test

U očekivanju bijelog dima iz DPDS-a

Autor: Vjera Šuman Autori fotografija: Printscreen
Dok je cijeli svijet zgrožen stravičnim zločinima nad civilima u Buči, Zoki je zaključio kako je pametnije to ne shvaćati previše ozbiljno. Zašto? Jer je to daleko.

Daleko tamo u Ukrajini u čiju situaciju on tako i tako nema uvid(!?). Ostatak svijeta ima saznanja, gleda satelitske snimke i govori o ratnom zločinu na rubu genocida. No, čini se da je naš predsjednik totalno izoliran na Pantovčaku. Kao da živi u nekom svom drugom svemiru. Možda mu šteka internet i telefoni su mrtvi pa nijedan europski čelnik nije digao slušalicu i izvijestio ga o svojim saznanjima. Tako jadan Zoki, sam samcat  u svojoj izolaciji, okružen jedino paunovima i lopatarima, odsječen od stvarnosti,  osjeća se, hajde dobro ne baš kao Rusi,  više bi se moglo reći da je potegao na Kineze.  Zato možemo biti sretni što nam predsjednik  nije zaključio kako se radi samo o  antiruskoj propagandi. A mogao je. Jer ga to ništa ne košta.

Za to vrijeme se gorostasi hrvatske političke misli, Grmoja i Kapulica natežu oko toga tko je bio ili nije bio u klubu u Slovenskoj gdje je žderala i pila hrvatska politička elita. Jesi, ti si bio, ja nisam i obratno. Pa se zaklinju u poligraf na koji će otići ili već jesu bili, svejedno. Tako su nam dečki donijeli poligraf kao novi oblik političkih prepucavanja što je dosad bio hit među srpskom političkom elitom. Divno je vidjeti kako u malenoj Hrvatskoj nema nikakvih problema, kako su nam došla neka fantastična vremena puna sreće i zadovoljstva.  Logično je da se  u nedostatku pravih problema  političari mogu zezati i baviti odlascima i dolascima u neki opskurni klub jer je to jedino što muči hrvatske građane. Nekih drugih briga uz ovakve političke bardove, sretni i zadovoljni građani, jednostavno nemaju.

U susjedstvu su završili izbori pa Vučić i Orban mogu mirno i zadovoljno spavati. Rasturili su oporbu i sad će Europa poznata po odlučnoj i beskompromisnoj politici podići prst i zaprijetiti dečkima zbog pretjeranog  koketiranja s Putinom. Pa im ukinuti korištenje europskih fondova, odnosno Srbima pretpristupnih fondova. Malo morgen. U Srbiju gotovo devedeset posto financijskih potpora i ulaganja dolazi iz Europe, dok je srpski narod uvjeren kako ih obilato financira majčica Rusija. I zato im je Vučić kralj jer i on voli velikog cara Putina. Uz ovakav mlaki stav Europe zašto i ne bi. Mali autokrati Orban i Vučić najlakše nađu zajednički jezik s velikim autokratom. Iz svega viđenog možemo zaključiti kako, barem u tom susjedstvu, nema ništa novo. I to je, u jednu ruku, možda i dobro. Peace burazeri!

U međuvremenu je onaj budalaš Dodik iz RS, inače veliki pajdo hercegovačkog čelnika Čovića i našeg Zokija, lupetao o tome kako je to što je Mato pisao Predsjedništvu BiH, zahtijevajući ozbiljno i temeljito provođenje ekološke studije za njihov budući aerodrom u Trebinju, jednako kao da je neki mali iz nekog bosanskog sela Bogu iza nogu, pisao Bidenu. Baš ga jako muči, i Biden, i Amerika jer su malom Dodiku zabranili ulazak u USA. Pa ga to svrbi li svrbi. Pitanje ekološke studije i izvora Omble životno je pitanje za Grad jednako kao i pitanje tko izrađuje ekološku studiju. Kako Dodik sebe vidi kao velikog prijatelja Putina, ne bi me čudilo da mu je obećao mogući vojni aerodrom u Trebinju nadomak  Europe koja se stalno ponaša kao Zagorec. Ne bi se štela miješati.

U očekivanju bijelog dima iz DPDS-a najbolje je malo gustat na suncu. Kao što je i red, uvijek iza kiše dolazi sunce.  Eto vas.

Popularni Članci