Kazali su, pritom, kako u privatnom sektoru leži 336 posto dobiti ostvarenih u proteklih nekoliko godina, dok dvije trećine radnika u tom istom privatnom sektoru prima minimalnu ili plaću tek nešto višu od 'minimalca'. Jasno je kako povećanja plaća u javnom sektoru uvijek prate i povećanja u privatnom sektoru, koji ga onda zapravo mora pratiti.

Radnici u Hrvatskoj koji rade za plaće koje su znatno veće u odnosu na ostatak regije, ali ipak ne prate europski prosjek, smatraju da bi trebali imati veće prihode. To je posebno osjetno u Dubrovniku u kojem radnici rade za 'balkanske plaće', ali u butigama plaćaju 'europske cijene', koje se namještaju po špagu turista. S druge strane, privatnici upozoravaju kako se susreću s visokim nametima i porezima koji su među najvećima u Europi, no ti se porezi ne vraćaju u toj mjeri u školstvo, zdravstvo ili kroz olakšice. Vlada tvrdi kako novca nema, a onda joj privatni sektor poručuje – smanjite javnu upravu! Stvara se tako začarani krug u kojem jedan faktor utječe na onaj sljedeći, i tako u nedogled, kako to zapravo i izgleda u ekonomiji. Stoga smo pitali stručnjake koliko je realno da prosječna plaća u Hrvatskoj zaista bude 2200 eura.

SVILOKOS: 'NEMA OSNOVE ZA TRAŽENJE POVEĆANJA... DOK NE VIDITE KAKVA SE AUTA VOZE PO GRADU'

„Posao sindikata je da traže, zato postoje, zato imaju svoje članstvo i to članstvo od njih očekuje“, govori ekonomski stručnjak Tonći Svilokos.

Dodaje kako, kad se pogledaju službeni podaci i statistika, plaće rastu brže od cijena, no situacija nije baš tako jednostavna.

„Naime, to čovjek baš i ne osjeti. U to gdje je greška, ne bih ulazio, ali načelno podržavam nastojanja radnika. Jer, kad pogledate primjerice kakva se skupa auta voze po Gradu, ali i Hrvatskoj, a ne može ih kupiti jedna osoba s natprosječnom plaćom, a kamoli prosječnom, ništa vam neće biti jasno. Dakle, gledajući brojeve i statistiku, nemaju osnovu za svoje zahtjeve, ali kad pogledate neke druge stvari kojima svakodnevno svjedočimo – imaju“, komentira Svilokos.

Kritike često idu i na račun opsežnog javnog aparata, ali i često menadžerskih plaća koje ne prati uvijek nužno i vrijedan rad, a poslovni rezultati se nerijetko temelje na trudu i radu onih koji su za posao koji obavljaju često potplaćeni. Također, dio građana ubire ozbiljne prihode ne temeljem svog rada i kompetencija nego iz kapitala koji su, najčešće, naslijedili.

„Kad tako postavite stvari, zaista je točno kako postoji nerazmjer između primjerice nekoga tko je na ekstremnoj menadžerskoj plaći, a upitan je njegov doprinos i potplaćenog radnika. A tu su i prihodi od imovine koju ljudi imaju, a praktički ne miču prstom. Dakle, tu imamo prihod od kapitala koji je u odnosu na prihod od rada nerealno visok. I onda imate radnika koji se muči i naposljetku nema prihod koji je zaslužio i imate nekoga tko zarađuje od djedovine i praktički ne radi ništa ili ništa zahtjevnije, a ostvaruje značajan prihod“, prokomentirao je Svilokos.

TROJIĆ: 'INFLACIJA BI JOŠ VIŠE DIVLJALA'

Predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić upozorava kako emocije treba odvojiti od ekonomije. Kako kaže, dodatno povećanje plaća u javnom sektoru, što bi onda morao pratiti i privatni, samo bi dodatno povisilo cijene i ubrzalo inflaciju.

„Bez stvaranja nove vrijednosti na tržištu u realnom sektoru, ne postoji masa ni osnova za povećanje plaća, bilo u javnom, bilo u privatnom sektoru. Naše plaće možda i jesu niže nego što bi trebale biti i standard pada zbog inflacije, no rastom plaća se inflacija dodatno ubrzava. Jedan od osnovnih razloga zašto je ona velika i jest posljednje povećanje plaća u javnoj upravi, pored uvoza“, objašnjava Trojić jednostavnu ekonomsku računicu.

Kako kaže, u dobroj namjeri da se podigne standard građana, traži se povećanje plaća, no time bi se samo zadržala kupovna moć i razina volumena kupovine u trgovini, što ne bi dovelo do pada cijena, a pogotovo ne do usporavanja inflacije.

„Da bismo zaustavili inflaciju, potrebno je zadržavanje plaća, jer podizanjem plaća nećemo pojačati standard, nego će se podići inflacija, i te plaće koje su se podigle, nagrist će inflacija. Svaki rast plaće vrši pritisak na povećanje cijena, a te će cijene onda 'pojesti' plaću. Zapravo, mi napuhujemo balon bez realne osnove koja bi se trebala očitovati u rastu gospodarske aktivnosti“, objašnjava Trojić.

'S 1100 EURA MJESEČNO SE NE MOŽE KVALITETNO ŽIVJETI, TU POSTOJI KLJUČNI PROBLEM'

Situacija se konstantno vrti u krug. Djelatnici koji rade za neto plaće nešto više od 1000 eura napominju kako u zemlji, članici Europske unije, ne mogu kvalitetno živjeti. Poslodavci napominju kako zbog visokih nameta i poreza nemaju toliko manevra za povećanje plaća. Država djelatnicima u javnom sektoru ne diže plaće jer kaže – novca nema. Cijelo gospodarstvo temelji se na turizmu.

„Nama će se takva situacijama u krug valjda vrtjeti do konca svijeta, osim ako ne promijenimo strukturu gospodarstva. Dakle, ključni problem leži u strukturi gospodarstva i u tome što je administrativni aparat prilično velik. I tu su svi u pravu, i radnik koji kaže kako se s mjesečnom plaćom od 1100 eura ne može kvalitetno živjeti, i država koja kaže kako nema novca. Naša cijela gospodarska aktivnost je svedena na turizam, ne stvaramo novu vrijednost. Nemamo razvijenu realnu ekonomiju“, upozorava Trojić koja priliku vidi u razvijanju pametnih i kreativnih industrija, inovacijama, ulaganjima u znanje, ali i u proizvodnju hrane pri čemu, navodi, ne koristimo dovoljno resurse koje imamo. Kako kaže, za prekidanje tog ekonomskog gordijskog čvora trebalo bi osmisliti pametne strategije koje bi dovele do razvoja drugih djelatnosti. Pritom naglašava kako nije problem to što je turizam razvijen, nego što ostale grane to nisu.

„Turizam je zamišljen kao dodatni prihod, a nama je postao onaj isključivi. Ideja je bila da prihod od turizma bude dodatni prihod u kućnom budžetu, a danas imamo ljude koji doslovno žive od rente, a plaća im je bakšiš i rade tek tako, da im ide staž. Tako da imamo one koji su za svoj vrijedan rad potplaćeni, a imamo i one koji žive od nerada. Ne kažem kako nije teško dočekivati goste i čistiti apartman, no to nije realan rad, pogotovo što se i za to čišćenje plati nekoj drugoj osobi“, smatra Trojić.

Time se zapravo složila s nedavnom izjavom poduzetnice Snježane Köpruner koja je odjeknula u medijima – živi se od prodaje djedovine i nerada. Zbog čega realni rad nije na cijeni. Upravo zbog toga je transparent Dubrovčana s prosvjeda postao hit na kojem stoji – nemamo svi apartmane u Dubrovniku!