Uz to je dodao kako je posljednjih dvadeset godina politika EU potpuno promašena u smislu 'ružičaste politike' u kojoj su svi dobronamjerni i svi dobrodošli. Ruku na srce, u opisu posla ministra obrane i jest da svuda vidi ugrozu. Nije previše falio, posebno u odnosu na Europsku uniju. Gledamo li to u kontekstu rata u Ukrajini, uz permanentno Orbanovo 'zezanje' s Unijom, ali i panikom od Trumpa u kojoj Europa ne zna bili se ulizivala ili bi donijela neku jasnu i čvrstu obrambenu i vojnu politiku. Članovi Vlade silno se trude umanjiti 'štetu' izazvanu Anušićevim 'tlapnjama'. Što ćemo s mađarskim kartama 'Velike Mađarske' u koje je ukomponirana i Hrvatska? Ima li doista bojazni od potencijalne mađarske invazije o kojoj govori Anušić? Dok on ozbiljno o sigurnosnoj prijetnji, dotle naš gorostas vanjske politike Grlić Radman cvrkuće na temu Mađarske riječima: “Brat uz brata, a Mađar uz Hrvata“. Plenki samo odmahuje rukom na riječi svojih ministara. Ali je nekidan znakovito zabranio Anušiću davanje izjave medijima. Kakva je doista politika Hrvatske, postoje li ozbiljne sigurnosne prijetnje, pojma nemamo jer to ni nije tema. Smiju li ministri misliti drugačije od premijera? Glupo pitanje. Ne! Idemo na sljedeće pitanje.

Za to vrijeme, Plenki je jako ponosan što nam BDP raste, čak i više nego u ostatku Unije. O financijskom rejtingu da ne govorimo. Nikad bolji! S pravom očekuje da taj podatak i nas ispuni srećom i zahvalnošću. Ali mi Hrvati stalno nezadovoljni i poglavito nezahvalni. Te male plaće, te ovo, te ono. Jedino umirovljenici zahvalni i sretni. Svi misle na njih, pa će im u špag upasti božićnice, negdje više, negdje manje. Ali poklonjenom konju ne gledaš u zube. U Zagrebu su 'potegli' sa cijelih 100 eura za sve one s mirovinom ispod 300 eura. Ali, Plenki je najavio kako će ubaciti svim umirovljenicima neke solde. Kad smo kod solada, nekidan sam na zagrebačkom placu Dolac kupovala spenzu. Vidim lijepe patate. 'Pošto?', pitam kumicu. 3 eura! Blitva 5 eura za kilo. Salata 3,5 eura. Jaja 2,5 do 3 eura. Orasi se još dobro drže, nađe se i za 10-12 eura. Što je Božić bliže, tako mu cijena ide gore. Majke ti, pa patate smo prije plaćali 5 do 6 kuna. 'Kako toliko skupo?', pitam. 'Je, sve je skupo, a moram i dojti (doći) do Dolca!'. Izgleda da je taj vražji put do Dolca ključan. Treba se probiti do Dolca dok Huti granatiraju. Ne znam kako je ove zime na gruškoj placi, ali obično je bila skuplja od zagrebačkog placa, što je već uobičajeno godinama. Čini se da Huti još intenzivnije rokaju oko Grada. Slične probleme s transportom robe pod kišom granata imaju i naši trgovački lanci, pa je svaki tjedan viša cijena, svega redom. Nije samo kava i čokolada. Vrag odnio i Hute, ima pravo Anušić, treba se naoružavati puno ozbiljnije nego dosad i udarat svim raspoloživim dronovima i Rafalima po tim Hutima.

U međuvremenu je izbor sudaca Ustavnog suda priveden kraju. Nikad više kandidata, i to ozbiljnih pravnih i ustavnih znalaca. Dogovor između vlasti i oporbe završen je uspješno u tišini. Javnost nikad neće saznati zašto su se odlučili baš za ta imena koja su izabrali i po svemu se čini kako, ni jedni ni drugi, nisu imali potrebu za transparentnijim postupkom. Nažalost, i ovi novi suci i dalje podliježu reizboru, što nije dobro. Posebno ne u zemlji u kojoj građani nemaju povjerenja u sudstvo. Samo jedan mandat u duljem trajanju od sadašnjih osam godina, osigurao bi značajnije povjerenje građana, odnosno, gotovo potpunu neovisnost ustavnih sudaca. No, demokracija je dug put, a mi smo još na početku. Zato me tako iznenadilo kad su u parlamentu Južne Koreje  izglasali nepovjerenje predsjedniku i pri tom je 18  parlamentaraca glasalo protiv svog stranačkog šefa, trenutačnog predsjednika. Što im je bilo? Mislili svojom glavom? Valjda zato imaju Samsung! Čuj to, 18 njih protiv šefa. Mala digresija govori o demokraciji, odnosno putu ka demokraciji. Pred nama je put, ali počeli smo, pomalo. Velika je stvar što ovaj put izbor ustavnih sudaca nije bio puko uhljebljivanje isluženih stranačkih kadrova. Naravno da su neki suci skloniji ljevici, dok drugi preferiraju desnicu. Zaboga, pa suci su ljudi! Ali to ne znači da neće preferirati struku, prije svega.  Ključne odluke će se događati pri izboru još trojice sudaca, nakon što i njima istekne mandat.  E, tad će demokracija imati šanse rasti ili potonuti. Dotad, neka im je sa srećom. Potrebna je i njima, i nama.

Hoće li Grad dati umirovljenicima izdašnije Božićnice? U svakom slučaju, nadam se da vam čizmice nisu ostale prazne. Bar se u svetog Nikolu možemo pouzdati… Eto vas.