RECENZIJA Pomorski muzej najbolji je u Dubrovniku, iako se turisti s tim ne slažu

Pomorski muzej najbolji je u Dubrovniku, iako sudeći po ocjenama s Trip Advisora i Google Mapsa o čemu smo više pisali u prošlim brojevima, turisti to tako ne doživljavaju. Ima glavu i rep, postava je vrlo dobra, nakon obilaska dobije se zadovoljavajući dojam o veličini Dubrovačke Republike koja je izravno vezana uz pomorstvo. Muzej je podijeljen u dva dijela – u prvom, na donjem katu, gost se susreće s pomorstvom u vremenu Republike dok je gornji dio posvećen 19. i 20. stoljeću.

Posjetitelj se odmah na startu muzeja upoznaje s počecima Dubrovnika i nerazdvojnim pomorstvom, pa tako saznaje kako je grad u svojim prvim stoljećima bio pod vrhovnom vlašću Bizanta, te su njegovi brodovi 866. godine sudjelovali u borbi za Bari protiv Saracena. Već u 12. i 13. stoljeću dolazi do jake trgovačke mornarice, pa je Dubrovnik sklopio brojne trgovačke sporazume s mediteranskim gradovima, ali i onima u zaleđu. Naravno, i dubrovački Statut iz 1272. vrlo je važan za plovidbu. Sedma knjiga Statuta u cijelosti je posvećena pomorstvu, doznaje gost muzeja, a kasnije je nadograđivana i ostala je na snazi sve do pada Republike početkom 19. stoljeća.

Moć male državice

Po zidovima muzeja postavljene su velike, pregledne karte koje pokazuju s kim su sve Dubrovčani trgovali uključujući daleku indijsku Gou. Osim trgovine, na kartama su istaknuta i konzularna predstavništva diljem Mediterana. Jasno se osjeti moć male državice s istočne obale Jadrana. Ono što me posebno fasciniralo jesu isječci iz starih atlasa u kojima su navedene pomorske velesile i njihove zastave – uhvati čovjeka ponos kada među španjolskim, britanskim, francuskim, poslije i američkim zastavama, vidi i one Raguse.

U 14.,15. i 16. stoljeću Dubrovnik se razvija u ogromnu pomorsku silu Sredozemlja (u 16. stoljeću dubrovačka trgovačka flota bila je najveća na Mediteranu i treća na svijetu), ima preko stotinu brodova, u Gružu 1525. godine počinje s radom najveće brodogradilište Republike kojeg vlast izdašno financira, a 1586. godine donosi se Zakon o pomorskom osiguranju, najstariji poznati zakon te vrste u svijetu. Naravno tu je i neizostavna priča o dubrovačkoj karaci, koja je bila jedna od najboljih ondašnjih trgovačkih brodova na svijetu s vijekom trajanja od četrdesetak godina, skoro duplo od nekog ondašnjeg prosjeka. U muzeju se vrti i dokumentarac o dubrovačkom pomorstvu u kojem se objašnjava da je i slavni William Shakespeare u svojim djelima spominjao karaku, kao i to da je ona, što nisam znao, bila prvi brod na svijetu s ugrađenim vodenim tankom.

Potom slijedi Veliki potres, pomorstvo Dubrovnika u velikom je padu, no ono što brojni Dubrovčani ne znaju jest kako se u drugoj polovici 18. stoljeća Republika itekako ekonomski oporavila, pa sada brodovi održavaju trgovačke veze sa Sjevernom i Južnom Amerikom. Dubrovnik, kako mnogi oprečno misle, nije bio gospodarski slab kada je ušla francuska vojska i ukinula Republiku. Nevjerojatan je podatak da je Dubrovnik 1805. godine imao 475 jedrenjaka ukupne nosivosti veće od 58 tisuća tona na kojima je plovilo 5300 dubrovačkih plus 1300 stranih pomoraca. Novi pad slijedi s dolaskom austrijske vlasti, ali pomorstvo se i u 19., ali i 20. stoljeću stalno oporavlja o čemu govori postava muzeja na gornjem katu.

Uloga dubrovačkih brodova u Drugom svjetskom ratu

Tu se objašnjava prvo kolaps, pa potom i streloviti uspon dubrovačkih brodovlasnika, osnivanje Atlantske plovidbe, a turistima je zasigurno vrlo zanimljiv podatak o sudjelovanju dubrovačkih brodova u atlantskim konvojima na strani Saveznika u Drugom svjetskom ratu gdje su mnogi potopljeni od njemačkih podmornica. Svi su ovi podaci navedeni vrlo precizno i koncizno bez suviše objašnjavanja, a opet sasvim dovoljno za shvaćanje biti.

Na katu također postoji i vrlo lijepi kutak za djecu koja se mogu zabaviti s pomorskim igricama. Sve u svemu, Pomorski muzej u Dubrovniku je sjajan, može se dobiti odličan uvid u važnost i veličinu slavnog Grada. Iako mnogi turisti govore da se vrlo brzo obiđe i da nije veliki, ako se želi ponešto naučiti sigurno će se ostati više od sat vremena.

Problem s veličinom ponajviše imaju britanski gosti. Muzeji na britanskom otoku su impozantni, ogromne kvadrature, pa njima posjet Pomorskom muzeju koji se prostire za njihove pojmove na maloj površini ne daje wow efekt, iako bi realno mogao, jer se iz muzejske postave pažljivom posjetitelju stvara upravo takav dojam. Vjerojatno bi Pomorski muzej, u sklopu velikog muzeja Dubrovačke Republike, kao zaseban odjel bio još veličanstveniji.

Minus Pomorskog muzeja je multimedijalni uređaj koji se ne čuje dobro, a nema slušalice. Inače i ta je multimedija, uz dokumentarac, vrlo dobro napravljena i to bi svakako trebalo popraviti. Mana je i što nema nijedne riječi o Nikoli Primorcu, Dubrovčaninu koji je u malenom brodiću preplovio Atlantik od engleske do američke obale što je tada bila ogromna vijest u svim svjetskim medijima, a čestitke mu je osobno uputila i britanska kraljica Viktorija.

Također nema ni retka o činjenici da su dubrovački brodovi plovili u sklopu 'nepobjedive' Španjolske Armade koja je vodila teške bitke s Britanijom što bi sigurno interesiralo goste s tih teritorija. Nema previše ni o zabrani prevoženja robova (osim nekoliko rečenica u dokumentarcu) po čemu je Dubrovnik bio daleko ispred svog vremena i s ponosom bi trebalo naglasiti tu činjenicu. Naime, Veliko vijeće je već 1416. godine zabranilo trgovinu roblja na brodovima, a SAD je isto napravio tek nekoliko stoljeća kasnije, sredinom 19. vijeka. Doduše robovi su u Dubrovniku zabranjeni tek potkraj 15. stoljeća, ali to je opet znatno prije od mnogih zapadnih zemalja što bi svakako bilo lijepo istaknuti u muzeju i potkrijepiti dokumentima iz tog doba.

Također ne spominje se ni važnost soli i njeno pomorsko trgovanje, kao ni solana u Stonu. Primjerice, u muzejima u Salzburgu na svakom ćete koraku naći izraz 'bijelo zlato', jer je upravo sol omogućila ljudima ondašnjeg vremena konzerviranje hrane. Baš kao što je sol napravila od Salzburga grad kulture, tako je i s Dubrovnikom.

Bez obzira na ove nedostatke, Pomorski muzej u Dubrovniku vrijedno je blago koje posjetiteljima i domaćima daje odličan uvid u dubrovačka dostignuća koja su neizostavno isprepletena s pomorstvom.

UKUPNA OCJENA (od 1 do 10)

8

VRIJEME POTREBNO ZA OBILAZAK MUZEJA

1-1:30h

PLUSEVI

-vrlo dobra kronologija

-dokumentarac

-karte

-precizna i koncizna objašnjenja

-dječji kutak

-slike i fotografije

-ukupna postava

MINUSI

-ne valja zvuk na interaktivnom uređaju

-nedostaju neke važne činjenice poput onih o Nikoli Primorcu ili trgovini robljem

Maro Marušić