Pa prisjetimo se cijelog slučaja. Kap. Bekavac je zapovjedao brodom koji je plovio iz Kolumbije do Turske. Vlasnik broda je turska kompanija, a brod je plovio pod Panamskom zastavom.

Već u Kolumbiji je kap. Bekavac upozorio tamošnje vlasti na sumnju u krcanje droge na njegov brod i proveden je odgovarajući postupak. O svemu je obavijestio i svoju kompaniju u Turskoj. Nakon isplovljenja iz Kolumbije brod je navegao ravno u Tursku. Nije bilo usputnog zaustavljanja. Po dolasku u Tursku, sam je kap. Bekavac obavijestio tursku policiju o svojim sumnjama i pozvao ih na brod. Policija je došla, navodno pronašla drogu i kapetana uhitila i smjestila u zatvor.

Danas je dovršen prvostupanjski postupak i kap. Bekavac je – valjda po zapovjednoj odgovornosti – dobio 30 godina zatvora! U zemlji čiji je pravosudni i zatvorski sustav na glasu kao nemilosrdan, ponižavajući. O tome su snimani čak i filmovi u Hollywoodu.

Prilikom pretresa broda kapetan nije bio nazočan, pokazane su mu neke fotografije koje su se mogle slikat na bilo kojem brodu. Nije bilo svjedoka pretresa.

I od dana uhićenja prošlo je skoro godinu dana. Za to vrijeme su se, potaknuti novinskim člancima i optužbama članova obitelji, javili i premijer i ministar vanjskih poslova. Oni su dali izjave da naša konzularna služba radi svoj poso, da će se zaštitit interesi našega pomorca. Premijer je spominjao i da je obavio razgovore u vezi slučaja s nadležnima u Turskoj.

Kakvi su rezultati tih razgovora vidimo bjelodano danas kad je kap. Bekavcu izrečena zatvorska kazna od 30 godina.

Sjetimo se našega pokojnog sugrađanina kap. Krista Laptala koji je kalvariju prošao u Grčkoj za nešto što nije učinio. Srećom, imo je spretne odvjetnike pa se je nakon nekoliko godina izvuko i vratio doma. Upravo je nevjerojatno da se zapovjednike brodova tako kažnjava za nešto za što oni, objektivno, ne mogu biti krivi niti imaju veze s bilo kakvom ilegalnom aktivnosti. Zamislite samo da ste kapetan na brodu na kojega se ukrcava, recimo, 50.000 tona tereta. Zar je moguće da bi bilo koji kapetan mogo nadzirat ukrcaj cijelo vrijeme i to u 5 ili 7 brodskih štiva? Ako se krca teret u vrećama, 'ko može bit 100 posto siguran što je u pojedinoj vreći? Možete li zamislit koliko vreća tereta ima u 50.000 tona tereta? Na brod ulaze i izlaze članovi posade, radnici, predstavnici lokalnih vlasti, brodski agenti i sva buljumenta osoba. Zar kapetan može 24 sata boravit na brodskim skalama i pretresat sve one koji dolaze na brod ili pregledat svaku pošiljku ili vreću tereta?

Danas čujemo i čitamo mišljenje našeg vrlog ministra vanjskih poslova gospodina Grlića Radmana koji preporuča da se sad treba pripremit kvalitetna žalba na današnju prvostupanjsku presudu.

Postavlja se tu nekoliko pitanja. Prvo je zašto se nije već dosad pripremila kvalitetna obrana našega kapetana? Nego, treba sad pripremat žalbu! Koji je rezultat intervencije našega veleposlanstva i konzulata u Turskoj? Kako razumijemo, advokata je pomorcu angažirao P&I klub, a ne naše veleposlanstvo.

Posebno je pitanje je li sudbina kap. Bekavca zahtijevala da ne'ko od naših visokih političara sjedne u avion i još odavno pođe u Tursku i izvidi i porazgovara sa njihovim vlastima o njegovoj sudbini. Valjda bi to bilo normalno jer znamo da su premijer i više ministara tako spremno otputovali u Grčku kad su tamo bili uhićeni nasilnici, koji sebe nazivaju Dinamovim navijačima, i spremno su u Grčkoj lobirali da se ti naši mamlazi puste iz pritvora. I još su im organizirali da se o trošku države avionom vrate u Hrvatsku nakon što su pušteni iz pritvora. Pa su onda nakon povratka neki od njih zatečeni ponovo u vršenju nasilnih radnji. Ovaj put doma, a ne u Grčkoj.

Jesu li ti nasilnici nešto vrijedniji od već pomalo ostarjelog kap. Bekavca?

Konačno, treba postavit pitanje i kako će se postavit naše pravosuđe prema turskom državljaninu koji je kao kapetan luksuzne jahte nedavno bahato i protivno propisima vozio tu jahtu u Stonskom kanalu tolikom brzinom da je izazvao ogromne štete u Kobašu. „Normalna“ država bi reagirala žestokim reciprocitetom i tog bi bahatog kapetana prvo držala dugo u pritvoru, a onda ga drastično kaznila zatvorom. Pa bi se i Turci zapitali treba li im baš trenirat strogoću u svojim postupcima prema hrvatskim državljanima.

Isto pitanje postavlja se i u nedavnom postupanju prema grupi od 10 albanskih državljana koji su na hrvatskoj granici prema Crnoj Gori fizički napali i teško ozlijedili naših dvojicu državljana iz Konavala. Rezultat je bio da su dva albanska državljana pritvorena i optužena za napad (a 'ko zna jesu li još u pritvoru?), a ostalih osam nasilnika je pušteno da slobodno nastave putovanje. Znajući kako se ponašaju njihovi državljani u tranzitu, svaka bi „normalna“ država pritvorila svu desetoricu dok se ne utvrdi činjenično stanje. Onda bi se čekao sudac istrage, pa bi bio vikend, pa bi svi oni bili u pritvoru nekih 5-6 dana, a onda bi se pustili na slobodu oni koji nisu krivi. Vjerujte, glas o tome bi se brzo pročuo i ubuduće bi svi ti putnici u tranzitu bili „ko bubice“. Bili bi mirotvorci.

Ali, mi to ne znamo. Zato nam se i događa ovakvo postupanje u inozemstvu prema našim državljanima.  

Dubrovačko njorgalo