U jednom kraljevstvu vladao je glup i razmažen kralj. Jako su ga ljutile neravnine na cestama njegovog kraljevstva. Ranjavale su mu noge svaki put kad bi krenuo na putovanje. Zato je izdao naredbu da se cijelo kraljevstvo prekrije ugodnim životinjskim krznom.

Kada je to čula dvorska luda, obuze je gromki smijeh. Bez imalo bojazni posavjetova kralja:

"Dragi kralju, pa to je nemoguće! Čemu trošiti toliko bogatstvo? Bolje uzmite dva komada krzna, pa ih pričvrstite na svoja stopala".

Kralju se svidio savjet dvorske lude. Učini tako i nastanu prve cipele.

Cipele, koje većina ljudi mijenja iz sezone u sezonu, nekada su bile luksuz. Smatraju se najstarijim ljudskim izumom i potiču još iz doba prapovijesti.

Iako se prvim obućarima smatraju Egipćani, preteču današnjih sandala izumio je prapovijesni čovjek, kako bi zaštitio stopala od oštrog kamenja. Naravno, prapovijesne sandale nisu ni nalik današnjim i bile su napravljene od čvrstog komada drveta, životinjske kože, konopa, perja, čak i papira, a za nogu su se pričvršćivale remenom od životinjske kože.

Egipćani su kasnije unaprijedili izgled sandale, a većinom su ih nosili bogataši. Grci su zatim izumili čizme, zamjenivši remenje komadima kože.

Nešto najpribližnije današnjoj obući, pojavljuje se u vrijeme Križarskih ratova. S obzirom na duga putovanja, Križarima je bilo potrebno nešto što će im zaštititi noge.

Do sredine 19. stoljeća obje cipele su bile istog oblika, a tek od 1850. godine obućari su počeli praviti različite oblike za desnu i lijevu nogu. Od svojih samih početaka cipele su bile odraz društvenog statusa, koji se u toku 17. i 18. stoljeća određivao čak i visinom pete.