Onda je nastavio svoju malu kafansku svađu, sa svima koji mu idu na živce. S USKOK-om, PNUSKOK-om, MUP-om i njegovim ministrom, sucem Turudićem i naravno s Plenkijem. Za reć' pravo, svemu je kriv taj slavonski klub od jadnih četrdesetak kvadrata, u kojem su se sastajali dečki iz visoke politike i biznisa, uz nešto malo zabavljača iz svijeta estrade, kulture i pokojeg pjesnika. Tu su do nekidan zalazili i Zoki, i neki bivši predsjednici, suprug bivše predsjednice i neki bivši, ali i sadašnji ministri. Svi koji nešto znače ili vjeruju da znače na čudesnom političko-estradnom nebu Hrvatske. Svrha kluba nije bila nikakva primopredaja mita, pa čak ni dogovaranje nekakvih korupcijskih radnji. Svrha kluba je opuštanje onih koji svakodnevno u svom poslu prolaze stresove, svih vrsta. U takvim okupljalištima, teme su, vrlo rijetko politika ili biznis, nego, brate,  dobro staro ogovaranje. Tračevi. Jer ništa dečke bolje ne opušta od čašice dobrog tračanja.

Dobra hrana je dodatni bonus. Sasvim pouzdano znam, kako nikad, u ženskim druženjima, nema toliko sočnih i zlobnih  tračeva, kakve s toliko gusta izmjenjuju naši  političari, neovisno o tome kojoj boji ili stranci pripadaju. I sad je to, malo,  zgodno mjesto za opušteno tračanje, zagadio njihov dotad prijatelj Kovačević iz Janaf-a, dovodeći policiju i USKOK pred sama vrata jednog od njihovih  slatkih trač hramova. Nedopustivo. I pritom ga nisu uhvatili s prstima u pekmezu. „To je kao kad ideš loviti King Konga, a na kraju upucaš kokoš. Žderi si ju“, vidno snervan poručio je  Zoki.

S druge strane, ta je Zokijeva eskapada, izazvala brojne reakcije, jer Zoki je još objasnio, da je on, u svoje vrijeme, sve znao  o istragama koje je vodio USKOK. Onda se javio sudac Turudić koji je isto volio svratiti u taj klub, na trač partiju pa je poručio Zokiju kako ne poštuje trodiobu vlasti jer ako je znao, onda se i miješao u istrage. Zoki mu je brzo odgovorio kako je nekom tko je bio tako loš student prava, kakav je bio, sudac Turudić bolje pokriti se po ušima. Ups! Ove svađe će se  po svemu sudeći nastaviti jer je i Plenki našao potrebnim objasniti kako ne samo da nije znao koga obrađuje USKOK, nego i ne želi znati, jer je i to jedan od  načina borbe s korupcijom. Reklo bi se, malo nježniji način. Ipak, morao bi doista biti blesav da je znao i ipak stavio Barišića, visoko na izbornu listu, kao  i reizabrati Kovačevića u JANAF-u i priuštiti opet sebi i svojoj novoj vladi neki korupcijski skandal. Možeš Plenkiju reći što god, ali da je blesav, ne možeš.

Pravi problem nije ni u Plenkiju, ni u Zokiju, ni u sucu Turudiću, koji isto jako voli eksponiranje i dociranje u javnosti, nego ipak u USKOK-u. Dečki dragi nismo više u 19., čak ni u 20. stoljeću. Vrijeme je za malo sofisticiranije i kvalitetnije  istrage od buba u autu, po principu možda nešto ubodemo. Ako ne pogodimo, malo smo trošili resurse, opravdat ćemo to traljavim suđenjima, u trajanju od desetak godina i pojeo vuk magare. Ispada kako javnost zna više od USKOK-ovih istražitelja. 

Neznanje, stara škola ili što? Kako popraviti tako traljav posao? Lako! Ubaciš ga u medije! Doturiš  medijima dokumente, transkripte snimljenih tajnih razgovora i dobit je dvostruka. Javnost ima dojam kako se ozbiljno radi dok s druge strane možda i oni doznaju nešto, što istražitelji nisu. Jer ako nije orkestrirano puštanje informacija iz USKOK-a, onda su doista potpuno nesposobni, čak ni otkriti tko to  stalno probija mjere i dostavlja dokumente medijima. Istina je kako posao, doista, odrađuju sporo i površno, ali isto tako  je istina da namjerno puštaju dokumente u medije. Ne tako davno jedan od Državnih odvjetnika redovno je dostavljao transkripte i dokumente, jednom poznatom, sad, nažalost, pokojnom uredniku. I da se razumijemo, nije to bila neka tajna. Svi su to znali i pravili se blesavi. O tome su pričali u svojim trač-hramovima. Čini se kako se baš ništa nije promijenilo u zadnjih deset, dvadeset godina.

Veliko istraživanje provedeno u Hrvatskoj potvrdilo je ono što smo već znali, Hrvati vole korumpirane političare. Dokaza je bezbroj, pa ča i onda, ako uopće ne spomenemo, Bandića. Prema istom istraživanju, problem može nastati samo ako pretjeraju, namještajući više od četvrtine natječaja jer je, budimo realni, četvrtina sasvim dovoljna za namiriti sebe, obitelj, prijatelje i svoje drage poslovne i ine partnere. Ako su pritom, barem javno, empatični i pomognu, uz puno pompe i nekog svog „malog čovjeka“, običnog  građanina iz svoje biračke baze, mogu na vlasti ostati desetke i desetke godina, pa i dulje. 

Pritom se treba držati nekoliko osnovnih pravila, nemojte majci laprdati na telefon, nego, kako sam već i prije preporučila šećite oko kuće pa i dalje, ali bez telefona. Imat ćete mir od kojekakvih USKOK-a,PNUSKOK-a ,MUP-a i medija i pritom će vam zdravlje, zbog redovnih šetnji, biti bolje. Nije to tako teško. U suprotnom ćete se uvalit' u probleme baš kao kninska kraljica ili siroti šef Janafa. I u koruptivnim radnjama treba se odgovorno ponašati. U suprotnom imate problem, jer treba sudu dokazivati kako je u vrećici od banke bio dobri stari kulen, što dobri? Bio je to  kulen, koji pet jezika govori. Eto vas.

P.S. Naš Maro Kristić ne treba brinuti, njegova „borba„ za obitelj je čista kamilica, prema našoj „visokoj politici“. Ipak, zlu ne trebalo, slobodno pljusne mobitel u more ili u  Omblu.  Bez brige, ronioci imaju pametnijeg posla.