test

Naši i njihovi u laži i krađi

Autor: Lucija Komaić Autori fotografija: PXL_Sanjin Strukic
Laž je, čini se, da će nas istina osloboditi. Toj je biblijskoj zabludi nemoguće povjerovati promatrajući nekada ljude i njihove reakcije na istinu, ako im ona ne odgovara. Ako im se ne uklapa u viziju, ciljeve i interese.

Puno je lakše u  većini situacija živjeti u laži. To je vjerojatno u ljudskoj prirodi. Tako je u svim porama života. U poslu, ljubavi, pa i u politici.  Oni njihovi lažu. Ovi naši govore istinu.  Nije lako prihvatiti da i naši lažu, ili još gore, da njihovi možda govore istinu. Laži će biti puno narednih tjedana koliko će trajati službena politička kampanja,  a lagalo se i prije. Neke su laži namjerne, iz zloće. Neke samo iz gluposti i neznanja. U maniri 'ubijte glasnika' Dubrovački dnevnik ovog je tjedna bio izložen gomili laži od jednog političara, a onda i od njegovih interesnih sljedbenika. Dijelom i od šire zajednice kojoj se ne sviđa istina koju smo objavili. Lakše im je živjeti u laži. Istina ne odgovara ako im se ne uklapa u matricu u kojoj ''naši ne lažu'', a ''njihovi ne govore istinu''. Kažu, tko laže, taj i krade. Ali, ne krade nikad ''naš'', nego samo ''njihov''. I tako su živjeli sretno u laži do kraja života.  

A samo smo napisali istinu. Detalje o jednoj staroj vijesti o aerodromskim penalima zbog niza nepravilnosti u javnim nabavama projekta većinom financiranog sredstvima Europske unije. Sve se to već znalo. Uvijek se pričalo kako je bilo penala. Spominjao ih je i sam kandidat za župana, uvijek uz komentar kako je to normalno i zapravo uspješno. Samo zbog tih izjava  došlo je na dnevni red provjeriti detalje o tim penalima o kojima se zapravo ništa nije znalo, osim da ih je bilo. Dubrovački dnevnik istražujući detalje o penalima došao je do podatka kako je zbog njih Zračna luka Dubrovnik izgubila najmanje 100 milijuna kuna europskih sredstava. To se do sada nije znalo. Nije se znalo ni koji su razlozi zbog kojih je Zračna luka penalizirana u gotovo svim javnim nabavama.  Točan iznos i detalji nepravilnih javnih nabava nisu bili ništa drugo nego najobičnija istina, koju je na kraju potvrdio i sam kandidat, političar, ali uz neviđenu histeričnu reakciju napada na novinare koji su tu istinu objavili. Uz očite uvrede, laži, klevetničke konstrukcije, napad i prijetnju – ''imate se čega bojati''. A trebali bismo se bojati  valjda njega ako pobijedi na lokalnim izborima. Zato što smo napisali istinu. 

Žalosno je vidjeti i neke druge ljude koji su podržali političara i njegove laži i prijetnje u obračunu s medijem koji je objavio istinu, ali postaje manje žalosno onda kada bolje pogledaš tko su ti ljudi.  Sami je to interes. Neki se nadaju funkcijama, drugi natječajima na projektima, treći donacijama, četvrti sponzorstvima. Ima tu i totalnih ljigavaca i bijednika, također političara, koji tuže Dubrovački dnevnik za duševne boli, opet zbog pisanja isključivo istine. Lijepo ih vidjeti svih skupa kako su tako romantično spremni živjeti u laži do kraja života. A mi ćemo i dalje pisati istinu koliko god to bilo teško uz ovakve prijetnje, pritiske i prepreke u samom procesu dolaska do informacije. Političarima uglavnom nikad ne odgovara totalna istina jer je uvijek pitanje do koga sve ona vodi. Jadno je bilo slušati i reakcije onih političara koji su se u svojim reakcijama zapitali je li uopće objavljeno istina. Eto, nije. Mi se samo  tako probudimo ujutro i razmišljamo što ćemo danas slagati i pisati napamet. Koliko moraš uopće biti glup da promisliš da bi ijedan  medij namjerno nešto tako ozbiljno slagao?!  

Ono što je njima dozvoljeno, a to je lagati bez ikakve odgovornosti i lupati napamet stvari o kojima ništa ne znaju, nama nije. Iznad nas je gomila zakona pred kojima možemo stradati materijalno u korumpiranom pravosuđu čak i zbog pisanja totalne istine, a kamoli zbog čega drugoga. Ispred nas su naši krajnji korisnici, čitatelji  i ljudi koji bi na našim stranicama laž mogli pročitati jednom. Nakon toga se više nikad tu ne bi vratili. Oko nas je gomila uglavnom jako dobre konkurencije s kojom se možemo nadmetati u prestižu isključivo sa što boljim novinarstvom, nikako izmišljotinama. Na kraju, ispod i u pozadini svih naših aktivnosti su sva pravila novinarske struke, etike, a na kraju i onih moralnih previranja u kojima samo puka želja za razotkrivanjem laži i rasvjetljavanjem istine razlikuje pošteno novinarstvo od onoga koje je samo sebi svrha. Daleko smo od savršenog, baš kao što je takvo cijelo društvo u okviru sustava u kojem svi živimo, ali i kojeg kao takvoga svi sami stvaramo. Ali smo i dalje miljama ispred korumpiranih  koji nam prijete, vrijeđaju nas i klevetaju, besramno umanjujuću trud u istraživanju i pisanju istine. 

Valjda je onima koji samo lupaju što im padne na pamet bez ikakve provjere logično da tako žive i drugi ljudi. Zbog totalne bezidejnosti u kreiranju vlastitih ideja i programa ne preostaje im ništa drugo nego bulazniti gluposti, neistine, laži i totalne bajke. Kandidat Srđevaca ne razumije zašto smo detalje o penalima kandidata za lokalne izbore odlučili pisati baš sada. Kad smo trebali po njemu pisati, kad prođu izbori?! I on se naravno pita – je li napisano istina. Za nevjerovati.  Kandidati SDP-a ne znaju ništa ni o čemu. Niti ih išta zanima. Kad je netko na papiru njihov, to znači da, što se njih tiče, on niti laže, niti krade. Šute HDZ-ovci, ne žele pisnuti ni DDS-ovci. HNS-ovci pošteno brane, da im se ne bi vratilo kao bumerang. Jedino se Mostov Nikola Grmoja javno zapitao 'jesu li konzultanti uredno primili honorare za očito loše obavljen posao'.  To je samo jedno pitanje koje se nameće u cijelom slučaju od njih zaista previše. Samo ta pitanja nikad i nigdje očito nitko neće postaviti, ako ih ne postavimo mi. 

I  hoćemo, svima koji to ne žele usprkos i baš zato što ne žele. A takvih ima u svim bojama dresova. Za razliku od onih koji nam prijete, mi u svemu tome nemamo ništa i nikakav interes. I upravo zato nas onih koji ne mogu mirno ni zaspati nije strah. Miran san nema cijenu. Zato ga ne treba prodati. Ni za vile, ni za stanove. Ni za funkciju, ni za moć. A što se onih drugih tiče, onih koji srljaju kao guske u maglu ako ih je netko uvjerio da se iza te magle smiješi vlast, njima je ionako zamagljena percepcija stvarnosti okolina u kojoj žele živjeti  sretno do kraja života. Naši su naši, makar bili njihovi. A ni njihovi ih nisu htjeli. Kupuju goleme količine magle, tako jeftino, na rasprodaji. Samo da im pomogne da i dalje ne vide. Istinu.

*Kolumna je objavljena u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci