Sreća da se na Lokrumu nikad nisu ostvarili veliki građevinski projekti
Početkom 20. stoljeća Austro-ugarska je imala velike planove s Lokrumom – pošto poto su na njemu htjeli nešto izgraditi, pa su tako postojala dva idejna projekta – Palača pravde, projekt koji je prema nacrtima Alfreda Fenzela zgotovljen 1900., te Plesna škola na Lokrumu, projekt iz 1908., te naposljetku projekt koji je objedinjavao ova dva nabrojena, a koji je javnosti predstavljen 1913. godine, a koji je napravio Franz Kaym.
Taj Kaymov projekt posebno je zanimljiv, jer se prema njemu na Lokrumu trebao nalaziti veliki hotel. I ne samo to, nego je otok trebao biti spojen žičarom s tvrđavom svetog Ivana, a postojala je ideja da se Lokrum poveže mostom, po kojem bi prometovao električni vlak. Uz to, na otoku su trebali biti izgrađeni svjetionik, arena i crkva.
U carskom Beču bilo je veliko zanimanje za ove projekte, jer je carska obitelj često boravila na otoku, a Kaym, student u to vrijeme, koji je projektu pristupio maksimalno ozbiljno, dobio je nagradu za svoju ideju.
Međutim, njegove zamisli nikad nisu provedene u praksu zbog dolaska i zahuktavanja Prvog svjetskog rata.
No u periodu između dva velika svjetska rata Lokrum je bio novo poprište ideja. Naime vlasnik Vile Šeherezada Vilim Zimdin htio je Lokrum povezati s velikim mostom i na njemu napraviti brojne komercijalne sadržaje poput kockarnica.
Sreća po Dubrovnik da ni Zimdin, ni Austro-ugarska ništa nisu napravili na Lokrumu. Da jesu, vjerojatno bi danas objekti poput hotela i drugih komercijalnih sadržaja, bili privatizirani, pa je veliko pitanje bi li građani uopće smjeli dolaziti na otok.
A čak i da mogu, Lokrum s hotelima i drugim sadržajima nikad više ne bi bio ono što je danas – mjesto predivne prirode gdje ljudi dolaze puniti baterije, osjećajući se kao da su na drugoj planeti, a ne u centru grada koji vrvi turistima.
