UTIJAVANJE NA HLADNO Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš...
Nema te ljubavi s kojom se majčinska ljubav može mjeriti. Posve je nerazumljivo zašto javno prozivaju jednu divnu i brižnu majku iz Vinkovaca.
Majčica, osim što je sutkinja u Općinskom sudu u Vinkovcima, radi i kao zamjenica predsjednika Suda. Na istom sudu, sudac je i njezin voljeni sin. Da tko će? Za njega je mama mogla garantirati. Dobar je, vrijedan i perspektivan mladi kadar. Može li itko drugi bolje od mame znati koliko je sposobno njeno dijete? Oženio je isto takvu vrijednu i radišnu ženicu. Sin joj je hvalio snahu i govorio koliko mu pomaže u poslu. Dok on poslije ručka prilegne, njegova vrijedna i pametna ženica čita predmete koje je ponio doma i pripremi mu presude. Pametna i sposobna. Zato je mama i nju zaposlila na ovom sudu. Logično, može li biti bolje kandidatkinje za sutkinju od ovako vrijedne i sposobne snahe? Nije bilo kandidata koji bi to mogli nadmašiti, ni u bližoj, ni u daljoj okolici. Pošli nekud, trbuhom za kruhom. Zato što ne ljube Domovinu kako je njezin sin i snaha ljube. I sad svi nešto prigovaraju. Dajte molim vas, upravo to je ono što je najviša vrijednost našeg društva. Obitelj! Đe je onda problem?
Isto brontulanje čuje se zbog toga što je sin tajnika Judo saveza džabe boravio u nekom hotelskom visokokategorniku na moru. Ne bezveze, nego je bio neki judo turnir. Tata kaže kako mu je sin uvijek pomagao u poslu. Kad je bio mali trenirao je judo. Dakle, ima veze s tim sportom. Nije pao s Marsa. Tata tajnik saveza, nije mogao na put, pa je išao sin. Sve logično. Dobar je dečko, sve je on sam platio, ali je netko stornirao njegovu uplatu. Vrag bi znao zašto? Ne zna ni pape tajnik. I sam se živ čudi. Sigurno je bio simpatičan tom nepoznatom nekom. Što je i razumljivo, sin mu je stvarno dobro dijete. Tko to može bolje potvrditi od pape? I dovraga, prestanite napadati najveće svetinje u Hrvata. Obitelji! Pa kome ćeš pomoći, ako nećeš svome?! S druge strane, kumovi i pajde, zasad, barem formalno, nisu obitelj, pa dok se to drugačije ne odredi, pogodovanje njima opasno se približava kaznenom djelu. Znam, reći ćete - kum je nekad više od brata. Ali, eto, zasad je tako.
Sve je zakuhao onaj Viktor Šimunić! Slutili su u HDZ-u da je taj, sadašnji gradonačelnik Oroslavlja, 'čudan' tip još u vrijeme kad su ga pitali: 'Kaj bi ti štel biti?', a on to snimio i objavio. Odmah je bilo jasno da s njim nije sve u redu. A mogao je birati što će. Sad se zainatio i diže živac svim sportskim savezima redom. Provjerava im račune temeljitije od Uskoka. Ispada da svi redom kradu koliko god legne love, bilo iz državnog proračuna, bilo od sponzorstva državnih poduzeća. Tako je trenutačno nedostupni Pavlek iz Skijaškog saveza samo pokazatelj obrasca funkcioniranja. Prikupio je trideset milijuna eura. Nije to bilo lako, mučio se dobrih deset godina. I još je morao i druge namirivati. Meni se čini da bi Pavlek mirno mogao biti ministar financija! Da nema vražjeg Šimunića, koji se zainatio i kopa od saveza do saveza, u Uskoku bi se zadovoljili samo ovim mažnjavanjem u Skijaškom savezu. Da se razumijemo, nije da oni ne bi istraživali i sve ostale, no nemaju toliko ljudi ni resursa. Nije ni njima lako. Ali taj davež Šimunić ne da mira. Vjerujem da čak ni on, takav kakav je, ipak neće dirati u našu svetinju, ne daj Bože, prtiti se u Nogometni savez. Situacija je sve kompliciranija, neki su se razboljeli i pošli u bolnicu, neki spavaju jedva sat ili dva, samo uz Normabele. Jedino je Plenki miran i poručuje sportašima i njihovim trenerima kako će Vlada i dalje pomagati sport, uz napomenu o boljem kontroliranju trošenja novaca u budućnosti. U svijetloj budućnosti. Eto, više neće moći zamračivati silne milijune. Samo siću. Oni brojni, mladi i talentirani koji nisu nikad dobili ni eura i opstali jedino zahvaljujući roditeljima, kao i oni koji su odustali jer roditelji nisu mogli pomoći, sad imaju super satisfakciju. Dobro, možda to baš tako ne doživljavaju, ali mi znamo: 'Sve će to, o mila moja pokriti ruzmarin, snjegovi i šaš'.
Za to vrijeme Plenki i Pajdaš Dončić javno se vrijeđaju oko tih vražjih sudaca. Pa se malo pusti vijest kako samo što se nisu dogovorili, pa onda nova svađa. Zbog svega toga ne stignu se baviti prosvjedima sindikata i umirovljenika za plaće i mirovine od kojih mogu dostojanstveno živjeti. Što je i normalno. Ne mogu se razapet' na toliko strana. Pomalo. Evo ministar Fuchs koji ima plaću nešto manju od 5000 eura, izračunao je kako bi sasvim lijepo živio s 1400 eura!? E sad, možda je njegova računica dobra jer sasvim logično nije uzeo u obzir troškove prijevoza, ima šofera, troškove hrane, besplatno ruča ili ako baš mora onda za siću. Za sitne troškove i režije dosta mu je 1400. Ima stan, ne plaća kredit ili najam. Kad bi slučajno morao plaćati najam, došlo bi ga kao državnog dužnosnika cca 100 eura. Dobro računa naš ministar. Ne znam koji je vrag tim ljudima. Što će im veća plaća?
U Gradu je bilo i ima kritika oko financijskih nepravilnosti vezanih uz sport. Negativno izvješće revizije koje je pokazalo kako su 'dečki od sporta' sami sebi podnosili financijska izvješća, dok su javnu nabavu provodili telefonom, snervalo je Mata. Početkom godine je zato rekao kako Savez sportova treba provjetriti, uz inzistiranje na financijskoj transparentnosti. Nemam pojma je li napravljen propuh ili je još negdje ostalo ustajalog zraka. Neka provjetravanja završila su na sudu pa ćemo vidjeti hoće li se do kraja provjetriti. Vrag je s tim sportom. Svaki dužnosnik, bilo lokalni, bilo državni, voli se ugurati u uprave sportskih društava ili saveza. To je zato što smo mi sportska nacija, a ne, ne daj Bože, zbog nekih igara moći s pripadajućim beneficijama. Dobro dođe i konkretna 'šuška', ali nije uvjet. U manjim sredinama, taj je bonus možda manji, ali itekako ima potencijala. Za razliku od sportskih 'igrača', dečki koji su šarali po placi u Gružu nisu uspjeli pokazati svoj potencijal jer su po kratkom postupku spremljeni u zatvor. Barem nekog treba pošteno kazniti. Mladići su iz Berlina, koji je najpoznatiji grad u Europi po uličnoj umjetnosti, od berlinskog zida do ostalih zidova i pothodnika gradu. Tamo se to tretira kao umjetnost. E sad, čini se kako su te kulturološke razlike dovele do njihovog boravka u zatvoru. U Berlinu je to prihvatljivo, pa nisu ni slutili kako ne smiju šarat'. Ruku na srce, nisu pokazali baš ni neku umjetničku nadarenost. Jedino je malo otužno kojom brzinom završe u zatvoru, dok ovi koji uzmu hrpu para putuju po svijetu ili se 'odmaraju' po bolnicama. Ali dobro, uvijek nekog moraš jače opalit kako bi bio uzor. Ako nikom drugom, onda našoj sjajnoj pravnoj državi. Eto vas.