Naime, 14. prosinca 2012. godine održani su mirni prosvjedi roditelja diljem Hrvatske, između ostalog i na Stradunu, kojim su izrazili svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem i pogreškom politikom prema osobama s invaliditetom. Za vrijeme prosvjeda održan je sastanak kojem je prisustvovala sama ministrica Opačić, prilikom čega su uručeni zahtjevi roditelja, osoba s invaliditetom i nadlažnih udruga.

Drugi sastanak održan je s predstavnicima nadlažnih ministarstava gdje se raspravljalo o svim problemima, rupama u zakonu i nepravilnostima u odnosu na djecu s posebnim potrebama i njihovim roditeljima. Pomoćnik ministra Vončina zahtijevao je od roditelja dopis o svim prijedlozima izmjene Pravilnika kojim se ostvaruju određena pomagala za djecu s poteškoćama i osobe s invaliditetom, no do danas se nadležna ministarstva nisu očitovala o tome.

„Kako se radi o kršenju temeljnih ljudskih prava, a navedeni ministri nisu poduzeli konkretne mjere zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, smatramo kako je nužno da se Milanka Opačić, Rajko Ostojić i Željko Jovanović razriješe s dužnosti ministara i to u roku od 30 dana“, traže roditelji. U suprotnom, najavljuju se prosvjedi diljem Hrvatske.

Roditelji djece s posebnim potrebama svakodnevno se susreću s brojnim poteškoćama, a o čemu je Dubrovački dnevnik već pisao u više navrata. Uz enormne troškove s kojima se susreću, od 1. siječnja uveden je PDV od 5 posto na ortopedska pomagala, roditelji djece s teškoćama u razvoju zakonski su nedovoljno, a nakon smrti djeteta i posve nezaštićeni, a velike probleme im stvara i papirologija.

“Za ljude koji preko četiri sata idu u školu te kojima je smanjena invalidnina nedostaje pet milijuna kuna. Predstavnici ministarstava znaju da je to nepošteno, ali eto, nema se love”, izjavila je tada predsjednica udruge Poseban prijatelj Dženita Lazarević za Dubrovački dnevnik. Zbog takve rečenice postavlja se pitanje kakva je to socijalna politika jedne države kad se nepravda najviše ruši preko leđa onih koji su društveno najosjetljiviji. Imaju li oni koji ekonomski nisu „isplativi“ za društvo pravo na dostojanstven život i pravednu društvenu integraciju?