U tijeku su izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu, posebno dio koji se tiče turističkih vodiča. Kako je kazao ministar turizma i sporta Tonči Glavina, cilj izmjena zakona je njihovo usklađenje s EU direktivama i zahtjevima OECD-a. Drugim riječima, tržište turističkih vodiča trebalo bi se liberalizirati. Naime, ovim prijedlogom izmjena Zakona briše se odredba koja je državljanima država koje nisu države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) za pružanje usluga turističkog vodiča uvjetovala prijavljeno prebivalište u RH te će usluge turističkog vodiča u RH uz ispunjavanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, moći pružati državljani RH, državljani druge države ugovornice Ugovora o EGP-a i državljanin države članice OECD-a i države pristupnice Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija. 

Predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnik Patricija Cvinar pojašnjava što to u praksi znači. 

-Nacrtom prijedloga ovog Zakona izbrisat će se mnogi do sada zaštićeni lokaliteti gdje su do sada mogli voditi samo vodiči s hrvatskom licencom. Na lokacijama koje izgube tu zaštitu tako bi u budućnosti mogli voditi strani vodiči (iz zemalja EU i članica OECD-a), bez da prije toga prođu ikakvu stručnu ili jezičnu provjeru – ističe Cvinar. 

Zaštićeni i nezaštićeni lokaliteti 

Osim zemalja EU, to bi vrijedilo i za države članice OECD-a: Australija, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Island, Izrael, Japan, Republika Koreja, Meksiko, Novi Zeland, Norveška, Švicarska, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, te države u postupku pristupa Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija: Argentina, Brazil, Bugarska, Rumunjska, Peru, Tajland i Indonezija. 

Što to sutra znači? Da netko iz Indonezije može u Dubrovniku raditi Game of Thrones ili History turu bez da ga itko provjerava zna li išta o povijesti Dubrovnika. 

-To ćemo tek znati kada konačan prijedlog zakona ode na glasanje, odnosno vidjet ćemo koji će lokaliteti ostati pod posebnom zaštitom, a koji će je izgubiti. Sad ih je u Hrvatskoj otprilike zaštićeno oko 500, ali ta će se brojka jako rezati. Ako dubrovačka stara jezgra izgubi zaštitu, onda će svi vodiči iz ovih gore nabrojenih zemalja moći voditi ture u Dubrovniku bez ikakvih dodatnih provjera, no ako i dalje bude pod zaštitom, onda će procedura biti kao i do sada. Moći će doći raditi privremeno i povremeno, ali će morati imati hrvatsku licencu – objašnjava predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnika. 

To hoće li se dubrovačka gradska jezgra zaštiti ili ne, ovisi o tome hoće li ući u zaštićene lokalitete vezane za Domovinski rat. 

-Nama ništa ne znači ako su crkva sv. Vlaha ili Katedrala zaštićene, a Stradun nije. Mi bismo da se zaštiti čitav grad, a to bismo mogli postići ako dobijemo status kakav ima Cipar. Oni su zaštitili sve svoje lokalitete, jer imaju specifičnu situaciju s Turskom koju malo tko u Europi razumije osim njih tamo. Tako da su svi lokaliteti zaštićeni i nitko iz EU od vodiča ne može tamo voditi bez polaganja posebnih ispita. Mi isto želimo da se napravi u Hrvatskoj po pitanju Domovinskog rata. Da se sva područja na kojima se rat odvijao zaštite kao cjelina, pa tako i naše područje od Prevlake do Stona. Ministarstvo branitelja nam je dalo potporu, jer oni ne žele da sutra o Domovinskom ratu turistima detalje objašnjava vodič iz Indonezije ili Tajlanda. Ako se područje od Prevlake do Stona zaštiti kao posebna cjelina zbog Domovinskog rata, onda će sutra vodiči iz EU ili OECD-a moći voditi ture na dubrovačkom području jedino ako polože posebne ispite – govori Cvinar. 

UNESCO-va zaštita nebitna 

No, pod zaštitu Domovinskog rata ne bi ušli neki drugi atraktivni lokaliteti koji nisu prošli ratna razaranja, poput Korčule, Dioklecijanove palače ili Arene u Puli. Nema veze što su pod zaštitom UNESCO-a, Europska komisija smatra da baš zato postoji dovoljno literature da bilo koji vodič može tamo raditi. Pitamo je kakva je situacija u drugim zemljama članicama EU, primjerice u Italiji. Što je tamo zaštićeno, a što nije? 

-Vodič iz Hrvatske ili neke druge zemlje članice EU može doći raditi privremeno u Italiju i tražiti dozvolu od njihovog resornog ministarstva koja košta 300 eura. Nakon što ste dobili dozvole, možete voditi bilo gdje po Italiji na nezaštićenim lokalitetima. Italija ima ogroman broj zaštićenih lokaliteta, ali pretežno je riječ o crkvama, muzejima ili građevinama iz Rima. No, vodič iz Hrvatske može bez problema voditi turu oko primjerice Fontane di Trevi u Rimu ili na Trgu svetog Marka u Veneciji, jer ti lokaliteti nisu zaštićeni. Za voditi zaštićene lokalitete trebaju se polagati posebni ispiti te imati određeno znanje talijanskog jezika. Baš kao što Hrvatska mora usklađivati svoje zakone s EU i OECD-om, isto je morala napraviti i Italija i ostale članice EU-a  – ističe Cvinar. 

Znači tržište turističkih vodiča liberalizira se ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim turističkim destinacijama Europe poput Španjolske, Francuske, Grčke. Zašto se to događa? 

-Iza svega stoje veliki turoperatori i velike agencije, posebno iz Njemačke i Poljske. Njima je u interesu jeftina radna snaga i posljedično veći profit. Nije to ništa novo, da se na vodičima pokušava uštedjeti, odavno u Dubrovniku djeluju brojni ilegalni vodiči. Nažalost, nema dovoljno inspekcija, pa većinom prolaze nekažnjeni. Ono što mi vodiči tražimo u izmjenama ovih zakona, i za to ćemo se boriti, jest to da se točno odredi što je to termin privremeno i povremeno. Ako strani vodiči žele voditi na zaštićenim lokalitetima, tražimo reciprocitet, da su i nama jednaki uvjeti da isto i mi kod njih možemo. Isto tako, za naše zaštićene lokalitete tražimo da imaju obrazovanje u Hrvatskoj i da znaju B2 razinu hrvatskog jezika. I na kraju, tražimo da se kazne za ilegalna vođenja podignu na iznos prosječne hrvatske plaće, a to je 1400 eura – zaključuje predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnik Patricija Cvinar. 

Resornom Ministarstvu također smo se obratili s pitanjima, ali do zaključenja ovog broja nisu nam odgovorili.