test

Upravo se događa još jedna pandemija o kojoj nitko ne govori, a opasnija je i od Covida, i cjepiva

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Goran Mratinović / DD
Negdje krajem 2019. godine počeli su pristizati zabrinjavajući izvještaji iz Dalekog istoka o novom, misterioznom virusu koji je punio bolničke odjele u Kini pacijentima s teškim upalama pluća. Navodno se za taj novi virus, koji je kasnije dobio ime SARS-CoV-2, znalo nešto prije i navodno su to saznanje tamošnje vlasti zataškavale, a liječnici koji su na njega upozoravali, dobili su otkaze. Ali novi soj virusa stvorio je brojne probleme, činjenice su izašle na vidjelo i vijest o pojavi zlokobne bolesti koja oduzima ljudske živote i sije smrt proširila se ostatkom svijeta. 

O Covidu-19 se tada izvještavalo kao o bolesti zbog koje ljudi doslovno mrtvi padaju po cesti i stjecao se dojam kao da većina njih umire u teškim mukama. Dubrovčani se vrlo dobro sjećaju kakva bi ih panika uhvatila kad bi na Stradunu, početkom 2020. godine, vidjeli nekoga žute rase pa su ti turisti iz šale po Gradu znali nositi transparente na kojima je pisalo kako nisu Kinezi. Virus se iz Kine proširio i na ostatak svijeta, došao i u naš Dubrovnik, vjerojatno iz Italije u kojoj su se u prvom valu pandemije mrtvi brojali u desecima tisuća. Razmjere straha koji je tada nastao može se vidjeti i na primjeru Dubrovnika. Ulice su bile potpuno puste, ne samo zbog tadašnjih važećih mjera, nego i zbog panike koja je nastala. Razgrabili su se proizvodi s polica, ljudi su bježali na drugu stranu ulice ako bi vidjeli da im se netko približava i svaki oblik nekakvog normalnog života je u potpunosti iščeznuo. Oboljeli od Covida često su se stigmatizirali i događalo bi im se da ih poznanici zaobilaze mjesecima nakon što bi preboljeli bolest. Nije to za čuditi se, ipak se radilo o novom virusu o kojem ni znanost nije znala previše, pa kako bi onda znao prosječan građanin? 

No, nakon nekoliko mjeseci, građani iz cijelog svijeta su uvidjeli prirodu virusa. Nepredvidiv je, zaista se zna dogoditi i iznimka da umre zdrava osoba od 20 ili 30 i kusur godina, a starija i teško bolesna niti ne razvije simptome. Petog, šestog ili sedmog dana bolesti zna se dogoditi iznenadno i teško pogoršanje. Za mnoge je taj virus dosta teži, dugotrajniji, uporniji i naporniji od gripe. Posljedice i oporavak znaju potrajati. Od njega se definitivno umire. Bude među njima i ljudi u srednjim godinama. Bude i mladih, ali iznimno rijetko. No, većina stanovništva ga ipak preboli bez teških, po život opasnih simptoma i hospitalizacije. Bez respiratora i kisika. Za većinu stanovništva, izuzev onog starijeg, on je uglavnom po život bezopasan. Uglavnom. Objavljeno je to i na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dakle, nekoliko mjeseci nakon izbijanja pandemije znalo se ono što se zna i danas – ljudi zbog Covida-19 definitivno ne padaju mrtvi po cesti. 

No, bez obzira na to saznanje, jedan tabor i dalje vrišti s ekrana, naslovnica, s društvenih mreža i grmi kako ćemo valjda svi umrijeti od tog nesretnog virusa, šireći tako nevjerojatnu količinu straha među ljudima i dalje. To su oni koji na društvenim mrežama objavljuju posljednje riječi pacijenata prije no što su spojeni na respirator, oni koji tvrde kako ćemo do kraja dana/tjedna/mjeseca imati enormne cifre preminulih (koje se često uopće ne obistine), oni koji pišu horor priče o nekome koga su poznavali i tko je zaista jako stradao zbog bolesti ili preminuo… Dio ljudi će umrijeti, istina. Ali najveći dio će ipak preživjeti, bez ikakvih posljedica i nastaviti sa životom kao da od Covida-19 nikada nisu ni oboljeli. 

A onda se, kao protuteža njima, pojavio još jedan tabor koji funkcionira po istom principu širenja straha i panike. Oni tako uvjeravaju kako živite u svijetu u kojem vas okolina konstantno želi pratiti, čipirati, kontrolirati ili ubiti. Ne vjeruj nikome! Na prosvjedima s krunicama zaskaču iza kantuna, preispituju snagu vaše vjere, vaše autoritete, vaše moralne, društvene i duhovne vrijednosti. Bez ikakvog znanja o sadnji ljekovitog bilja, a kamoli nečemu ozbiljnijem, demantiraju ljude koji su znanosti i obrazovanju podredili vlastiti život, iscrpljene liječnike i medicinare na čija su se leđa strovalile sve manjkavosti zdravstvenog sustava, razmjeri epidemije i u konačnici, tužne ljudske sudbine, pa kažu kako respirator ubija ljude. Zbog njih ljudi koji su gotovo prestali disati i kojima je respirator ostao posljednja opcija za preživljavanje, odbijaju tu zadnju slamku spasa jer im je YouTube 'strućljak' sve objasnio. I da, oni vas uvjeravaju da mladi svakodnevno umiru od cjepiva i da je bilo tko, tko je umro u roku od mjesec dana nakon cijepljenja, sigurno umro zato što se cijepio. Pri tom se uopće ne biraju sredstva pri zaplašivanju. U javnom prostoru se iznose dezinformacije o mladima koji su preminuli od cjepiva, a ti mladi uopće nisu ni bili cijepljeni, pri tom omalovažavajući osjećaje njihovih obitelji i samo dostojanstvo preminulih. Zbog njih ljudi koji su primili cjepivo protiv Covida doživljavaju prave epizode anksioznosti na punktovima za cijepljenje i žive u konstantnom strahu da će postati neplodni, bolesni ili da će umrijeti u roku od dvije godine od cijepljenja, kako im je to sugerirao jedan znanstvenik Nobelovac koji o AIDS-u zna puno, ali o Covidu-19 i ne baš toliko. 

Oba tabora, od kojih jedan širi strah od Covida-19, a drugi od cjepiva, stvorili su masovnu histeriju kojoj upravo svjedočimo. Koja je u drugi plan bacila čak i dobru, staru raspravu od ustašama i partizanima. Sada imamo novu društvenu podjelu na one koji se panično boje virusa i one koji se panično boje cjepiva. Ah da, tu su i oni koji se panično boje i virusa i cjepiva. Napravila im je to propaganda, mada su činjenice dokazale kako trebaju biti oprezni, ali kako se nemaju čega panično bojati. Ni Covida-19, kojeg će većina preživjeti odnosno preboljeti bez većih problema, ni cjepiva od kojeg većina neće imati nuspojave, a oni koji ih budu i imali, uglavnom će se oporaviti bez ikakvih problema. 

Dakle, jako su male šanse da će ih ubiti Covid, a još su manje šanse da će ih ubiti cjepivo. Ali ono što bi im sasvim sigurno moglo naštetiti jest strah. Panika. Masovna histerija. Naime, i jedan i drugi tabor će se valjda složiti, a to je davno dokazano, da stres razara ljudski organizam, u prvom redu imunološki sustav koji ima ključnu ulogu i kod obrana od virusa, pa tako i Covida, i kod cijepljenja i razvijanja antitijela uslijed cijepljenja. Dugotrajni stres potiskuje imunološki sustav, a u krajnjem smislu dovodi do potiskivanja svih imunoloških funkcija koje je itekako moguće mjeriti. 

Možda bi oni koji kažu kako im je ljudsko zdravlje važno trebali i to uzeti u obzir i zaštititi ljude od onoga što proizvode, a to je epidemija straha koja nagriza ljudski organizam. Možda i više od Covida-19 koji je za većinu ljudi, barem dosad, bio bezopasan i od cjepiva koje je, dokazano, još bezopasnije. 

Popularni Članci