U najtežim ratnim godinama, za Vlade nacionalnog jedinstva i vremena nečeg što se tada zvalo pomirbom djece ustaša i partizana, oni lijevi, i oni desni raspravljali su o međusobnim razlikama gotovo na akademskoj razini, bez vrijeđanja i teških riječi. Nije bilo rata između 'ustaša' i 'partizana', lijevog i desnog tabora jer su se i jedni, i drugi zajedno borili na ratištu protiv istog neprijatelja. JNA i četnika. Dvadeset godina kasnije ti isti ljudi,  suborci koji su jedni drugima čuvali glavu i nosili se međusobno ranjene na leđima pod kišom granata, one na suprotnoj strani političkog spektra danas nazivaju četnicima i/ili ustašama. Kako je to, zaboga, moguće? Kako su političari uspjeli tako strašno podijeliti i posvađati Hrvate da se međusobno mrze više nego su nekad mrzili stvarnog neprijatelja koji ih je zasipao granatama. Kako su se usudili uzvikivati 'ili mi, ili oni' i što to uopće znači?  Mi ili oni uzvikuje se na ratištu gdje nemaš drugog izbora doli samo, mi ili oni i to doslovno. To se uzvikuje tamo gdje padaju glave, gdje se gine, gdje je samo jedna alternativa. Život ili smrt.

Je li u Hrvatskoj dolazak na vlast jedne opcije smrt svima onima koji su bili za onu drugu opciju? Naravno da nije, ali u glavama silnih političkih aparatčika njihov pad ravan je tome. Ostaju bez lagodnog dremuckanja na sjednicama ili u sinekurama javnih poduzeća kojima upravljaju stvarajući milijunske gubitke dok uredno kupuju skupe aute, plaćaju glamurozna i nepotrebna putovanja, 'poslovne' ručkove i večere na koje izvode svoje kumove, ljubavnice ili političke istomišljenike. Većinom su to ljudi bez konkretnih znanja, ljudi koji nikad svojim radom nisu zaradili ni kune osim sisanja proračunske sise. Bez referenci  i znanja, osim onog skupljenog po stranačkim hodnicima, ljudi koji su 'izabrani' da se bave politikom, slijedom toga smatraju se političkom elitom zbog čega su uvjereni da je njihova vrijednost superiornija vrijednosti običnog puka koji ih zaokružuje na biračkim listama. Zaslužuju li ti i takvi ljudi trenutak našeg vremena, pažnje i/ili ljutnju?

Odakle pravo Milanoviću nakon konstituiranja Sabora izjaviti da smo dobili kriminalnu, špijunsku i proustašku vlast. Ma koliko ljut, ma koliko prevaren od ekipe Mosta, pritom ne treba zaboraviti onu staru lopovsku da najbolje možeš prevariti onog tko namjerava  tebe prevariti, uza sve to, za ovu izjavu nema isprike. Pogotovo zato što svih navedenih  ima i u redovima jednih i drugih. I najmanje je  Karamarko taj koji sad nekom treba dijeliti lekcije jer njegova cijela kampanja bila je bazirana na ustašama, partizanima i komunjarama. I sad je bolje zašutjeti i pokušati velikim trudom graditi jednu tolerantnu i civiliziranu Hrvatsku jer bez toga ne može nam pomoći ni Angela Merkel na premijerskoj poziciji. S druge pak strane ovaj odlazak u oporbu SDP - u pruža  šansu da počistiti svoje redove od svih nametnika i niš koristi, bahatih fakina i svih onih koji viču mi ili oni, dobio je šansu postati socijaldemokratska stranka u punom smislu tog naziva, jednako tako i uljuđena i pristojna stranka zbog čijih se lupetanja njeno članstvo i simpatizeri neće crvenjeti, bilo od srama, bilo od bijesa. U suprotnom postat će šaka jada, jednaka onom u što se ta stranka pretvorila ovdje u Gradu.

Za to vrijeme izabran je predsjednik Sabora Željko Reiner koji je u svom obraćanju Saboru i javnosti u samo desetak minuta uspio izazvati burne reakcije. Gospara Željka ponijela je ideja pa je najavio da će vratiti naziv 'Hrvatski državni sabor' i tako ovaj bezvezni naziv 'Hrvatski sabor' poslati u ropotarnicu povijesti. E moj gospar Rainer, od predsjednika Sabora očekuje se više senzibilnosti za trenutak u kojem se nalazimo, ali jednako tako i više racionalnosti. Odmah prvi dan izazivati podijele i tenzije nije pametno. Uz to, ne treba zaboraviti kad bi se nekim čudom ta promjena dvotrećinskom većinom izglasala, što je u ovom času nemoguće,  koliko bi promjena imena koštala? Od ploča do memoranduma i mijenjanja svih dokumenata. Malo osjećaja za trenutak na svim razinama puno bi olakšalo ovo čemerno stanje nacije.

Novi se mandatar Orešković, čovjek s respektabilnim referencama, pojavio kao sjajna zvijezda na nebu, ali i nada da će netko ipak od ove male zemlje napraviti zdravo, dobro, uspješno poduzeće. Naravno, ako ga ne uguše strančarenje i sve one silnice koje djeluju u stranci koja je dogovorila mandatara i prigrlila Most, ili obratno. Svejedno. Samo onda ima šanse napraviti ozbiljan i dobar posao. Ključno je pitanje koliko će budući premijer moći stvoriti tim koji ga hoće i može pratiti bez utjecaja ambicija bez pokrića i politikanskih igara koje su do sada uvijek odnosile prevagu u svim političkim konstalacijama u nas. Budimo realni, Orešković je u ovom času stečajni upravitelj. Znamo samo jednog stečajnog upravitelja u hrvatskoj praksi koji je odradio sjajan posao i ne samo spasio firmu nego je napravio profitabilnom. To je bivši stečajni upravitelj Peveca. I to daje nadu da bi Orešković mogao isto to napraviti za Hrvatsku, jer nema sumnje da zna kako se to radi. I zato vas molim dragi dečki iz pobjedničke koalicije, ne ometajte ga, nego se samo slikajte i pričajte kako sve ide baš onako kako ste zamislili. Uspije li, pobjeda je vaša, ne uspije li, krivnja je vaša, ali što je puno gore agonija će biti naša.

Proračun Grada jednoglasno je usvojen nakon malo natezanja i nepotrebnih  prepucavanja koje Andro  često izaziva kako bi pokazao gradonačelničke mišiće što s pravom nervira one druge. Najgore u svemu tome je da onda moramo slušati izlaganja redovnih davitelja koji jedva čekaju dočepati se govornice. Naše Gradsko vijeće, na sreću, daleko je od političke komunikacije kakvu slušamo na državnoj razini  i bilo bi jako dobro da tako i ostane. Državna politička scena nije i ne smije biti uzor ponašanja ni gradonačelniku, ni vijećnicima. Barem ne ova koju smo do sada gledali. Dao nam Bog da se u Novoj promijeni i retorika, ali da se i provedu toliko potrebne reforme pa da konačno jednog dana postanemo normalna europska zemlja s ljudima koji od svoga rada pristojno žive i ne zamaraju se ni politikom, ni onima koji ju vode. E to se onda zove sreća. Za početak, sretna vam, mirna  i uspješna Nova godina. Imajte se lijepo. Eto vas.