PRIVATIZACIJA DUBROVKINJE Otkrivamo kako je Ante Srhoj na poklon dobio pravo nadogradnje kraj Hotela R

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Dubrovački dnevnik
Krajem 1997. godine Mare Orhanović iz čista mira poklanja pravo za nadogradnju, skupa s već pokrenutim procesom vađenja dozvola, Jeli Srhoj. Potpisuju ugovor o darovnici. Samo dan iza Jele Srhoj poklanja pravo za nadogradnju Anti Srhoju, te s njim potpisuje darovnicu.

Kao što smo jučer najavili, danas pišemo o prodaji nekretnina Dubrovkinje Nuove u ulici Iva Vojnovića na prostoru današnjeg Hotela R, odnosno današnje ljekarne Čebulc.

Krenimo odmah s ljekarnom. Taj prostor veličine 118 kvadrata, 2000. godine kupio je dubrovački poduzetnik Toni Rilović, i za to zadovoljstvo, platio 250 tisuća maraka, odnosno nešto više od 2000 maraka po kvadratu. Više puta smo pisali kako je to realna cijena za to doba. Kad smo već jučer spominjali famozni elaborat o vrijednosti nekretnina Dubrovkinje Nuove iz 1993. godine, spomenimo da je procijenjena vrijednost ovog prostora 146 tisuća maraka. Rilović je poslije taj kupljeni prostor prodao ljekarni. S obzirom da je Rilović nekretninu platio po realnoj cijeni, oko ove kupoprodaje nemamo što posebno pisati.

No, ono što se dogodilo poviše ljekarne, itekako je zanimljivo. Naime, dok je Dubrovkinja Nuova na tom mjestu imala svoje prostore, točnije prodavaonicu 118 i caffe bar, nije bilo katova. Uprava na čelu s direktorom Pavom Miloglavom, 1996. godine donosi odluku o prodaji prava za nadogradnju poviše današnje ljekarne Čebulc.

Prema podacima Državne revizije, zanimljivo, pravo za nadogradnju, kao i sama nekretnina na kojoj je poslije izniknuo Hotel R, nije uključena u procijenjenu vrijednost nekretnina Dubrovkinje Nuove, i samim tim nije našla svoje mjesto u spomenutom elaboratu. Drugim rječima, nekretninu gdje je danas Hotel R, gledajući poslovne knjige, kao da Dubrovkinja Nuova uopće nije posjedovala. Je li se svjesno dogodio taj propust?

Bez obzira što vrijednost prava za nadogradnju na spomenutoj nekretninu uopće nije procijenjena, Miloglav i njegovi suradnici odlučuju se za prodaju. Raspisuju natječaj na kojem pobjeđuje stanovita Mare Orhanović, žena za koju u ovom gradu, gotovo nitko nije čuo. Naime, jako puno Dubrovčana koji mnogo toga znaju, kontaktirali smo da nam otkriju tko je Mare Orhanović, ali nitko od njih za nju nije uopće čuo. Također, većina nam je rekla da za prezime Orhanović nisu čuli nikad u životu.

Vratimo se mi na priču. Mare Orhanović 1996. godine kupuje pravo za nadogradnju poviše ljekarne za 21 tisuću maraka. Čim je obavila u kupoprodaju, Orhanović kreće u nabavku potrebnih građevinskih dozvola, i već je 1997. poprilično odmakla u procesu prikupljanja.

Međutim, krajem 1997. godine Orhanović iz čista mira poklanja pravo za nadogradnju, skupa s već pokrenutim procesom vađenja dozvola, Jeli Srhoj. Potpisuju ugovor o darovnici. Samo dan iza, Jele Srhoj poklanja pravo za nadogradnju Anti Srhoju, te s njim potpisuje darovnicu.

Nakon što je Anti Srhoju poklonjeno pravo za građenje, on kreće na posao. Sam projektira, te potom gradi dva stana. Na prvom katu gradi trosoban stan veličine 77 metara kvadratnih, na kojemu je i danas prijavljen.

Na drugom katu gradi stan veličine 53 kvadrata.

Pisali smo već kako je Ante Srhoj u privatizaciji Dubrovkinje Nuove imao trostruku ulogu. Bio je član Uprave, a ujedno je procijenjivao neke nekretnine Dubrovkinje Nuove. Tako je bio procijenitelj nekretnina koje je Dubrovkinja Nuova mijenjala s poduzetnikom Petrom Čučukom, inače njegovim bliskim prijateljem s kojim i dandanas vodi poslove (primjerice takozvani Downtown). Treća uloga mu je bila upravo ta – 'okolnim putevima' postajao je vlasnikom nekretnina koje su prije bile u vlasništvu tvrtke u kojoj je radio.

Je li ova cijela operacija bila pomno isplanirana, ne znamo. Pokušali smo doći do Mare Orhanović, ali nažalost nismo uspjeli. Htjeli smo saznati zašto je prvo kupila pravo za nadogradnju, da bi potom to poklonila Jeli Srhoj, koja je kasnije to opet poklonila Anti Srhoju. Spomenimo još jednu zanimljivost vezanu uz Maru Orhanović – ona je naime vlasnica stana u zgradi Euroherca – nekretnini koja je također pripadala Dubrovkinji Nuovoj.

Naposljetku je Ante Srhoj ostao živjeti u stanu na prvom katu, a drugi stan je 2009. godine prodao Ani Rešetar za 96 tisuća eura.

Ane Rešetar pak, je supruga Marija Rešetara, te u svom vlasništvu imaju zajednički ugostiteljski obrt H.R.

Upravo je Mario Rešetar bio čovjek koji je od Dubrovkinje Nuove kupio ostatak njene nekadašnje nekretnine, te na tom mjestu izgradio Hotel R. Rekli smo već da spomenuta nekretnina nije bila procijenjena, niti se nalazila u elaboratu. Rešetar je 1995. godine kupio nekretninu veliku 46 kvadrata, gdje se u vrijeme Dubrovkinje nalazio kafić, te okolno zemljište veličine 121 kvadrat, za 90 tisuća maraka, odnosno 334 tisuće kuna.

Rešetar je, stoji u nalazu Državne revizije, platio 267 tisuća kuna, a ostatak duga u iznosu od oko 67 tisuća kuna, Dubrovkinja Nuova mu je otpisala krajem 2001. godine. Državne revizija napominje da iz dokumentacije Dubrovkinje Nuove nije vidljivo na temelju čega su otpisali Rešetaru 67 tisuća kuna.

Rešetar je, nakon zaključene kupoprodaje, imao velikih problema da se upiše kao vlasnik kupljenih nekretnina, jer se u priču ubacio i GP Dubrovnik koji je svojatao spomenuto zemljište. Naposljetku je Općinski sud u Dubrovniku donio rješenje u Rešetarovu korist, te se on upisao kao vlasnik.

Poslije je na tom mjestu izgradio Hotel R dobivši sve potrebne dozvole. Mario i Ane Rešetar još su uvijek vlasnici Hotela R, osim poslovnog prostora u prizemlju kojeg su prodali tvrtki Libertina.