Dubrovačka parobrodarska plovidba je između dva svjetska rata u suparništvu s državnim brodarom Jadranskom plovidbom iz Sušaka održavala i brze, duž-jadranske putničke pruge. Zbog toga je nabavila i nekoliko vrlo kvalitetnih brodova koji su se povremeno koristili i za organizaciju kružnih putovanja. U to vrijeme je bilo prestižno iz Dubrovnika ili Kotora i Budve putovati do Splita i Trsta brodovima KRALJ ALEKSANDAR I, PETKA ili DEDINJE. Naravno, i jednim brodom burne prošlosti i zanimljiva imena  KUMANOVO. 

PRINSESSAN MARGARETA iz 1907. 

U švedskom brodogradilištu Kockum u Malmeu je tamošnji brodar AB Rederi Sverige – Tyskland  naručio izgradnju dva putnička parobroda od 1376 GT i dužine 74 metra. Parni strojevi ukupne snage 3000 KS su im omogućavali brzinu od 15,5 čvorova. Kršteni imenima PRINS GUSTAF ADOLF i PRINSESSAN MARGARETA bili su namijenjeni plovidbama između luka Trelleborg u Švedskoj i Sassnitz u Njemačkoj.       

Nama zanimljivija PRINSESSAN MARGARETA je na ovoj pruzi zaplovila 14. srpnja 1907. godine. Tu ostaje samo dvije godine jer je 1909. godine za pola milijuna švedskih kruna prodana finskom brodaru ''Finska Angfartygs'' iz Helsingforsa. Pod istim imenom održava prugu Turku - Turkholma, a nakon dvije godine prelazi ploviti između luka Turkholma - Suomi - Pietari gdje ostaje samo godinu dana. Oba broda su 1912. godine prodana u Rusiju. PRINS GUSTAF ADOLF odlazi u Murmansk i mijenja ime u VASILIY VELIKIY. U nadolazećim burnim godinama potopljen je 1916. godine.

 PRINSESSAN MARGARETA je bila bolje sreće pa je za ''Russkoje Dunajskoje Parohodstvo'' plovila kao VELIKI KNJAZ ALEKSANDR MICHAILOVITCH. Po ruskim rijekama i jezerima plovi sve do 1921. godine kada je ALEKSANDR MICHAILOVITCH (ime mu je u međuvremenu 1917. godine skraćeno) poslužio za evakuaciju Vranglerovih bjelogardejaca s Krima prema Istanbulu. Tu su ga zaplijenili Francuzi, koji su ga nakon dužeg prisilnog veza prodali Dubrovačkoj parobrodarskoj plovidbi za 6 tisuća funti. Ona mu daje i novo ime  KUMANOVO.

SS  KUMANOVO pa CORFU

Naravno, u to vrijeme većina Dubrovčana nije ni znala gdje je Kumanovo, ali novo ime broda je bilo sukladno pragmatičnoj politici Uprave Društva koja je veliki dio prihoda planirala na izdašnim državnim subvencijama, a one su se krojile u Beogradu, koji je primjereno znao cijeniti i nagrađivati ovakve podaničke geste.

 Naknadno rekonstruirani KUMANOVO ima 1409 GT, dug je 77,4 metra i postiže brzinu od 17 čvorova. Prvi je put uplovio u matičnu luku 26. veljače 1924. godine. Lokalni kroničar je u tjedniku „Narodna svijest“ tada zabilježio zanimljivu zgodu kada je konstatirao da „se mnogi s čuđenjem pitaju zašto parobrod nije po starom običaju kršten“. Ipak, iako nekršten, brod uspješno plovi na brzoj pruzi između Kotora, Dubrovnika, Splita i Trsta, a povremeno i na kružnim putovanjima u kojima neizostavno posjećuje i naš Grad. Ostalo je zabilježeno da je KUMANOVO 27. rujna 1924. doplovio s kraljevskom svitom u pratnji broda KARAĐORĐE kojim su u posjetu Dubrovniku došli kralj Aleksandar i kraljica Marija.

Kapitulacijom Jugoslavije u tzv. Travanjskom ratu 1941. godine, KUMANOVO pada u talijanske ruke. Naravno, dobio je i novo ime CORFU. Ali, ni to ne traje dugo pa je nakon još jedne kapitulacije, ovaj put talijanske, brod, sada već u savezničkim rukama, 1944. godine sklonjen u La Vallettu na Malti gdje mu je vraćeno njegovo staro ime KUMANOVO. Nažalost, nije više dugo plovio. U savezničkim akcijama na Siciliji, KUMANOVO je 27. prosinca 1944. godine bombardiran i potopljen.