Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicist

Draga braćo i prijatelji Hrvati, sestre Hrvatice,

Danas, 13. siječnja, ove 2025. godine. proslavljamo Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, dan koji simbolizira vašu povijesnu ustrajnost, kulturnu autentičnost i identitetsku snagu. Vaš put kroz vjekove bio je ispunjen izazovima, od povijesnih turbulencija i političkih previranja do kulturne asimilacije i negacije. Ipak, poput hridi koja stoji nepokolebljiva pred valovima, vi ste opstajali i postajali, utiskujući neizbrisiv pečat u povijest i kulturu ne samo Hrvatske nego i Crne Gore.

Velikan Antun Gustav Matoš jednom je zapisao: „Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube“. Ove riječi duboko osvetljavaju značaj očuvanja nacionalnog identiteta. Gubitak imena nije samo gubitak riječi, već gubitak suštine, sjećanja, kulture i duše jednog naroda. Vi ste, usprkos svim izazovima, uspjeli očuvati svoje ime i identitet, gradeći ga stoljećima na obalama Jadrana i Mediterana, gdje svaka morska kap nosi priču o vašoj borbi, istrajnosti i ponosu.

Vaš doprinos Crnoj Gori je neprocjenjiv. Kao etnički Crnogorac, ponosim se što vas smatram svojom braćom i prijateljima jer bogatstvo vašeg identiteta, kulture, običaja i katoličke vjere čini neizostavan dio crnogorskog duha. Vaša mati Hrvatska jest i uvijek će biti vaš temelj, ali i Crna Gora je vaš dom, onaj dom koji ste izgradili s ljubavlju, radom i žrtvama. Bez obzira na pokušaje asimilacije i nametanja floskula poput lažne odrednice “Bokelj” kao “zamjene” za vašu autentičnu identitetsku odrednicu – Hrvata – vi ste ostali dosljedni, boreći se srcem, olovkom, kulturom i intelektom.

U knjizi „Kristali duha. Misli i pogledi Antuna Gustava Matoša”, koja je 2004. objavljena u izdanju Školske knjige, a uredili su je velikani hrvatske kulture dr. Mate Ujević i akademik Dubravko Jelčić, na stranama 247-248 piše:

„Hrvatska je zemlja, koja vas hljebom hrani, grije svojim suncem i bije svojim vjetrom. Hrvatska je naša knjiga napisana i nenapisana – ona, koja trune u gluhim grobovima Predaka. Čista, etnografski čista Hrvatska na selu, na najmanje tuđinskom selu naše otadžbine; idealna, najčišća Hrvatska je tu, u našem mozgu, u našem srcu.“

Ove riječi nas podsjećaju da Hrvatska  predstavlja: duh, misao i osjećaj. Vi ste ti koji nosite taj duh i prenosite ga generacijama, čuvajući ga i u najtežim vremenima. Crna Gora, kao država vašeg postojanja i stvaranja, postaje bogatija upravo zahvaljujući vašem prisustvu, jer vi unosite srce, dušu i kulturu Hrvatske u ovaj dio Mediterana.

Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori nije samo vaš praznik, već praznik svih nas koji prepoznajemo značaj zajedništva, međusobnog poštovanja i kulturnog bogatstva. Neka ovaj dan bude poticaj za nove generacije da nastave graditi mostove između dva naroda i dvije domovine – Hrvatske i Crne Gore.

Draga braćo Hrvati i sestre Hrvatice, neka vam Dan hrvatskog naroda Crne Gore bude trenutak ponosa i duhovnog uzdizanja, ispunjen najljepšim sjećanjima i probuđenim emocijama koje podsjećaju na vašu bogatu baštinu i naše zajedništvo. Drevni grad Kotor, čuvar naše bogate povijesti, ponosno čuva uspomene na stoljetno kulturno nasljeđe i duh hrvatskog naroda – neka i vi budete snažni bedemi koji čuvaju tradiciju i identitet. Tivat, grad kmetova i gospodara, nosi priče o mukotrpnom radu i uspjesima vaših predaka, dok Perast, grad slavnih pomorskih kapetana, svjedoči o hrabrosti i viziji vašeg naroda koji je plovio nepreglednim morima, ali uvijek ostajao vjeran svojim korijenima. Podsjetimo se ponosa hrvatskog pomorstva kroz lik i djelo pomorskog kapetana Iva Vizina s Prčnja, koji je postao besmrtni simbol hrabrosti i pomorske vještine, ali i dokaz nepokolebljivog duha hrvatskog naroda u suočavanju s najvećim izazovima. Vizinovo putovanje svijetom ostaje podsjetnik na snagu i upornost vaših predaka. Neka vam svjetlost katedrale Svetog Tripuna, koja stoljećima simbolizira vjernost i ustrajnost, osvijetli put, a ritam Tripundanskog kola, kao odraz naše zajedničke radosti i jedinstva, podsjeti na snagu tradicije. Sjetimo se i stihova velikog Mara Dragovića, koji su utkani u samo srce hrvatske književnosti, svjedočeći o neiscrpnom duhovnom bogatstvu vašeg naroda. Neka nas sve ove uspomene i simboli podsjete da ste dio nečeg veličanstvenog i trajnog, također i da vas bure i oluje povijesnih valova samo ojačaju, kako biste bili poput vaših predaka i ostali čvrsti i ponosni. Budite vjerni čuvari vaše baštine, predani zajedništvu i svijetloj budućnosti hrvatskog naroda u Crnoj Gori. Naša dužnost je da mlađim generacijama ostavimo u amanet da njeguju vaše nasljeđe, čuvaju hrvatski jezik i s ponosom nose ime Hrvata u Crnoj Gori. Zato danas s ponosom kažemo: Da su vječne i ponosne Hrvatska i Crna Gora!