Lijepo je vidjeti prosvjednike u Dubrovniku. Još kad bi znali protiv čega točno prosvjeduju…

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Goran Mratinović
Lijepo je vidjeti prosvjednike u Dubrovniku. Ako zbog ničega, onda zato što ih se ne viđa često ni u velikom broju. Lijepo je vidjeti prosvjednike. A još bi ih ljepše bilo vidjeti kad bi znali zašto prosvjeduju i što zapravo traže.

Dio građana ostao je zbunjen i zatečen nakon šarolikih transparenata koji su se jutros mogli vidjeti na Brsaljama. Ne toliko jer se prosvjednici po gradu ne viđaju često, više zbog samih poruka koje je 15-ak okupljenih pokušalo poručiti prolaznicima. Tako je na transparentima ispisano puno toga zanimljivog, a međusobno nepovezanog. Jedni su poručili da Jadran treba biti čist, drugi da novinarstvo mora biti slobodno, treći da Turistička zajednica ne radi ništa, četvrti je bio o escherichiji coli, potom fašizmu, diktaturi, koroni i slično. Uglavnom, jedan veliki kupus bez glave, sredine i repa. Nabacana hrpa htijenja i želja, bez neke konciznosti o onome što se konkretno traži i što je još bitnije -kako to postići.

Da bi prosvjed bio nešto više od 'želja i pozdrava', nešto više od stava 'meni se ovo ne sviđa i neka netko to promijeni', da bi uistinu imao pravu odrednicu aktivnog civilnog društva koje pokušava ostvariti određenu društvenu promjenu, on bi trebao imati barem naznaku rješenja. Trebao bi biti skup kojim se traži određena sloboda, ali uz odgovornost. Trebalo bi odrediti što se traži, kako to postići i koje su točno posljedice odluke koja bi bila donesena. Živjeti u demokraciji ne znači samo zahtijevati ispunjenje želja. Živjeti u demokraciji znači biti odgovoran građanin.

A kolika je odgovornost kod ovakvih prosvjeda, pokazano je kad se slična ekipica sa sličnim željama pojavila prije nekoliko tjedana na Brsaljama. Tu su koncizno poručili kako žele popuštanje mjera, premda su svakako bili vidljivi i transparenti koji sa samom porukom prosvjeda nisu imali veze, poput protivljenja uvođenju 5G mreže i cijepljenja. Na pitanje smatraju li kako bi epidemiološka slika u Hrvatskoj bila toliko povoljna da nije bilo mjera, odgovorili su kako o tome nisu razmišljali.

Tražiti nešto, a ne znati kako će se to reflektirati na šire društvo nije značajka odgovornog građanstva. Zapravo ,cijeli taj pristup pokušaju mijenjanja stvari je u svojoj srži bipolaran.

Od demokracije je tako uzet pojam 'slobode' da se traži i zahtijeva bilo što na ovom svijetu, bez ikakvog promišljanja o posljedicama, a od nekih prijašnjih režima koji su ostali duboko ukorijenjeni u našem društvu, zbog čega vjerojatno demokracija kao takva u praksi još uvijek nije ni zaživjela, preuzeta je 'svemoć sustava'. Ja ću izražavati samo ono što želim, pri tom neću nuditi nikakva rješenja, a 'sustav' je tu da mi da ono što mi treba kako god to zna i umije.

Ja ću artikulirati kako ne želim biti u izolaciji, ali ne znam što će se dogoditi ako se ukinu sve mjere i koje ću posljedice izazvati jer je za to odgovoran sustav. Ja želim čisti Jadran, kako piše na transparentu, ali neću ponuditi rješenje niti ću sudjelovati u velikim akcijama čišćenja kojih ovog vikenda ima po cijeloj županiji jer je za to odgovoran sustav. Ja ću i dalje ispuštati fekalije u more iz plovila i septičkih jama, a na sustavu je da mi osigura čisto more. I slično.

A kad poželim održati prosvjed , zvat ću medije. I novinari će doći, a ja ću pred njihovim kamerama govoriti o 'mainstream' medijima i cenzuri, premda su došli svi vodeći mediji u Dubrovniku i izvijestili su o prosvjedu. A onda ću, nakon toga, kao jednu od tema sljedećeg prosvjeda izabrati upravo medijsku cenzuru kojoj u realnosti nisam ni svjedočio jer moj skup baš nigdje nije bio cenzuriran i premda je vjerno prikazano ono što se na prosvjedu događalo.

Možda, koristeći 4G mrežu, objavim selfie na kojem se, između ostalog, bunim protiv 5G mreže. A možda i, koristeći Gatesovog Microsoft dođem do Facebooka i objavim status o tome kako neću dozvoliti 'sustavu' da me 'čipira'. Ako upadnem u probleme, zvat ću 'sustav' – policiju, medije, odvjetnike da mi ih rješavaju. Ako ne upadnem u probleme, krivit ću ih za svoju nezaposlenost, depresiju, manjak ambicije i probleme u braku. Ispisat ću hrpu transparenata, tražit ću što god mi padne na pamet, nabacat ću to u vidu različitih nepovezanih parola, ali nijednom, baš nijednom, neću se zapitati kako da svojim djelovanjem svijet učinim boljim. To je na 'sustavu'. Na meni je samo da (po)želim.

Popularni Članci