Upitan je što misli o tome da se domoljublje u Hrvatskoj često povezuje s katoličanstvom. 

"Smatram da povezivanje domoljublja s katoličanstvom nigdje pa ni u Hrvatskoj, nije dobro ni za to društvo ni za demokraciju. Na primjer sintagma 'Hrvat katolik' podrazumijeva  da vjerska pripadnost proizlazi iz nacionalne što je vrlo problematično. Za Crkvu je to problematično, jer je takvo poistovjećivanje duboko neevanđeosko.

Ako je netko 'veći Hrvat', onda... 

Mi kršćani nismo poslani samo jednoj naciji, jednoj političkoj opciji ili jednom svjetonazorskom krugu. Poslani smo svakom čovjeku. Naše poslanje nije ostvarivati ove ili one političke i nacionalne ili domoljubne ciljeve, nego svjedočiti evanđelje i raditi na spasenju svih. U društvu je problematično zato što postaje još jedan od brojnih povoda za podjele koje nas ionako opterećuju. Ako se stvara dojam da je netko veći Hrvat zato što je veći katolik, ili obrnuto, onda se iz zajednice unaprijed isključuje sve one koji ne dijele takav pogled ili to nisu.

Postoje vjerska i moralna načela o kojima kršćani trebaju voditi računa u svom političkom djelovanju, bez obzira na to jesu li politički više lijevo ili desno. Osobno držim da za kršćane u politici nije prihvatljiv nijedan radikalizam, jer radikalizam u sebi gotovo uvijek nosi isključivanje drugih i drugačijih, a često završava i u ideologiji. Teško je govoriti o tome štiti li Crkva dovoljno jedne ili druge. Mislim da Crkva prije svega treba jasno reći što nije spojivo s kršćanskim djelovanjem u politici", odgovorio je Uzinić. 

Također, upitan je i oko molitelja. 

'Ne žele moliti u katedrali'

"Što se tiče čovjeka koji je gazio ruže, čuo sam da su se molitelji od njega ogradili. To je sve što o tome mogu reći. Kad je riječ o onome što se dogodilo u Rijeci, drago mi je da su se strasti barem donekle smirile. Ne znam je li prikladno govoriti o pobjedi, kako su to nazvali članovi kolektiva "Dodirni mi koljena", ali mislim da je u ovom slučaju ipak pobijedio razum. Jer protiv buke se ne možemo boriti bukom, nego tišinom. Kako bilo, zahvalan sam im što su bili na misi i prihvatili moju pruženu ruku.

Nadam se da će u tome ustrajati. Lijepo bi bilo misliti da je to posljedica onoga što sam ja učinio, ali mislim da bi to ipak bilo pretjerivanje. Jer koliko je meni poznato, molitelji su i prije tog susreta donijeli odluku o promjeni molitvenih nakana - a koliko razumijem, ta se promjena odnosi na sva slična okupljanja u Republici Hrvatskoj.

Čini mi se da moji pozivi do molitelja ipak ne dopiru onako kako su doprli do kolektiva "Dodirni mi koljena", jer oni, usprkos mojim pozivima da uđu u katedralu i ondje mole, i dalje nastavljaju moliti ispred katedrale. To, nažalost, pokazuje da se u ovom trenutku nismo uspjeli susresti na način na koji sam se nadao. Dogodilo se, međutim, nešto drugo: neki su se drugi vjernici odazvali mom pozivu i podržali me molitvom u katedrali, a ne ispred nje. Zahvalan sam i njima. Pozivam ih da ustraju.

Kako bi bilo lijepo kad bismo svi svoju pozornost manje usmjeravali prema onome što nas dijeli, a više tražili ono što nas povezuje. Kad bi se to dogodilo, otkrili bismo da ima mnogo toga oko čega se možemo složiti i čime možemo zajednički učiniti naše društvo boljim, a život u njemu ljepšim za sve", odgovorio je. 

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.