Ali dolaziti davati podršku stanarima koji prosvjeduju protiv rekonstrukcije male garaže Rešetarovih za sinov motor pod krinkom da čovjek radi danas-sutra restoran je previše čak i za Mara Kristića. No, znamo, naravno, za što se on zapravo bori. Nije to deset kvadrata privatnog prostora nego su to populistički glasovi, baš onako kako to rade njegove kolege iz Mosta, Nikola Grmoja i Božo Petrov kada počnu gubiti tlo i glasove pod nogama.

Kristić je poznat kao čovjek koji se bori za javno i privatno dobro. Zna i suzu pustiti kada je ganut odlukama tijela. Recimo, proteklog vikenda nakon raskida koncesije za tvrđavu Imperijal puštao je krokodilske suze. Kad ga je vijećnik Nikša Selmani prozvao kao borca za Imperijal, umalo je udario glavom u plafon gradske vijećnice. A kada je izglasan zakon o zabrani kandidiranja Andra Vlahušića za mjesto gradonačelnika, emotivnim ispadom u katoličkom duhu je ispalio – 'eto vam papci!'

Vrijedi spomenuti kako je upravo Kristić prešutno podržao izmjenu GUP-a, kojim se, gle čuda, povećala i moguća izgrađenost i katnost jedne investicije  na Vojnoviću. Nitko nije vidio Kristića kako, bar tako prešutno i suzdržano, prosvjeduje protiv megalomanske gradnje recimo obitelji Sršen na Babinom kuku. Nismo dobili nikakvo priopćenje Mosta kada je objavljeno kako objekt Sršena ima 800 ilegalnih kvadrata. Jer 800 je puno manje od dvadeset kvadrata koliko čovjek gradi za sinov motor, a zbog čega je Kristić danas prosvjedovao. Naprotiv, lobirao je za to.

I kada ga iz gradske uprave nazivaju Kristić – Sršen, dobro ga nazivaju. Sve dok ne postane papak, svi ovi glasovi koji ga drže u Gradskom vijeću služit će mu za etikete i utjecaj, za kafe na zidiću i za posao, poput onoga današnjeg, na visokoj funkciji u dubrovačkoj Čistoći.