Osobe s Down sindromom itekako bi mogle raditi kao konobari, trgovci, u kuhinji, upravo one poslove koji se u Dubrovniku najviše traže
Jučer su građani Dubrovnika različitim čarapama obilježili dan osoba s Down sindromom. Lijepa je to gesta, koja senzibilizira javnost i ukazuje na poteškoće osoba s Down sindromom, ali nažalost, to je ipak samo gesta.
Trebalo bi njihovu situaciju poboljšati i u praksi. Recimo, zapošljavanje. Kada ste vidjeli osobu s Down sindromom na nekom radnom mjestu u Dubrovniku? Ja, moram priznati, nikada, i to je tragedija koliko se god mi šepurili s različitim čarapama.
Poslodavci u Dubrovniku ne zapošljavaju osobe s Down sindromom, jer smatraju da oni nisu na istom nivou kao uobičajeni radnici. To je, zaista, potpuno točno. Osobe s Down sindromom, za razliku od 'normalnih' radnika, jako rijetko idu na bolovanje, ne zabušavaju, ne ogovaraju na poslu, a posao im često znači sve.
Ovo što sam u prethodnoj rečenici napisao nisam ja izmislio, nego su to riječi tate od Ivice, koji je do prije nekoliko godina, nažalost bio jedini zaposleni Hrvat s Down sindromom na puno radno vrijeme. Ivica Gregurić je u doba pisanja teksta bio zaposlen čak 20 godina, a njegov otac tom je prilikom kazao za Jutarnji da njegov Ivica ne voli vikende, jer tada nije na poslu.
U međuvremenu, poslije Ivice, koji je radio u kuhinji, u Zadru su se kao konobari zaposlile osobe s Down sindromom i to u restoranu Pašta i svašta. Nedavno se i u susjednoj Bosni i Hercegovini zaposlila prva osoba s Down sindromom na puno radno vrijeme. Riječ je o poslu s kozmetikom, a Azra je inače velika zaljubljenica u džudo i tri puta tjedno ide na treninge. Također, jedna osoba s Down sindromom zaposlila se kao pomoćno osoblje u solinskom vrtiću.
Kao što vidimo na gornjim primjerima, ne samo da osobe s Down sindromom mogu raditi, nego one to često žele više od drugih radnika. A također, iz ovih primjera vidimo kako se osobe s Down sindromom jako dobro snalaze u kuhinji, i kao konobari, a upravo su to poslovi koji se u Dubrovniku ponajviše traže.
Neki ugostiteljski objekti u Dubrovniku, poznato je, godinama traže radnike i tešku muku muče s pronalaskom istih. Slična je stvar i s hotelima, koji traže osoblje i u kuhinji. Jesu li ikad promislili da možda ne bi bilo loše zaposliti osobu s Down sindromom?
Maro Marušić
