Bivši gradonačelnici o GUP-u: 'Najveća greška je što Grad nije kupio zemljišta na Petki, a trebamo biti svjesni da se korupcija događala'

Nekadašnji dubrovački gradonačelnik (u mandatima od 2009. do 2017.) Andro Vlahušić predao je niz primjedbi na prijedloge prostornih planova Dubrovnika. 
„Razvrstao sam 50 prijedloga u šest skupina. Ono što je važno jest da su to vrlo konkretni pojedinačni projekti, svi do jednoga javni, dakle usmjereni na interes Grada. Tu nema niti jednog privatnog prijedloga, niti jedne privatne kompanije ili privatnog zemljišta, odnosno privatnih zemljišta ima u dijelu prijedloga o rušenju“, govori Vlahušić.  

Bivši gradonačelnik smatra da je u prijedlogu GUP-a trebalo vrlo jasno navesti vlasnike zemljišta, ili barem čestice zemljišta, jer se radi o javnim podacima koji su uvijek dostupni kroz sustav Uređena zemlja, odnosno kroz katastar.  
„U mojim općim primjedbama na GUP, to je najvažnije. Trebalo je navesti kome se i što oduzima ili kome se i što dodava, onda bismo vidjeli jasnu namjeru predlagatelja plana. Pokazao sam točno kako se to radilo ranije i do čega je to dovelo. Još 2005. godine kada se radio GUP, Šuica je pretvorila zemljište na Nuncijati u građevinsko bez da je pitala ljude žele li oni to, onda je Grad otkupio dio tog zemljišta kao građevinsko i ljudi su se obogatili. Dakle, treba vidjeti zašto će nečije blato postati zlato“, govori Vlahušić.  

Otvoriti oči na mogućnost korupcije 
Osim na utjecaj politike na prostorne planove, Vlahušić upozorava i na potrebu posebnog opreza kada se planovi izrađuju uz sudjelovanje privatnih tvrtki, odnosno na mogućnost da pojedine prostorne odluke nekome znatno povećaju vrijednost zemljišta. 
„Izrađivač plana je privatna tvrtka, dakle mi moramo vidjeti jesu li oni sjeli s nekim prije i dogovorili da će zemljišta staviti u građevinska i za to uzeti milijun eura. Nisam sada rekao da oni to rade, nego sam pokazao nešto drugo - da se to može i treba biti oprezan! Imamo primjer kada se radio UPU Babin kuk -  tada je tvrtka Dubrovnik Babin kuk d.d. sama financirala UPU. Onda je uzela tvrtku koja se naplatila tako da joj je pripalo jedno zemljište. Ako to nije kriminal i korupcija nulte razine, onda ne znam što je! Zbog toga ćemo dobiti betonski blok na Babinom kuku“, upozorava Vlahušić i dodaje kako zbog takvih situacija u prijedlozima treba jasno pokazati 'tko je gubitnik, a tko sretni dobitnik milijuna eura zemljišta zbog političkih odluka'. 

*Andro Vlahušić je upravljao Dubrovnikom od 2009. do 2017. godine

Vlahušić je pritom očito aludirao na slučaj UPU-a Babin kuk, o kojem je Dubrovački dnevnik opsežno pisao na temelju ekskluzivnog istraživanja naših novinara. Naime, izradu UPU-a financirala je tadašnja hotelska tvrtka Dubrovnik Babin kuk d.d., pravni prednik današnje Valamar Riviere, dok je izrađivač plana bio Urbanistički institut Hrvatske d.d. iz Zagreba. Urbanistički institut istodobno je poslovno surađivao s Dubrovnik Babin kukom te je, prema ugovorima iz 2004. i 2005. godine, trebao dobiti posebnu nagradu ako njegovim ugovorenim aktivnostima bude omogućena izgradnja najmanje 100 tisuća četvornih metara bruto korisne površine na zemljištima u vlasništvu hotelske tvrtke. Kao posebna nagrada predviđena je čestica 1093/1 k.o. Gruž, površine 4.348 četvornih metara. Nakon izmjena GUP-a 2005. godine, kojima su Dubrovnik Babin kuku povećane mogućnosti gradnje, Urbanistički institut 2006. godine postao je vlasnik tog zemljišta, a kasnije je bio i izrađivač UPU-a Babin kuk, koji je Gradsko vijeće donijelo 2009. godine. Institut je zemljište 2015. prodao tvrtki Šest luksuznih vila d.o.o. za 950 tisuća eura. Upravo je činjenica da je tvrtka uključena u izradu prostornih planova ujedno stekla vrijedno zemljište na području na koje su se ti planovi odnosili ono na što Vlahušić sada upozorava, koristeći taj slučaj kao primjer potrebe za detaljnom provjerom toga tko pojedinim prostornim odlukama ostvaruje korist. 

'Treba napraviti prijedlog globalnog razvoja grada' 
Vlahušić smatra kako Dubrovniku nedostaje prijedlog globalnog razvoja grada. U tom slučaju bi se, objašnjava on, znala vizija grada, Grad bi kupovao zelena zemljišta, osigurao novac za projekte, i tek onda ta zemljišta izmjenama prostornih planova prebacivao u građevinska.  

Osim toga, kao važan prigovor sadašnjim prijedlozima prostornih planova navodi nedostatak visine.  
„Treba vratiti visine u gradnji, tamo gdje se to može. Visoko je lijepo, a nisko je ružno“, smatra Vlahušić.  

Iznio je i niz prijedloga za prometnice, među kojima se ističe ideja da se šetnica uz Boninovo proširi na četiri metra. Predložio je i širenje plaže Mandrač sve do Copacabane, a da se cesta kroz kamp poveže s Mandračom, dok bi donja šetnica ostala upravo to – šetnica. Vlahušić objašnjava kako bi onda postojala dva parkinga, na šetnici bi se mogli otvoriti različiti objekti, dok bi u vrijeme najvećih sezonskih gužvi na plažama, građani dobili veću plažu i više parkinga.  
„To bi bio dubrovački Žnjan“, smatra Vlahušić.  

500 stanova u Zatonu za mlade 
Jedan od najvećih projekata koje je Vlahušić predao u setu svojih primjedbi na prostorne planove je stambeno naselje u Zatonu. Riječ je o naselju koje je smjestio na 50 metara od glavne prometnice, i broji ukupno 50 tisuća kvadrata, od čega je pola u vlasništvu gradskog društva Vrtlar, a druga polovica u vlasništvu države.  

*Vlahušić predlaže da se u Zatonu izgradi 450-500 stanova za mlade

„Naselje Vrtlar Zaton zamišljeno je kao zeleno i pješačko naselje pristupačnog stanovanja s oko 15 zgrada s prizemljem i četiri kata, raspoređenih oko velikog središnjeg parka. Uključuje približno 450-500 stanova, vrtić s vlastitim vrtom, trg, butige i druge svakodnevne sadržaje, dječja i sportska igrališta te mediteranske vrtove. Promet i parkiranje uglavnom su smješteni uz rub i u garaže, dok je unutrašnjost naselja sigurna, zelena i namijenjena ljudima“, govori Vlahušić i dodaje kako bi svaki stan imao jedan ili dva balkona okrenuta prema jugu i pogled na more.  

„Cijena ne može biti veća od 2200 eura po kvadratu! To je najbolja lokacija za priuštivo stanovanje, 50 metara od plaže, sa svim sadržajima koji su potrebni za život. Ovo bi bio Zlatni potok za mlade ljude“, govori.  

*Vlahušićev projekt stambenog naselja u Zatonu

Spominje i 'stari' projekt 150 stanova s vrtićem u Komolcu, na mjestu gdje je danas Libertas. Riječ je o izrađenom UPU Komolac koji nikada nije usvojen, a predviđa izmještanje Libertasa na Pobrežje, a izgradnju stambenog naselja u Komolcu. Uz to, Vlahušić navodi i mogućnosti još 200 stanova u Knežici, kao i 200 stanova u TUP-u.  
„TUP je i dalje stambeno-poslovni kompleks mještovite namjene, gdje su predviđeni stanovi, vrtići, škole... Visina je maksimalno 18 metara i to ništa nije promijenjeno u ovom GUP-u, dakle tamo nije predviđena knjižnica, dvorana niti išta slično“, upozorava.  

Osnovne škole kao društveni centri 
Vlahušić i ovaj put spominje koncept 15-minutnog grada kojega je već ranije prezentirao, a koji zapravo podrazumijeva više manjih središta, unutar kojih građani imaju sav potreban sadržaj za život.  

„Osnovne škole trebaju biti društveni centri grada. Uzmimo za primjer Montovjernu, tu su odvojene škola, vrtić, studentski centar... Sve to treba povezati, zašto ne bi svi dijelili zajedničke parkove, biblioteku, restoran, veliki parking? Ista stvar je Lapad, Gruž, Mokošica s Rijekom dubrovačkom. To trebaju biti gravitacijska mjesta grada. U ovom trenutku su osnovne škole najgluplje institucije u smislu da sve rade samo ujutro, dakle jedna smjena, a popodne zjape prazne, navečer, vikendom, ljeti... Zato predlažem model pretvaranja osnovnih škola u društvene centre grada. Ispred OŠ Lapad, u tzv. 'kavi' bi trebalo izgraditi trodjelnu dvoranu, uz to i vrtić, u školi veliki otvoreni restoran za korisnike, a zna se kada su djeca u školi ili vrtiću, dok bi iza toga bilo otvoreno samo za građane Dubrovnika. Tu bi bila i jedinstvena biblioteka, klub umirovljenika... Dakle sve za građane Dubrovnika i ništa za turiste“, predlaže Vlahušić.  

U kontekstu ovih ideja, kaže da u GUP-u 'nema ničega', već da je on samo 'hiperrestriktivan za građane Dubrovnika'.  

'Gradi se i rušenjem' 
Osim ideja o projektima koje treba graditi, Vlahušić ima i popis objekata koje treba srušiti.  
„Koncept je da se grad ne gradi samo građenjem, nego i rušenjem“, objašnjava i dodaje kako je za izgradnju ceste na Ilijinoj glavici trebalo srušiti tri kuće, a da takvih situacija ima još u gradu.  

„Treba srušiti zgradu Zagrebačke banke, s druge strane treba srušiti ono što je Pupo nadogradio kod Mercantea, treba srušiti i dvije konjušnice, zgrade gdje su Narodne novine i istu takvu nasuprot. Svi se ti objekti nalaze u prometnici, a ne mogu se crtati koridori prometnica, ako se ne predvidi rušenje tih zgrada“, iznosi.  

'Grad je trebao kupiti zemljišta na Petki' 
Vlahušić nije propustio ni komentirati policijsku zaštitu koju ima gradonačelnik Mato Franković i napise kako mu prijete članovi mafije.  
„Od tih vlasnika kojima su zemljišta iz građevinskih pretvorena u zelena, postavlja se sada pitanje jesu li oni mafijaši. Ja mislim da Aaron Frankel nije mafijaš. Jesu li mafijaši neki drugi? Nisam siguran. Mislim da se upotrebljavaju teške riječi za to“, govori Vlahušić i dodaje kako je Grad napravio propust što nije kupio zemljišta na Nuncijati i Petki.  

„To je paket koji je 2005. i 2007. godine izmjenama GUP-a Dubravka Šuica pretvorila u građevinsku zonu, a vlasnik je bio Jambo. Nakon toga, kako on nije vraćao kredite, zemljište je postalo vlasništvo RBA, a mi smo pregovarali da to kupimo. Sjedali smo s predstavnikom RBA, Mato Franković, Pero Vićan i ja. Oni dvoje nisu htjeli to 'iznijeti do kraja' jer je trebalo rušiti proračun. Dakle, mi bismo tada kupili 220 tisuća kvadrata za pet milijuna eura“, priča Vlahušić i dodaje kako je 'nešto što je otišlo s vragom, moglo biti vlasništvo Grada'.  

„Nakon toga dolazi privatni vlasnik jer je RBA zemljište prodao. I mi danas skidamo hotele i apartmanske zone sa Srđa, a isti takav hotel stavljamo na plažu u Uvalu Lapad i onda nakon svega kažemo da štitimo prostor grada. Danas ne postoje gradski vijećnici koji znaju išta o prostoru, koji imaju bilo kakvu viziju, imamo i Društvo arhitekata koje je umrlo i ne daje nikakve primjedbe. Mi nemamo nikoga tko razumije prostor i zato imamo ovaj prijedlog“, zaključio je Vlahušić.  

Za komentar smo kontaktirali i Dubravku Šuicu, Vlahušićevu prethodnicu koja je dužnost gradonačelnice Dubrovnika obnašala od 2001. do 2009. godine, ali njezin komentar nismo uspjeli dobiti do zaključenja broja.

*Dubravka Šuica je gradonačelnica Dubrovnika bila od 2001. do 2009. godine

Upravo je nju Vlahušić u razgovoru nekoliko puta prozvao, tvrdeći da su izmjenama GUP-a iz 2005. godine pojedina zemljišta prenamijenjena iz zelenih u građevinska, čime je njihovim vlasnicima višestruko povećana vrijednost. Šuica se i inače često spominje u kontekstu tog GUP-a, koji je među dijelom stručne i političke javnosti ostao upamćen kao jedna od ključnih prostornih odluka za kasniju intenzivnu urbanizaciju Dubrovnika. Izmjenama su, naime, brojne dotadašnje zelene površine i zemljišta izvan građevinskih zona prenamijenjena za gradnju, dok se danas vide posljedice u prostoru, poput one na padini od glavice Babinog kuka do Ulice kardinala Stepinca.  

Bogdanović: Laž je da je GUP nastao na temelju podloge iz moje administracije 
Za razliku od Vlahušića, koji je vrlo detaljno prezentirao sve svoje prijedloge, Vido Bogdanović koji je na mjestu gradonačelnika Dubrovnika bio od 1997. do 2001. godine, za Dubrovački dnevnik nije htio govoriti o prijedlozima GUP-a i PPU-a već je poručio kako će svoj stav objaviti na Facebooku.  

*Vido Bogdanović dužnost gradonačelnika Dubrovnika je obnašao od 1997. do 2001. godine

„Malo je olabavila napetost glede planova, dodatno nabrijana informacijama o tjelesnoj zaštiti predlagatelja pa su prostor u medijima zauzela aktualna događanja. Izmjene i dopune planova tu i tamo spomene predlagatelj, stalno se žesteći nekakvom ostavkom. Vrijeme javne rasprave je isteklo i ne znam koliko se može utjecati na konačni prijedlog i treba li uopće utjecati, ali nekako mi ti planovi dođu kao razbibriga. Možda i iz razloga što je nekoliko puta s govornice Gradskog vijeća izrečena laž da su postojeći sramotni prostorni planovi nastali iz podloga pripremljenih od administracije nekakvoga Vida Bogdanovića“, napisao je Bogdanović u Facebook objavi i poručio kako će 'o tome pisati nekom drugom prilikom, ali malo drugačije, jer Vido Bogdanović uistinu jest sukrivac za ovakvo sranje u prostoru'.  

'Od govna učiniti pitu' 
„Tako sam se uhvatio čitati i uspoređivati planove, pokušavajući shvatiti svu tu logiku navodne potpune prostorne preobrazbe grada iako ne donosimo nove planove, nego tek njihove dorade, a naš narod odvajkada govori da ne možeš od govna učiniti pitu, ili ipak možeš? Vidjet ćemo“, nastavio je.  

„Priznam, nije lako iščitavati suhoparne, polupismene tekstualne dokumente iz kojih na koncu ne saznaš gotovo pa ništa osim podataka da su se deseci, stotine ljudi sastajali nekoliko godina pripremajući ozdravljenje našeg prostora“, poručio je pa upozorio kako dokumenata o prijedlogu izmjena prostornih planova više nema na stranicama Grada Dubrovnika.  

Javna rasprava o prijedlozima izmjena i dopuna GUP-a i PPU-a je završena, a sada je na izrađivačima i gradskoj upravi da razmotre pristigle primjedbe i odluče koje će od njih ugraditi u konačne prijedloge. Nakon toga, o dokumentima koji će odrediti budući razvoj Dubrovnika tek treba odlučiti Gradsko vijeće. Rasprava o prostoru, međutim, očito ni približno nije završena.