Policijski posao nije lagan i sa sobom nosi brojne specifičnosti. Upravo tako izgleda i PR u policiji – zahtjevan je, nosi brojne specifičnosti u odnosu na ostale tipove PR-a i traži posebna znanja i vještine, ali i zavidan nivo socijalne inteligencije te razrađene mehanizme nošenja sa stresom.
O tome je na PEP konferenciji na Sveučilištu u Dubrovniku govorila službenica za odnose s javnošću Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Andrijana Biskup, koja je dio svog znanja prenijela na zainteresirane studente.
POŠTIVANJE TRIJU NAČELA
„PR u policiji zahtijeva poštivanje triju bitnih načela. Prvo je načelo tajnosti - nijedan klasificirani podatak, dakle podatak koji je označen nekom oznakom o tajnosti, ne smije izaći u javnost ni na koji način. Također, u javnost ne smije izaći niti jedna informacija koja se odnosi na tijek kriminalističkog istraživanja, do trenutka dok ono nije u cijelosti dovršeno. Drugo načelo je načelo točnosti, koje vrijedi i za ostale tipove PR-a. Dakle, informacije koje iznosimo u javnost moraju biti besprijekorno točne, u protivnom se šteti ugledu institucije koju se zastupa i podliježe se mogućoj osobnoj disciplinskoj odgovornosti. Treće načelo je načelo zaštite ljudskih prava, a to se prvenstveno odnosi na načelo zaštite identiteta osobe koja je na bilo koji način policijski obrađivana, te zaštite njenih osobnih podataka“, kazala je Biskup na konferenciji.
Neke druge vrste odnosa s javnošću obojene su laganijim pristupom i vedrijim temama. No, u policiji to se ne događa osobito često, s obzirom na to kako se ona prvenstveno bavi surovom realnošću i često onim najtežim od nje.
ZNA BITI EMOCIONALNO ZAHTJEVNO
„Najveći dio našeg posla odnosi se na događaje iz crne kronike. Međutim, u jednom segmentu odnosa s javnošću radimo i na kampanjama koje su preventivne, koje su, među ostalim, često usmjerene na djecu i mlade, i to je onaj ljepši dio našeg posla“, izjavila je Biskup.
Djelatnici u policiji svakodnevno su okruženi teškim, ali životnim temama – od sitnih prekršaja, pa do najtežih kaznenih djela, poput ubojstava, velikih tragedija, ali i nesreća s više stradalih osoba. U pitanju su ljudski životi, što svakako utječe na emotivni doživljaj i djelatnika u policiji.
„Nije emotivno lako, svi smo mi samo ljudi od krvi i mesa, stoga su smirenost i staloženost važni faktori u obavljanju ovog posla, jer mi zaista vrlo često radimo u prilično stresnim uvjetima. Nemoguće je raditi ovaj posao ako ste pod stresom. Od iznimne je važnosti pronaći mehanizme koji će vas smiriti kako biste kvalitetno odradili svoj posao. Emocije dolaze prije odnosno nakon obrade nekog događaja, nemoguće je da vas to emotivno ne dotakne. Ne samo ja osobno, nego svi moji kolege emotivno doživljavamo događaje kojima smo se bavili, ali naučeni smo, ili bolje rečeno istrenirali smo se da u datom trenutku dok obavljamo svoj posao stavimo emocije sa strane, kako bismo ga odradili najbolje što možemo“, kazala je Biskup.
NOVINARI SU SVJESNI TOGA ŠTO POLICIJA MOŽE I SMIJE OBJAVITI
Policija je složen sustav koji ima svoja pravila i zakonitosti, čak i kad je interes javnosti velik. Biskup je na konferenciji upitana i o granici između onoga što novinari odnosno javnost žele znati te onoga što policija može objaviti.
„Novinari jako dobro znaju na koji način policijska izvješćivanja funkcioniraju, svjesni su pravila kojih se moramo držati, i oni to poštuju. Onda kad su jasno definirana pravila, kad ih svi znamo, taj odnos funkcionira jako profesionalno i jako dobro. Naravno kako novinari često pokušavaju doznati i pokoju informaciju više, i to je dio njihovog posla, međutim, znaju koliko im policija smije i može dati. Ostale informacije dobivaju iz drugih izvora, na što naravno imaju svako pravo“, kazala je Biskup.
Ovaj panel je itekako zainteresirao studente koji su postavljali pitanja o izazovima i specifičnostima odnosa s javnošću unutar sustava, funkcioniranju u samom sustavu koji broji više od 1600 ljudi, kao i predodžbi javnosti o policiji koja je zadužena za sigurnost, a na koje je Biskup spremno odgovarala. Kako je i sama istaknula, riječ je o zahtjevnom i ponekad stresnom, ali ipak i lijepom zanimanju, ili bolje rečeno pozivu, u kojem radni dan zna trajati beskonačno dugo, u kojem je osoba zadužena za odnose s javnošću stalno dostupna, ali i koji je ujedno i dinamičan, kreativan i itekako društveno važan.
