Tek poneki se u čudu pitaju, jesu li malo precijenjene kobasice od 4 do 8 eura ili tijesto iz vrelog ulja (prikle) za 5 eura. Iste one, što smo ih prije uvođenja eura plaćali 10 kuna. Doduše, ne one gulozne, prelivene topljenom Dubai čokoladom, što danas koštaju - 11. Jer njih tad nije ni bilo. Ali čuđenje brzo nestaje, jer čarolija adventa, dobrog društva, iluminacije i glazbe, svih privoli na čekanje u redovima, kako bi hedonistički uživali, sjedeći na buri ili kiši i grickali masne kobasice. I prikle naravno, bilo da su samo masne ili one u čokoladi - slasne. Zaludu nam čuđenje jer odgovor je jednostavan. Trgovci su nas pročitali. Znaju svoj poso.

Nevezano za prikle, mnogi još pamte pobjedonosni uzvik našeg premijera 'Za euro spremni', upućen potpredsjedniku EU Komisije, krajem 2022. u Zagrebu. Građanima je nešto tišim glasom najavio porast standarda čim uvedemo euro, pa još godinu i nešto dana.

U dobar čas, jer Hrvatska je tih godina bila na predzadnjem mjestu Europske unije po potrošnji građana, ali i BDP-u po stanovniku. Gora je bila samo Bugarska, priopćili su iz Eurostata i Državnog zavoda za statistiku. Baš neki dan, naš je premijer ustvrdio da od samostalnosti naovamo, uživamo u - najboljoj godini. Uz to je darežljivošću Djeda Božičnjaka sve penzionere usrećio s 80 eura. I fakat, trošeći ko da nema sutra, Hrvati svjedoče o njegovom naporu da, osim kreditnog rejtinga i BDP-a, prestignemo i njemačke radnike i penzionere drastičnim rastom plaća i penzija. Euro skeptici pak govore: porast će nam - ona stvar. Premda nisu rekli koja stvar, izgledi za takvu tvrdnju još su - manji.

Ministar obrane, figura od državne važnosti, uvjeren da u blizini nema medijskih ušiju, na skupu članova Diplomatskog kluba i bivših hrvatskih veleposlanika ocijenio je da je u posljednjih dvadeset godina (dok je on još bio trener kick boxinga), politika Europske unije bila u potpunosti - promašena. Vrlo malo se troši za naoružanje, vodstvo EU provodi ružičastu politiku u kojoj su svi dobrodošli, a Rusima ne možemo ništa jer nikakve sankcije na njih ne djeluju. A Mađarska je za Hrvatsku jednako opasna ko i Srbija!

U javnost je ipak procurilo sve o brigama našega ministra, osim odgovora na pitanje 'ko je potpiso ugovor s opasnim Mađarima, da oni, skupa s Talijanima, svojim avionima čuvaju naše nebo? Nije objasnio ni kako to da Ukrajinci mogu s F16 odma u borbene akcije, a našim pilotima treba više od godine obuke, samo kako bi prigodno, tu i tamo, paradirali hrvatskim nebom. Na koncu je premijer umirio javnost objavom kako je ministar, onako opušten izostankom novinara, govorio malo slobodnije. Ili običnim riječima - premijer je prizno da u redovnom obraćanju javnosti političari lažu svoje građane.

Neki komentatori su uvjerenja da mi zapravo i ne trebamo ministre; umjesto njih bi radije umjetnu inteligenciju. Razlike nema, osim što umjetna inteligencija - ne krade!

Zbog sumnje da su okrivljeni doktori i njihovi supočinitelji iz podzemlja u slučaju 'Mikroskopi' zajedno stekli protuzakonitu imovinu, blokirana je imovina svima u iznosu većem od pola milijuna eura.

Pri izlasku iz zatvora, a o 'navodnom' primanju mita, svi akteri su manje više tvrdili kako se tek priča da je ne'ko nekome nešto obećo. Optužnicu osobito s gnušanjem odbija bivši ministar zdravstva, kojega posebno sumnjiče, a on niti je luk jeo, niti luk miriso. Možda ga nije ni jeo ni miriso, ali on tužitelju smrdi - na kilometre.

Po svemu se čini da narod ne shvaća puteve pravde jer imaju krivi dojam da svi krivci iz zatvora izlaze nakon nekoliko tjedana. Korupcija i kriminal im paraju TV serije, s izmišljenim likovima i radnjama, koji u stvarnosti ništa nisu ofabrikali. Nego samo glume za potrebe serije, da malo zabave ovaj narod. I svaka serija traje isto, najviše tri mjeseca, onda svrši i ko da je nikad nije ni bilo. Glavni akteri nisu krivi i nisu ništa ukrali, jer su samo glumili da kradu za potrebe snimanja serije.

Je li Papa Frano postaje zaboravan ili ga njegovi namjesnici na Zemlji ne obadaju, teško je reć. S Trga sv. Petra je ovih dana, treći put u par godina, upozorio svoje svećenike kako homilija ne smije trajati dulje od osam minuta, jer nakon tog vremena gubi se pažnja i ljudi zadrijemaju ili izlaze iz crkve kako bi popušili cigaretu. Papa je objasnio kako je cilj propovijedi pomoći da se Božja riječ iz knjige prenese u život. Ukratko, da srežu free style i da ne propovijedaju dulje od – osam minuta. Fakat, ima logike; uz pomoć Duha Svetoga, svećenik pretvara kruh u Tijelo, a vino u Krv Isusovu u samo dva minuta, a propovijed mu traje više od po' ure.

Ako izuzmemo one, koji se oglušuju na Božju riječ, hrvatski vjernici vole crkvene tradicije pa stoga Papine naputke baš i ne prihvaćaju zdravo za gotovo. Kažu neki, ispada ko da se Papa ruga propovijedima naših svećenika, jer su dosadne i zapravo ih ni'ko ne sluša. Stiče se dojam da vjernici dolaze na misu samo reda radi, kako bi pokazali da su bili u crkvi i da ih je cijelo selo vidjelo. Pri tom prigušeno zijevaju, broje pauke na zidu, dok bomboni šuškaju, a djeca okolo trčkaraju. Naprotiv, mnogi su tvrdili suprotno na društvenim mrežama. Kažu, ima puno svećenika koji zanimljivo pričaju jer su obrazovani i pismeni. Evo recimo, priča fra Stjepan Brčina iz Zagreba kako je na upit starije cure ima li više smisla da se uda ili da ide u samostan, odgovorio iz prve: naravno da se udaš, jer koliko te ja poznajem, bolje da unesrećiš jednu osobu, nego cijelu zajednicu. Takvi savjeti vjernicima za ovozemaljski život su korisni, a uz njih znaju velikodušno podijelit i poneki politički savjet u vrijeme izbora. Eto vidiš!