje. Istočno od hotela Sheraton su, jedno uz drugo, objekti “Srbija“ i ViKS, a Leotar je u samom centru Srebrenog, između općine i restorana Ruzmarin. Zna se da je “Srbiju“ prvo kupio neki Rus kojem se ni direktor “PIS nekretnine” Krešimir Čurković ne sjeća imena.
“Objekt ima 7200 kvadrata i tu smo prema projektu Vlaha Alamata htjeli graditi hotel Subrenum s 96 soba, četiri apartmana, wellness i konferencijskim sadržajima, vanjskim i unutarnjim bazenom, luksuznim restoranom i svim pratećim sadržajima kategorije četiri zvjezdice. Već smo ishodili građevinsku dozvolu, pa iako je naš core-business informatika, ovo nam je trebala biti dodatna investicija. Ipak, od gradnje smo odustali, a projekt već neko vrijeme prodajemo”, rekao nam je Čurković o objektu za kojeg je Alamat, kako smo doznali, predvidio i fasadu od keramike.
Nešto kompliciranija situacija je s ViKS odmaralištem, zapadno od objekta tvrtke PIS. Taj objekt Župljani nazivaju i “Jahorina“, a rješenjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik 1958., parcelaod1260 kvadrata dodijeljena je sarajevskoj Gradskoj kanalizaciji za gradnju odmarališta. Godine 1964. je sudski uknjižena kao općenarodna imovina pod upravom Općine Dubrovnik, s pravom trajne i besplatne uporabe izgrađenog odmarališta. Sarajevski komunalci su 24. rujna 1991. ponudili Kriznom stožeru Župe Dubrovačke, objekt na raspolaganje za vojne svrhe te je potpisan i zapisnik o privremenom korištenju. Kratko po oslobođenju Župe, početkom 1992., Sarajlije su obišle objekt za sudbinu i vlasništvo kojeg se nikad nisu žalili BiH medijima, kao što su to znale činiti druge tvrtke za imovinu na području Hrvatske. Prva poslijeratna ideja o obnovi objekta uslijedila je 2008.godine, ali je nedostatak novca odgodio obnovu. Koncem 2025. nova uprava ViKS-a izvijestila je medije o planu obnove, ali su nas iz Vlade sarajevskog Kantona u ožujku ove godine uvjeravali kako se ne može očekivati da Vodovod izgradi i upravlja hotelom kojeg planiraju graditi na lokaciji odmarališta, tako da je prodaja objekta najizvjesniji potez. Ipak, izvršni direktor za ekonomske i pravne poslove ViKS-a Amar Nović izjavio je BiH medijima da su u siječnju obišli objekt pa je najavio skoru obnovu. Međutim, na više ponovljenih pisanih upita i telefonskih poziva nije nam odgovorio što i kako planiraju.
Viša savjetnica u župskoj općini Barbara Bogoje tim povodom nas je izvijestila da Općinu Župa dubrovačka, niti načelnika Marka Miloslavića, nije kontaktirao nitko iz poslovodstva sarajevskog komunalnog poduzeća ili Bosne i Hercegovine vezano uz najavljenu investiciju u obnovu bivšeg odmarališta u Srebrenom. Sukladno tome, nije bilo nikakvih službenih razgovora niti dogovora po tom pitanju.
“Ta je parcela u zoni turističke namjene, na kojoj se već nalazi postojeći objekt. Prostorno-planska dokumentacija naše Općine za tu zonu predviđa turističku namjenu, a eventualna rekonstrukcija ili nova gradnja morala bi biti u skladu s važećim prostornim planom i pripadajućim parametrima,''pojašnjava.
Čekaju suvremenog Aleksandra Velikog
Načelnik Općine Marko Miloslavić ističe kako se svi zapušteni objekti moraju dovesti u primjereno stanje i prije eventualne obnove.
“Naši komunalni redari već postupaju sukladno Odluci o komunalnom redu. Stanje u kojem sada vlasnici napuštenih turističkih objekata drže svoje nekretnine je neprihvatljivo i to ne možemo tolerirati. Osim što ti objekti narušavaju vizualni identitet samog centra turističkog mjesta, ujedno predstavljaju opasnost za zdravlje i sigurnost stanovnika i posjetitelja. Nisu mi poznate namjere vlasnika, jer mi se nitko nije obratio“, rekao nam je Miloslavić i naglasio da Općina podržava svaku ozbiljnu i zakonitu investiciju koja doprinosi uređenju prostora, podizanju kvalitete turističke ponude i ukupnom izgledu Srebrenog, ali isključivo uz poštivanje važećih propisa i interesa lokalne zajednice.
Mnogo zamršenija situacija i pravi Gordijski čvor je glede odmarališta MUP BIH, a problem je što se nigdje ne nazire netko tko bi kao Aleksandar Veliki presjekao taj čvor i riješio problem zapuštenih 17 bungalova, recepcije, restorana i tarace na atraktivnoj parceli od 17.500 kvadrata. Ti su objekti zapravo vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova BiH koje ih 70-ih godina prošlog stoljeća daje na uporabu trebinjskom UTP Leotar. No, natječaj su ubrzo poništili jer Leotar nije platio ugovorenu cijenu, ali su objekte i dalje koristili. U divljoj privatizaciji, poduzetnik Milan Pešut iz Ljubinja, za 683 tisuće eura kupuje 30 posto Leotara, da bi njegova zemunska tvrtka Bankom otkupila još 63 posto dionica. Inače, Pešut je do rata bio bankar u Sarajevu, a početkom rata odlazi u Beograd te u Zemunu postaje direktor “Bankoma”. Srpski poduzetnik i bivši predsjednik NK Partizan Dragan Đurić često ga je angažirao u akcijama privatizacije. Srpski ga mediji povezuju s više neobičnih privatizacija teških
desetine milijuna eura, nakon kojih je skupo preprodavao jeftino kupljene nekretnine.
POKUŠAO PRODATI NEKRETNINU NA KOJU NIJE UKNJIŽEN
Iako Leotar nikad nije bio vlasnik odmarališta u Srebrenom, Pešut ga je 2013. pokušao prodati Britancima koji su zbog neriješenog vlasništva nekretnina odbili kupiti “mačka u vreći“. Ipak, pravnica Leotara Slavka Lojović tvrdi kako u poduzeću postoji kupoprodajni ugovor. No, ugovor nitko nije vidio, a navodeći da je to „poslovna tajna“ odbila ga je dati na uvid.
Kolege novinari iz BiH ističu kako, unatoč svemu, Pešut drži da je to njegova nekretnina te od Hrvatske sudski zahtijeva uknjižbu. Stoga je Komisija za reviziju privatizacije RS BiH ispitala privatizaciju UTP Leotar te zaključila da postoji osnovana sumnja da su te nekretnine prvo prikrivene u privatizaciji, a kasnije prodane. Komisija je izvješće proslijedila Okružnom tužilaštvu u Banjaluci, a ono Pravobranilaštvu RS BiH, ali tamo nisu utvrdili prodaju!
BiH mediji spočitavaju Pešutu mutne privatizacije i poratnu blisku suradnju sa zahumskim "vladikom-poduzetnikom“ Grigorijem te ističu da se “u Zemljišniku nekretnine u Srebrenom još vode kao društveno vlasništvo na koje prava korištenja u jednakim omjerima imaju Općina Dubrovnik i Hotel Mlini”! No, unatoč svemu nismo doznali otkud im taj podatak.
Iako objekti nisu njegovi, Pešut je očekivao da će postati po ulasku Hrvatske u EU, da će se tad kupovina Leotara konačno pokazati kao dobar poslovni potez. U telefonskom je razgovoru ustvrdio da su “70 i neke dali milijune za objekte”.
“Postoji ugovor i treba vidjeti što tamo predviđa urbanistički plan i kako se uskladiti. Nije to 'zalud Srebreno, ali bit će Zlatno, nećemo narušiti ljepotu okoliša. Uspješno će poslovati kad se preuredi u vrhunski objekt s pet zvjezdica, kako dolikuje dubrovačkoj rivijeri, o čemu ću u Župi razgovarati s čelnicima Općine s kojima ću lako naći zajednički jezik“, rekao nam je, ali i priznao da prije nekoliko godina nije imao značajnije novce za nužne radove.
Leotar za “pjevaljke“ i agente UDBA-e
Bosanskohercegovački novinari su sve oko Leotara objašnjavali kao “vezanu trgovinu“ s vladikom Grigorijem te nam pojasnili kako je nakon kupovine UTP Leotar bivša villa SIV-a (saveznog izvršnog vijeća ex-SFRJ) u Lastvi, u znak zahvalnost vladiki pripala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Zanimljivo je i objašnjenje koje nam je dao pravni stručnjak i član bivše Komisije za državnu imovinu BiH Muharem Cero, koji nam je također ustvrdio da je MUP BiH svoje odmaralište UTP Leotar samo dao na korištenje.
“Riječi Pešuta su lepršave, ali šuplje! Trebinjci nisu pravo korištenja pretvorili u vlasništvo! To su dva različita prava, a Leotar je imao samo pravo pružanja usluga i korištenja, nikako vlasništva koje pripada bivšem republičkom SUP BiH. Danas je prava adresa Ministarstvo sigurnosti u Vijeću ministara, ali ni oni nemaju podatke, jer je to dobrim dijelom ušlo u tranzicijsku, brzo konsolidiranu mafiju. Imovina koja se nalazi u drugoj državi za svaku je državu siva ili zona sprege tajkunske mafije i korumpiranih pripadnika vlasti“, rekao nam je Cero i zaključio kako je “odmaralište UTP Leotar kriminalna, a ne pravna priča“!
“Tvrdnje su mu u najmanju ruku neuvjerljive i nepotkrijepljene činjenicama koje otklanjaju nedoumice. Grubo je reći da laže, ali tvrdim da ne govori istinu sve dok riječi ne dokaže”, izjavio je Cero o Pešutu.
I Cero tvrdi da je posrednik Pešutu bio Grigorije, ali i da jeprije rata svakog petka dolazio Milorad Dodik. Stariji se Župljani još sjećaju da je restoran UTP Leotar bio poznat po dobrim harmonikašima i ne baš najboljim pjevačicama narodnjaka. Sjećaju se dobrog roštilja i stakla do koljena u sitne sate te tvrde kako nije bila tajna da su se, posebno ljeti, tu okupljali “agenti svih republičkih ogranaka UDB-e te su, uz piće i mezu, razmjenjivali obavještajne podatke i dogovarali akcije“.
Na kraju, pitali smo Općinu Župa dubrovačka o sudbini ovog odmarališta.
“Zemljište i imovina u samom središtu Srebrenog na više su parcela te izuzetno atraktivnoj lokaciji u turističkom i razvojnom smislu za našu Općinu. Upravo zato smatramo kako sadašnje stanje tog prostora nije prihvatljivo, niti primjereno lokaciji na kojoj se nalazi. Trenutačno se vode sudski postupci radi utvrđivanja imovinsko-pravnih odnosa unutar obuhvata bungalova i drugih objekata te okolnog zemljišta. Prema podacima iz zemljišnih knjiga nekretnine se vode u vlasništvu društva LEOTAR d.o.o., dok je nakon nepravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku iz svibnja 2025. predviđeno da bi se iste ponovno trebale voditi u režimu društvenog vlasništva uz pravo korištenja Općine Župa dubrovačka kao pravnog slijednika nekadašnje Općine Dubrovnik. Podsjećamo kako je Vrhovni sud RH presudom iz 2022. godine utvrdio da društvo Leotar d.o.o. ne može ishoditi uknjižbu vlasništva bez sklapanja bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, zbog čega se na ove nekretnine primjenjuje režim posebnog načina upravljanja sukladno Zakonu o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Upravo zbog složenih pitanja sukcesije i izostanka bilateralnog sporazuma između dviju država ovaj je prostor već desetljećima u svojevrsnom pravnom zastoju“, ističe Bogoje te dodaje da Općina nije zadovoljna trenutačnim stanjem na toj lokaciji jer su “zapušteni objekti, nakupljeni otpad i povremeni boravak neovlaštenih osoba ozbiljan komunalni, sigurnosni i zdravstveni problem te ujedno narušavaju izgled i ugled destinacije, zbog čega se kontinuirano razmatraju sve pravne i institucionalne mogućnosti kako na tom prostoru omogućiti daljnje komunalno uređenje. U interesu nam je da se pitanje te lokacije konačno riješi i stvore uvjeti za komunalno uređenje prostora i njegovo stavljanje u funkciju razvoja mjesta, na način primjeren jednoj od najvažnijih lokacija u središtu Srebrenog“, zaključili su iz Općine.
