PRIVATIZACIJA DUBROVKINJE Zašto Pavo Miloglav 20 godina šuti o kriminalu

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Tonči Vlašić
Ako zna tko je poslovao preko crne ekonomije, neka kaže

Pravni slijednik Dubrovkinje Nuove, tvrtka Gravosa d.o.o., s njenim direktorom Pavom Miloglavom, poslala nam je demantij u kojem kaže kako ih klevetamo. Posebno je zanimljiv jedan dio, pa ćemo ga citirati u cijelosti.

- U Domovinskom je ratu poduzeće Dubrovkinja ( a nakon podjele i Dubrovkinja-Nuova d.d.) Odlukama Vlade RH proglašno poduzećem od posebnog interesa za obranu u području opskrbe zbog čega je ovo poduzeće i njegov pravni prednik poslovalo na specifičan - obvezujući način, s prioritetom opskrbe branitelja, bolnice i hotela s prognanicima, često suprotno tržišnim zakonitostima koje su koristila druga poduzeća na ovom području, u istom ratnom razdoblju – kazali su iz tvrtke Gravosa.

Iako su tržišne zakonitosti u ratu bile promijenjene, ne znači da je to nužno loše. Gravosa sama spominje kako su opskrbljivali bolnice, branitelje i hotele s prognanicima. Drugim rječima – kupce! Sigurno Dubrovkinja Nuova to nije radila besplatno. Postoje slične ratne priče, a vjerojatno je najpoznatija ona Stipa Gabrića Jamba koji je svoj prvi milijun zaradio upravo tijekom Domovinskog rata. Znači, bez obzira na ratne okolnosti, moglo se poslovati i zaraditi.

Za Jamba kruže priče kako je taj prvi milijun stekao na nezakonit način. Miloglav, u drugom dijelu demantija, ističe da Dubrovkinja Nuova nije htjela poslovati nezakonito.

- Takva, ratom devastirana tvrtka morala je pronaći mogućnosti za zaposlenje i osiguranje egzistencije 1020 radnika, koliko ih je naslijedila diobom Poduzeća “Dubrovkinja” u uvjetima prekogranične trgovine u Neumu i vladavine politike crne ekonomije, u koju se Dubrovkinja-Nuova d.d iz organizacijskih, a posebno moralnih razloga, nikako nije moglo uklopiti – stoji u demantiju.

Ako je točno što Miloglav kaže – da se u vladavini crne ekonomije Dubrovkinja Nuova iz organizacijskih, a posebno moralnih razloga, nikako nije mogla uklopiti – postavlja se pitanje: zašto direktor Dubrovkinje Nuove nije upozorio nadležne organe na tu crnu ekonomiju koju ističe? Zašto Miloglav imenom i prezimenom nije naveo ljude koji posluju nezakonito, te na taj način uništavaju Dubrovkinju Nuovu i njene zaposlenike?

Zašto Pavo Miloglav, sve do dana današnjeg, nije kazao tko je to poslovao nezakonito, kroz, kako kaže, crnu ekonomiju? Je li to Jambo, je li to Pemo, je li to Mediator, ili netko četvrti? Svojom, više od dva desetljeća dugom šutnjom, Miloglav je najveću štetu napravio upravo svom poduzeću. Drugim rječima, svojom šutnjom indirektno je sudjelovao u kriminalu.

Naravno u slučaju da je istina to što govori u demantiju.Treba priznati da su to bila teška vremena za poslovanje, ali s druge strane Dubrovkinja Nuova nije radila nuklearnu fiziku, već se bavila prehranom, a ljudi svaki dan moraju jesti. Također, Dubrovkinja Nuova nije imala nikakvih troškova što se tiče najma, jer su imali sve prostore u svom vlasništvu, a koji su se nalazili na najboljim pozicijama. Jednostavno rečeno, imali su monopol. Stoga je nevjerojatno kako su uspjeli izgubiti monopolsku poziciju. To je kao da sad propadne Konzum, koji na razini Hrvatske uopće nema takvu monopolsku poziciju, kakvu je Dubrovkinja Nuova imala u Dubrovniku tijekom devedesetih.

A ako su branitelji dobivali plaću što su se borili za Hrvatsku, sigurni smo da resorna ministarstva nisu Dubrovkinji Nuovoj naredila da besplatno dijele hranu za prognanike, vojsku i sve ostalo.

Kako je onda moguće da se poslovanje nije uspjelo održati? Miloglav dalje spominje da su, kad se podvuče crta, napravili uspješan posao, jer, kako kaže, „Uprava nije podlegla pritiscima niti prijetnjama, raznih “moćnika” kojima je bio cilj gurnuti Društvo u stečaj, radnike na ulicu, a nekretnine kupiti po višestruko nižim cijenama na sudskoj dražbi“.

Što je loše u stečaju? Imamo primjere kako se tvrtka u stečaju uspješno vratila na tržište (vidi Pevec). Naravno, takvi primjeri su rijetki, ali, i da se dogodilo to što Miloglav spominje – da je Dubrovkinja Nuova otišla u stečaj, te da su se rasprodavale nekretnine, realno gledajući, to bi bilo poštenije, nego ovako kako je završilo.

Bar bi se održala sudska dražba i javni natječaji, a nekretnine se ne bi dijelile izravnom pogodbom. Također, tvrtka se ne bi dalje zaduživala, pa joj nekretnine ne bi preuzimale banke, Pemo, Mediator, i svi ostali, i to po puno nižim cijenama od tržišnih.

Miloglav kaže da je 'moćnicima' bilo u interesu gurnuti radnike na ulicu, te da se nekretnine prodaju mimo realne cijene. Direktore Miloglav, a gdje su ti radnici na kraju završili i na koji način su se prodavale nekretnine?

Bez obzira što nije bilo stečaja (iako ga je Dubrovkinja Nuova po zakonu bila dužna pokrenuti), radnici su završili na ulici, a nekretnine su se kupovale po višestruko nižim cijenama – po upravo onom scenariju, koji je, kako sam kaže, Miloglav htio izbjeći!

Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Miloglav se može pravdati koliko god hoće, ali činjenica je da je loše vodio Dubrovkinju Nuovu kroz privatizaciju. Nažalost, nije jedini.

A ako je zaista bilo potpuno nemoguće poslovati u ratnom okruženju, zašto Miloglav nije odstupio.

Evo vjerojatnog razloga - nevjerojatnog, ali istinitog - za razliku od radnika koji su završili na ulici, Miloglav još uvijek živi na račun Dubrovkinje! Direktor je tvrtke Gravosa d.o.o., koja živi od ostatka ostataka nekretnina Dubrovkinje Nuove.

Miloglav je tako direktor bivšeg društvenog poduzeća preko 20 godina, a posao koji radi je posao snova. Ako ga se uopće može nazvati poslom! Sam' Bog zna što to Miloglav točno (ne)radi na mjestu direktora više od 20 godina.