Katja Bakija: 'Važno je da ne uplovimo u zimski san!'

Nedavno ste po drugi put postali predsjednica Studentskog teatra Lero, prvi put ste na toj funkciji bili krajem 80-ih godina, što se od tada promijenilo?

Lero postoji i djeluje  od 1968. godine, dakle skoro pola stoljeća, i  u svakom propitivanju i iščitavanju kulturne  pozornice  Grada svakako je nezaobilazna kazališna postaja. Svojim specifičnim pristupom i interpretacijom, osobito dubrovačke književne baštine (Vojnovića, Gučetića, Kazalija, Kaznačića, Pucića, Vodopića) te autorskim projektima uprizorenja Brechta, Ionesca, Ivšića, Terentjeva, Ruzantea, Witkiewicza,  Šklovskog, Becketta, Šehovića, Paljetka, Harmsa, Lennona, stvorio je prepoznatljivu lerovsku poetiku. Ja sam nakon više od dvadeset godina izabrana ponovo na  mandat od četiri godine i neizbježno je pitanje kako vidim to razdoblje. Lero kao kazališna udruga ili družina, mogli bismo je tako po uzoru na one renesansne Držićeve kazališne družine nazvati, svo to vrijeme definitivno postoji i živi u Gradu i s Gradom, ima svoju publiku i igra predstave na brojnih hrvatskim i inozemnim pozornicama. Ono na čemu ću ja kao predsjednica u svom mandatu inzistirati jest otvaranje Lera akademskoj zajednici, otvaranje studentima, mladim ljudima koji će donijeti novu energiju koja je apsolutno potrebna ne samo Leru nego svim projektima koji se osmišljavaju. Energija i promišljanja mladih, ne samo o budućnosti jednog kazališta nego uopće kulturne politike, kulturne karte Grada, temelj je svake buduće strategije i to ne samo buduće kulturne politike, nego i svih drugih politika.

Smatrate li da vaše radno iskustvo na Sveučilištu može doprinijeti tome da se više studenata uključi u rad Studentskog teatra Lero? Studentica Ana Petrović upravo je Vas istaknula kao osobu koja je spojila s Lerom.

Ja bih voljela da se to dogodi i da se situacija koju spominjete ponovi jer mislim da je to nešto što je najljepše u mom poslu sveučilčišne nastavnice. Naše otvaranje mladima u bilo kojem projektu, zapravo je izbor koji nema alternative, to zaista ne govorim kao frazu nego je to moje mišljenje. Što se tiče kolegice Petrović tu je presudna bila njezina ljubav prema glumi i prema pozornici. Ona je otišla pogledati jednu predstavu u Kazalištu Marina Držića u kojoj  sam ja surađivala kao dramaturg, a potom je nakon predavanja tražila moj savjet i ja sam je s radošću usmjerila na Lero ne znajući kakav će biti krajnji ishod, a ishod je zapravo prekrasan. Kolegica je sada članica Lera i sudjeluje u svim njihovim projektima.  Sretna sam što se ona i Lero pronašli i prepoznali i mogu samo  priželjkivati još  takvih sretnih susreta.

Grad Dubrovnik je uz Pulu, Rijeku i Osijek prošao u drugi krug natječaja za Europsku prijestolnicu kulture, prema Vašem mišljenju kolike su šanse da Grad tu titulu i osvoji?

Doista  je teško biti prognozer u toj situaciji jer koliko pratim i gradovi koje spominjete imaju ozbiljne kandidature. U svakom slučaju dobro je što smo ušli u drugi krug. Mislim samo da se je  u dosadašnjem procesu previše inzistiralo na repozicioniranju grada, na kritici monokulture turizma, a trebalo bi se okrenuti postojećim resursima, iskoristiti bogatu dubrovačku baštinu. Kultura je  ozbiljan posao i zahtijeva i ozbiljne kompetencije.  Sve projekte treba osmisliti i okupiti  najbolje stručnjake za pojedine segmente kulture (književnost, izdavaštvo, kazalište, glazba, likovna umjetnost, arhitektura)  i napraviti smjernice i programe koji bi realizirani imali svoju vrijednost osvojili mi titulu europske prijestolnice ili ne. Pogotovo je važna  mobilizacija mladih i to ne samo akademske zajednice.

Kada se govori o kulturi u Gradu, nezaobilazno je spomenuti Dubrovačke ljetne igre. Kako komentirate ovogodišnji program Igara?

Ljetne igre su institucija koja traje i koja je kroz godine bila ogledalo hrvatske kulture u Europi i svijetu, pamtimo brojne blistave trenutke. Danas, a razlozi tomu su brojni i ne samo vezani uz kultuni kontekst nego i uz druge segmente suvremenog življenja – politiku, gospodarstvo, recesiju,   Igre su definitivno došle u situaciju u kojoj trebaju tražiti svoj put i mjesto, a tu ne bi trebalo biti prostora lutanjima. Držim nepotrebnim dvojbu oko atribucije te manifestacije i nekih razgovora koji su se vodili oko toga jesu li Dubrovačke ljetne igre, dubrovačke ili hrvatske ili europske. Pitanje hoćemo li mi Igre kao dubrovačke ili kao hrvatske ili europske je lažna dvojba. Da bi uopće postojale one prvenstveno moraju biti dubrovačke, a onda svojim programom i kvalitetom mogu biti i hrvatske i europske. Nemoguće je da one budu hrvatske i europske, a da nisu dubrovačke.  Držim da ovogodišnji program nije bio ujednačen.

Prema Vašem mišljenju je li uvrštavanje Elementarnih čestica u ovogodišnji program bio pogodak ili pogreška?

 Mislim da nam to nije trebalo. Pod time zapravo ne mislim je li trebala biti predstava ili ne, ali ono kako je to vođeno i postavljeno od početka je nešto što se trebalo izbjeći. Dobili smo igre oko igara, a to nije potrebno. U fokusu bi uvijek trebala biti umjetnička iščitavanja i uprizorenja. U svakom slučaju mislim da se oko Elementarnih čestica to malo zamaglilo te da su neke druge stvari došle u prvi plan. Ne mislim da je riječ o predstavi za dramski program Dubrovačkih ljetnih igara.

Ljetne igre su centar kulturnih događanja u Gradu, koliko Dubrovnik živi kulturu tijekom ostatka godine, smatrate li da tu ima prostora za napredak?

Uvijek prostora ima, samo u taj prostor treba ući, treba ga osvojiti i osmisliti kvalitetnim programima, energijom, htijenjem i radom jer kritika koliko god bila potrebna nije dovoljna.  Dubovnik živi ljeti i nije realno očekivati isti intezitet događanja tijekom cijele godine, ne može se izdržati taj 'ljetni' ritam kroz godinu. Ipak važno je da zimi ne uplovimo u 'zimski san', da se uvijek nešto događa, a to ovisi i o nama. Konzumenti kulture nisu u isto vrijeme i stručnjaci koji bi trebali na neki način projicirati i graditi kulturni politiku. Mobilizacijom struke u svim segmentima kulture može se osmisliti program koji će biti respektabilan i tijekom cijele godine.

Marijana Matulović