piše: Daniel Pavlinović

Dok smo zadnjih godina obilazili sjeverna i hladnija područja, često smo spominjali kako bismo uskoro trebali posjetiti neke južnije i toplije krajeve. Među nekoliko ideja najviše se nametnula Kalifornija u SAD-u. Budući da su priroda i prirodni pejzaži glavni predmeti naših fotografskih interesa, odabrali smo nacionalni park Yosemite. Riječ je o prostoru oblikovanom ledenjačkim djelovanjem, koji se prostire na više od 3000 km² i nalazi se na UNESCO popisu svjetske prirodne baštine. Prepun šuma, rijeka i divljih životinja, činio se idealnim odabirom za ovu foto-avanturu.

SAN FRANCISCO KAO PRVA STANICA

Prva stanica bio je San Francisco, gdje smo se odlučili zadržati nekoliko dana i istražiti grad koliko nam vrijeme dopusti.

Četiri dana bila su dovoljna da obiđemo najpoznatije lokacije – koristeći taksije, povijesne tramvaje i puno pješačeći. Prvo jutro prehodali smo Golden Gate i okolno područje, kamo smo se vraćali više puta kako bismo most i okolinu uhvatili u jutarnjim i večernjim „zlatnim satima“ (golden hour) – razdobljima s najljepšim svjetlom za fotografiranje. San Francisco leži u zaljevu poznatom po magli, posebno ujutro. Magla nas nije zaobišla ni tijekom našeg boravka: najgušća je u zoru, zatim se ili razilazi ili se uzdiže u nisku slojevitu naoblaku. Jedan dan imali smo potpunu vedrinu. Posjetili smo i zloglasni zatvor Alcatraz, a brodom smo otišli i na turu promatranja kitova.
San Francisco me oduševio lokacijama, urednošću, a prije svega ljubaznošću lokalnog stanovništva.

Iz San Francisca smo imali kratak let (oko pola sata) do Fresna. Tamo smo unajmili auto i krenuli na dvosatnu vožnju do nacionalnog parka Yosemite. Putem nas je pratio prekrasan krajolik koji se postupno mijenjao – od mediteranskog prema planinskom – već prije samog ulaska u park. Na pola puta stali smo u restoran Smokehouse 41, poznat po dimljenom mesu.

VELIČANSTVENI YOSEMITE

Nastavak puta jasno je najavljivao približavanje Yosemiteu: velika planinska stabla postajala su sve češća i guste šume sve veće. Nažalost, vidjeli smo i posljedice velikih požara koji su prije nekoliko godina harali ovim područjem. Nakon otprilike sat i pol vožnje iz Fresna dolazi se do tunela iza kojeg se otvara spektakularni pogled – Tunnel View – na Yosemite Valley, glavnu atrakciju parka smještenu u gorju Sierra Nevada.

Ova glacijalna dolina poznata je po impozantnim granitnim liticama, brojnim vodopadima i divovskim sekvojama. Cijela dolina prekrivena je gustom šumom pa pogled s Tunnel Viewa ne otkriva sve što se krije pod krošnjama, uključujući i Curry Village – malo naselje u kojem smo bili smješteni. U Curry Villageu smo imali šator s dva kreveta i proveli pet dana. Cijelo mjesto okruženo je šumom, a posvuda se mogu vidjeti vjeverice, jeleni i ptice; povremeno i medvjedi. Više stotina crnih medvjeda živi u dolini, a mi smo sreli dva. Iako veliki, plahi su i izbjegavaju ljude. U povijesti parka (od 1864.) nije zabilježen nijedan ozbiljan napad medvjeda na čovjeka.

NIJE RIJETKOST DA MEDVJED POKUŠA UĆI U ŠATOR

Yosemite, a posebno obronci oko doline, prepun je velikih vodopada. Najviši su Yosemite Falls (739 m), Snow Creek Falls (652 m) i Sentinel Fall (585 m). Svaki dan smo ustajali oko pet ujutro, obilazili različite lokacije autom, a neke i  pješke. Od najdojmljivijih ističem Glacier Point – fantastičan pogled na dolinu s više od 2000 metara nadmorske visine, Taft Point – jednako impresivan vidik s ruba ogromnih litica, Valley View – šumovitu lokaciju uz rijeku s koje se vide dva vodopada, te već spomenuti Tunnel View.

Svu hranu nabavili smo još u Fresnu. Hrana i piće moraju se čuvati u posebnim čeličnim ormarićima ispred šatora – dovoljno čvrstima da medvjedi ne mogu provaliti. Naime, nije rijetkost da medvjedi uđu u naselje i pokušaju ući u šator ili auto ako osjete hranu.

Nismo propustili priliku posjetiti Ansel Adams Gallery, galeriju s radovima legendarnog američkog pejzažnog fotografa čiji su najpoznatiji radovi nastali upravo u Yosemiteu.

NADMAŠENA OČEKIVANJA 

Posljednji dan obišli smo dio parka gdje rastu divovske sekvoje – stabla visoka desetke metara koja mogu živjeti i do 3000 godina. I taj dio parka stradao je u požarima, no većina sekvoja se obnovila jer im visina i debela kora pružaju izvrsnu zaštitu od vatre.

Tijekom boravka u Yosemiteu prevladavalo je sunčano vrijeme, osim jednog dana kad smo imali kišu praćenu grmljavinom. Odijevanje je bilo pravi izazov: niske jutarnje temperature (0 °C ili niže) zahtijevale su debele jakne, dok se već sat-dva nakon izlaska sunca moglo u kratkim rukavima.
Yosemite je nadmašio sva naša očekivanja – a nisu bila mala. Veličanstvena priroda i skladan suživot životinjskog svijeta s ljudskim aktivnostima (koje se uglavnom svode na održavanje parka i turizam) ostavljaju bez daha.

Odabir listopada pokazao se punim pogotkom: park je znatno manje posjećen nego ljeti, vrijeme je gotovo idealno, a jesenje boje i mirisi daju posebnu čar. Put do Kalifornije je dug – do 15 sati leta u jednom smjeru, uz čekanja na aerodromima i jet lag – ali to je mala cijena za doživljaj jednog od najljepših američkih nacionalnih parkova.