Napad na navijače Hrvatske koji se dogodio svega nekoliko kilometara od Cetinja, na magistralnom putu prema Budvi, pokazao je svu slabost i pomračenost društva i sistema u kojem živimo. Udareni su automobili, razbijena su stakla, zapriječen je put, ali ono što je zaista pogođeno jest naše dostojanstvo, naš obraz i naš osjećaj časti. Udareni su zapravo, temelji društva koje se godinama predstavlja kao otvoreno, slobodno i gostoprimljivo. Ničija navijačka strast i ničija želja za pobjedom, nadmetanjem ili simboličnim dokazivanjem ne mogu i ne smiju biti pretvorene u oruđe mržnje, niti u oružje za razračunavanje. Sport je polje nadmetanja, ali nikada ne smije biti polje za linč. Tribina nosi energiju, ali ne nosi zlo. Navijanje je strast, ali ne ideologija nasilja. Sve što je sinoć učinjeno hrvatskim navijačima je čin kukavičluka, čin skrivenih lica i zamagljenih namjera, učinjen sa jedinom svrhom izazivanja nemira i stvaranja slike da  Cetinje i Crna Gora nisu mjesto sigurnosti.

A mi dobro znamo da to nije točno. Cetinje, sa svim svojim manama i svim svojim vrlinama, ima jednu unutrašnju crtu koja se ne mijenja, nismo mi ljudi koji napadaju goste. Nismo mi ljudi koji ruše tuđe automobile i skrivaju se iza maske nasilja. Ako nekome treba reći riječ, kažemo je otvoreno. Ako se ne slažemo, to pokažemo na način koji ne ponižava ni nas ni drugoga. To je naš ponos, naša tradicija i naš karakter.

Zato ovaj događaj neće pomračiti naše odnose, ni međusobno povjerenje, ni bratsku vezu koja postoji između Crnogoraca i Hrvata. Ali hoće još jednom pokazati da uprkos svemu, postoje provokatori, inspiratori i nosioci mržnje koji se hrane sukobom i kojima smeta svaka mogućnost normalnog, civiliziranog i kulturnog života. To su ljudi koji žive od napetosti, koji opstaju u mraku, koji se kriju iza navijačkih obilježja samo zato što nemaju hrabrosti izaći kao građani i potpisati se imenom. Oni ne predstavljaju Crnu Goru. Ne predstavljaju Cetinje. Ne predstavljaju nikoga osim vlastitog straha i svoje velikosrpske dogme čiji pečat je itekako prisutan

POLICIJA, DRŽAVA, DRUŠTVO - TKO JE PODBACIO?

Ovaj napad jasno pokazuje koliko je sistem slab tamo gdje bi trebalo biti najjači. Ako je napad mogao biti organiziran, ako su se napadači mogli grupirati, presresti vozila, koristiti palice i sredstva za razbijanje, onda je propust očigledan. To nije samo sigurnosni problem. To je pitanje povjerenja u institucije, u njihov kapacitet da spriječe incidente, ali i u njihovu sposobnost da razumiju koliko je osjetljivo područje kojim se kreću ljudi iz druge države, tim prije što se radi o zemlji s kojom dijelimo povijesne, kulturne i mediteranske veze. Ovo je trebalo predvidjeti. Ovo je trebalo spriječiti. Ovo se nije smjelo dogoditi. Sada je najvažnije da se počinitelji pronađu brzo, efikasno i bez ikakvog političkog, navijačkog ili interesnog zaklona. Da se pokaže kako Crna Gora ne amnestira nasilje i da se svaki napad na gosta doživljava kao napad na sve nas.

CETINJE NIJE NITI ĆE IKADA BITI GRAD MRŽNJE

Netko je možda želio da se ovaj incident pripiše Cetinju. Neko je možda želio da ga iskoristi za političku manipulaciju i dodatno dijeljenje društva. Ali to nije moguće, i neće proći. Cetinje je grad koji je dočekivao kraljeve, careve, predsjednike i putnike, umjetnike i diplomate, ljude iz svih država. Cetinje je grad gdje je stotinu puta više Bokeški, Hrvatski i Mediteranski duh nego mržnja. Cetinje je grad gdje se čuva dostojanstvo, a ne napadaju putnici namjernici.

Ja kao Cetinjanin, želim reći jedno jasno i jednostavno:

Braćo Hrvati, dobrodošli ste ovdje uvijek. Ne zbog utakmice. Ne zbog politike. Nego zbog toga što su naša srca otvorena, što između naših naroda postoji povijesna bliskost i što su ovakvi incidenti samo sjena koju su bacili oni koji nisu vrijedni spomena. Nitko razuman ne može i ne smije dozvoliti da divljaci budu lice Crne Gore. Nitko tko voli ovaj grad neće dozvoliti da se o njemu govori kroz prizmu nasilja. I nitko tko ima trunku čovječnosti neće nijemo preći preko ovakvog sramnog čina. Ovaj napad mora biti posljednje upozorenje društvu, institucijama, sportskim organizacijama i svima koji sudjeluju u javnom životu. Nasilje nije nije patriotizam. Nasilje nije identitet. To je samo bijeg slabih od osobnog osjećaja straha i mitomanije.

Cetinje će ostati mjesto koje živi za slobodu. Crna Gora će ostati zemlja koja se ponosi svojim gostoprimstvom. A mi ćemo i dalje pružati ruku, a ne gađati kamenom. Zato još jednom govorim, jasno i glasno: Braćo Hrvati dobrodošli. Ovdje ste sigurni, ovdje ste poštovani, i ovdje ste među prijateljima.