Puno je takvih nelogičnih primjenjivanja 'sporednih aktova', otkad imamo državu, toliko da su postali sasvim redovna praksa. Onaj tko bi na te stvari mogao i trebao reagirati, u smislu stvarnog poštivanja najvišeg državnog akta, Ustava RH, jest Ustavni sud. Ustavni sud 'proslavio se brojnim 'biserima', poput onog  kako novac nije imovina. Što uopće može biti logičnije od činjenice kako novac nije imovina? To je jedna od umotvorina negdašnjeg predsjednika Ustavnog suda Smiljka Sokola, koji je tako pravdao ne prijavljivanje štednje od nekih 200 000 tisuća eura, supruge predsjednika Tuđmana. Ma tko ga ne bi razumio? Sadašnji Ustavni sud ima predsjednika, ali nema dosta članova. Trojica koje tek treba izabrati, dio su agonije i prijepora između vladajućih, oporbe i Zokija. Prijepora koji traje, zasad, bez vidljivog 'svjetla' na kraju tunela.

U međuvremenu je sadašnji predsjednik Ustavnog suda prelomio i odlučio napisati pismo vladajućima, oporbi i javnosti, o tome kako se malo previše 'zajebavaju' najvišim tijelom RH. Znakovito je kako se upravo saznanje o toj pripremljenoj reakciji 'poklopilo' s novom odlukom HDZ-a, o tome kako neće više inzistirati na spajanju izbora predsjednice Vrhovnog suda s izborom troje sudaca Ustavnog suda. Tako se Vrhovnom sudu i takozvanoj 'pravnoj državi', smiješi šansa izbora 'šefa', nakon više od godine dana. Ali kako uvijek postoji ali(?!), nada u izbor ustavnih sudaca i dalje je vrlo mala. Suce je trebalo izabrati s odgovornošću, gotovo rutinski, suvislim dogovorom oporbe i vladajućih. Pregovaranje jest vještina i nije nametanje volje pod svaku cijenu, već kompromis i popuštanje u onom, oko čega se kompromis može postići. Bez pobjednika i pobijeđenih. U ime višeg dobra i u korist vlastite države. Kako samo to gordo zvuči, posebno u kontekstu naših političara. Imaju li tu snagu i domoljublje ili dalje cijela država mora biti talac njihovim inatima i egotripovima?  Zagorci za to imaju primjerenu rečenicu: 'Bumo videli, rekli bi slepci'!

Za to vrijeme Plenki je predsjedao Vijećem za upravljanje razvojem turizma. Već sam naziv ukazuje kako je u pitanju ozbiljno promišljanje našeg turizma, taman pred glavnu sezonu. Što je logično, neće se valjda turizam promišljati tijekom zime. Osim predstavnika turističkih udruženja, kompanija i cehovskih udruženja, na Vijeću je sjedio i guverner Vujčić. Svi su skupa pozvali turistički sektor da se brzinski sabere i razumno formira cijene. Zašto? Jer je to ključno pitanje koje će odrediti turističku sezonu. Zvuči dosta panično, ne bez razloga, jer  su konkurenti smanjili cijene i opasno privlače turiste na svoje tržište. Naši za sad drže ili mrcu dižu, ne male cijene, uz malo i nimalo sadržaja, osim najljepšeg mora i sunca. U europskom okruženju naša inflacija je veća od ostalih konkurenata. Za sad 5,8 na godišnjoj razini, pa je Plenki poručio kako treba paziti da rast cijena i usluga ne poveća rast inflacije(??!!) Guverner, nije ništa izjavio zbog čega ne znamo ostaje li na snazi njegovo mišljenje, kako treba kupovati tamo gdje je jeftinije. Ako taj stav poslušaju i turisti, ne piše nam se dobro. Posebno što se radi o jedinom ozbiljnom izvoznom proizvodu, na koji se država, poglavito prevelika državna potrošnja oslanja. Druge ozbiljne proizvodnje baš i nemamo. Ostaje nada kako potencijalni turisti nisu posvetili pažnju Vujčićevim  promišljanjima. Nismo ni mi bili impresionirani njegovim preporukama, koje ionako znamo u svakodnevnoj borbi s cijenama u butigama.  

U Gradu ništa novo. Dobro, možda je zanimljivo čekanje pravorijeka Upravnog suda, na nalog za rušenje zgrade Atlantske. Istina, takav akt je, ako već je, trebao biti izdan u vrijeme gradnje, kad je itekako bio vidljiv izlazak iz gabarita. Možemo dosta precizno pogoditi zašto nije. No, nećemo se baviti nagađanjem. S druge strane, imali smo Gradsko vijeće, koje je uspješno i mirno prošlo uz, tek reda radi, sitna i nevažna talasanja. Najveća vijest, ovih dana, jest izbor predsjednice, koga drugog doli, najsposobnije od  još preostalih članova SDP-a, vrle Anite Bonačić Obradović i njenog zamjenika. SDP vam je ona stranka koja je nekad bila respektabilna u Gradu. I to sasvim ozbiljna. Kako stvari s njima stoje zadnjih godina, bez odlaganja putuju u ropotarnicu povijesti. Mato može mirno spavati. Oporba, osim Viki ni ne postoji. Totalno dosadno! E sad dosadno u politici obično, barem u razvijenim demokracijama, znači kako niđe nema problema vrijednog spomena. Je li to u Gradu tako? Malo je, ali malo više i nije. Eto vas.