„Kada gledate prirodno kretanje u Hrvatskoj, sve županije su u minusu. Ono što vidimo tu i tamo su te zaista male 'oaze' u kojima postoji pozitivan prirodni prirast, ali to su male brojke. To nam ne predstavlja nikakvu nadu“, govori demograf i profesor na Sveučilištu u Zagrebu Marin Strmota za Dubrovački dnevnik.

A zašto mjesta za optimizam nema, zapravo govore brojke koje se odnose i na dubrovačko područje promatrane kroz godine. Naime, bez obzira na veći broj rođenih nego umrlih, primjećuje se kako broj novorođene djece iz godine u godinu pada. Prema podacima Matičnog ureda u Dubrovniku, u 2020. godini je rođeno 913 beba. Sljedeće godine ih je rođeno 900, 2022. 781, potom 767, a ove, kako je već navedeno, 750.

PITANJE VREMENA JE KAD ĆE SE I DUBROVNIK 'ZACRVENITI'

„Pada broj rođenih i samo je pitanje vremena kad će su i u tim primorskim županijama i oko velikih gradova dogoditi da imamo negativni prirodni prirast, gdje još uvijek imamo veći broj rođenih nego preminulih. Te male pozitivne prirodne priraste imamo još oko velikih gradova, primjerice Zagreba, u Dubrovniku, u Zadarskoj županiji... Tu živi više mladih ljudi u usporedbi s ostatkom zemlje i standard je nešto bolji. No, i ta područja će sasvim sigurno tijekom nekoliko godina 'ući u crveno'. Prema izvješću DZS-a iz 2023. godine, od ukupno 556 gradova i općina u Hrvatskoj, svega 44 imaju nulti ili blagi prirodni rast. No taj ukupni rast je svega plus od 400, dok je ukupni prirodni pad u toj godini – 19100. Situacija ne nekim područjima, poput one na dubrovačkom, može na prvi pogled izgledati pozitivna, no kada je stavite u okvire apsolutnih brojki i trenda, onda je jasno kako nas nema što veseliti nego je zapravo pokazatelj trenda pada“, kazao je Strmota.

Demografski pad predstavlja problem i u ekonomskom smislu jer uz demografski pad nemoguće je ostvariti ekonomski i gospodarski rast.

„Hrvatska od 1991. godine u kontinuitetu bilježi ukupnu i prirodnu depopulaciju. Prirodna ubrzava, pa je tako prirodnim putem od 1991. do 2000. imala prirodni pad (veći broj umrlih nego rođenih) od 55.000, od 2001. do 2010. godine taj pad je iznosio 95.000, a od 2011. do 2020. čak 141.000. To je ekstremno zabrinjavajući trend. To nisu obećavajuće brojke ni kad se govori o hrvatskoj ekonomiji. Vidimo kako se proces depopulacije ubrzava, a takva perspektiva i nije baš svijetla. Hrvatska izumire, ne možemo očekivati ništa pozitivno. Svaka ekonomija treba ljude, bez obzira na vrijeme u kojem živimo i na tehnologije“, izjavio je Strmota.

POLITIKA S IMIGRANTIMA JE PROMAŠENA

U tom se kontekstu Hrvatska, ali i ostatak Europe, više oslanjaju na uvoz radne snage iz dalekih zemalja, nego na motiviranje stanovništva na rađanje većeg broja djece odnosno na povratak hrvatskih iseljenika u domovinu i ostanak. Pitamo dolaze li ti radnici da bi ostali ovdje ili da bi nakon nekoliko godina samo nastavili dalje prema zapadnim zemljama gdje su plaće više, a standard bolji.

„Nedavno smo radili istraživanje na tu temu, zapravo na temu integracije stranih radnika iz dalekih zemalja. Hrvatska nema neku posebnu politiku integracije za zadržavanje tih ljudi, iako se oni uglavnom izjašnjavaju kako žele tu ostati. Dijelovi svijeta iz kojih dolaze su značajno siromašniji, a prosječna plaća je tamo tri do četiri puta niža nego u Hrvatskoj. Međutim, ako priču stavimo u kontekst Europe, oni će vjerojatno poći prema zapadu gdje je veća plaća, ako im se ukaže prilika. Taj trend možemo vidjeti već sada“, govori Strmota pri tom ukazavši na još jedan problem, a to je kako u Hrvatskoj postoji čak 800 agencija za privremeno zapošljavanje!

„To je očito postao dobar biznis. Poslodavci legitimno traže radnu snagu, no trebali bi imati i jedan manji dio odgovornosti spram integracije tih ljudi u društvo, a s obzirom da država donosi zakone, u ovom kontekstu Zakon o strancima, onda je i njezina veća odgovornost za te nove građane. Situaciju kreiraju privatni sektor i agencije za privremeno zapošljavanje, a trebala bi država koja ovdje nema jasnu viziju“, upozorio je Strmota.

SVI BI BILI 'INFLUENCERI'

Tijekom svog bogatog profesionalnog iskustva, ali i pozicije državnog tajnika, upozoravao je kako država nema konkretne mjere kako bi se borila protiv velikih problema izumiranja Hrvata. Pitamo ga koje bi to mjere bile koje bi pomogle u borbi protiv gorućeg nacionalnog problema.

„Potrebno je promijeniti cijelo društvo. Svi nositelji promjena su odgovorni za ovu situaciju, počevši od nacionalne politike koja nam je katastrofalna i bez ikakve vizije razvoja, pa do lokalne politike, a onda možemo govoriti i o sustavu obrazovanja. I Hrvatska, ali i cijela Europa su postali društvo u kojem nije poželjno imati više djece. Mi, dakle, izumiremo. Hrvatska je specifična po lošem političkom kapitalizmu koji je degradirao čovjeka i dehumanizirao naše sve procese. Nemamo sustav meritokracije, zato i imamo iseljavanje“, izjavio je.

Hrvatska u posljednje vrijeme radi određene pomake kad je riječ o priuštivom stanovanju. Paket različitih mjera zaživio je i u Dubrovniku, a s novom godinom na snazi su mjere kojima se pokušava stati na kraj pretjeranoj apartmanizaciji u turističkim središtima, u kojima je vlastiti krov nad glavom za većinu stanovništva postao neostvarivi san. Strmota kaže kako su takve mjere pozitivne, ali ipak nedostatne.

„Uvijek pozdravljam takve korake, ali sve je to tek kap u moru onoga što bi jedna država trebala raditi. Sve je to u redu, ali je riječ o malim promjenama. Ipak, stambena politika u ovoj temi nije zanemariv faktor. Smatram kako bi trebalo osmisliti programe kroz koje bi se ljudima dodjeljivala zemljišta, ne prodavala, pa čak i subvencionirao i građevinski rad, kako bi ostali. Ako čovjek ima posao i mogućnost da radi i da tu živi, a da nije ekstremno skupo, on će ostati. U Irskoj postoji jedan sličan model. Stambena politika bi morala prihvatiti značajniju funkciju pri demografskoj revitalizaciji, jer to je ogroman problem. Baš u Dubrovniku, primjerice, je gotovo nemoguće kupiti stan, a vrlo teško je biti i podstanar“, izjavio je Strmota.

Iz svega navedenog razvidno je kako se radi o zaista alarmantnim podacima i velikom nacionalnom problemu. No, jesmo li uistinu svjesni njegove težine?

„Rekao bih da je narod čak i svjesniji problema od politike. Ali narod ne mora biti svjestan jer on ne vodi državu. A oni koji vode državu, moraju biti stratezi. Spektar političke elite, pa i u Europi, ne pristupa ovom problemu dovoljno ozbiljno, traže se rješenja putem imigracija pri čemu se stvara cijeli set problema, prije svega socijalnih, a to pokazuje svu silinu promašenosti takve politike. Vidimo da na ključnim pozicijama očito nemamo ljude koji bi mogli napraviti zaokret, a to bi zaista trebao biti cijeli set mjera“, govori Strmota, naposljetku uz kritiku načinu na koji se pristupa vrijednostima u društvu.

„To je relativno egoističan pristup životu. Danas svi žele biti 'influenceri', menadžeri i dobro plaćeni radnici, a društvena odgovornost, posao, obitelj i obrazovanje se percipiraju kao nešto što je nazadno, tradicionalno i konzervativno. Svaka vrsta koja izumire, osuđena je na propast, a mi izumiremo“, zaključuje Strmota.

Kako bismo izbjegli crni scenarij, potrebno je napraviti snažan zaokret, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnim razinama. Problema je svjestan i Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća.

„Brojke rođenih u našem Gradu mogle bi nas zavarati da je situacija dobra, ali definitivno nije. Umiremo kao narod i ovi trendovi će dugoročno ugroziti i ekonomsku stabilnost Hrvatske. Bez obzira što se na ovaj problem često zatvaraju oči i ne govori se puno o njemu, ovo je najveći problem u našoj zemlji“, kaže Potrebica dodavši kako je strateški važno napraviti zaokret po pitanju stvaranja boljih uvjeta za poticanje roditeljstva.

„Nažalost, osim društveno-ekonomskih uvjeta, veliki problem je sebičnost i promjena stila života u zapadnom društvu gdje je stav da je jedno dijete dovoljno, a dva maksimum jer se nitko ne želi više žrtvovati. Da su ekonomski razlozi jedini razlozi zbog čega se nema više djece u obitelji, oni bogatiji u našem društvu bi imali puno djece, a primjeri su upravo obrnuti. Bez snažnog zaokreta izumrijet ćemo, a našim gradom i Hrvatskom šetati će neki drugi ljudi koji sa Hrvatima nemaju ništa. Nadam se da će Hrvatska Vlada i ministar demografije Šipić snažnim mjerama osigurat onima kojima su ekonomski uvjeti prepreka da stvore uvjete za više djece. Pri tome mislim na poreznu, stambenu i politiku opterećenja plaća i niz drugih odluka. Sve treba mijenjati iz temelja jer je ovo nacionalno pitanje broj jedan. Doslovno pitanje života i smrti Hrvatske kakvu poznamo i volimo. A kako sam i sam otac troje djece mislim da imam legitimitet govoriti na ovi temu dramatičnim jezikom kojeg se nadam da će netko čuti“, zaključuje Potrebica.