Hrvatska je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u nogometu ostvarivši tako fenomenalan uspjeh. Organiziran je svečani doček, a čestitke su stizale sa svih strana svijeta. Bi li se tako nešto slično dogodilo da je Hrvatska osvojila broncu u rukometu, košarci, vaterpolu, odbojci…? Naravno da ne bi. Nogomet je daleko najpopularniji sport na svijetu i nijedan drugi se s njim ne može mjeriti.

Jeste li se ikad zapitali zašto je to tako?

Postoji znanstveni odgovor. Prvo, nogomet za razliku od nekih drugih sportova, mogu igrati sve društvene klase. Dovoljno je da na blatnjavu ledinu zabodu sva drvena kolca te nabave krpenjaču i sve je već spremno za igru i užitak. U primjerice tenisu treba znatno više novca. Mora se iznajmiti teren, a i oprema je skupa. Loptice su već nakon jednog meča neupotrebljive i moraju se iznova kupovati.

No ono što je još važnije od financija je nepredvidljivost nogometa. U nijednom drugom sportu autsajder nema toliko dobre šanse kao na zelenom terenu. Znanstvenici laboratorija Los Alamos u New Mexicu objavili su 2006. godine veliku analizu više od 300 tisuća utakmica odigranih u pet sportova koja je pokazala da je značajno veća vjerojatnost da će nogometne utakmice u engleskoj Premier ligi završiti iznenađenjem nego u ligama američkog nogometa, bejzbola, hokeja ili košarke. U nogometu su, pokazuje analiza, autsajderi u čak 45 posto utakmica ostvarili rezultat suprotan predviđanjima.

U vaterpolu, rukometu, odbojci, tenisu autsajder gotovo nema šanse. Nešto bolje može proći u košarci, ali i tu su rezultati manje-više predvidljivi. Kako god okreneš Amerikanci će, ako se ne zezaju, osvojiti i Olimpijske igre i Svjetsko košarkaško prvenstvo. U nogometu će se pak dogoditi nevjerojatni obrati. Velika Italija neće se kvalificirati na dva uzastopna Mundijala, a još veća Njemačka će na tim Mundijalima zapeti već u grupi.

S druge strane, kako potvrđuje golo oko nogometnog zanesenjaka, ali i ozbiljni znanstveni zaključci, nogomet posljednjih godina na klupskoj razini postaje sve predvidljiviji. Victor Martins Maimone i Taha Yasseri, dvojica istraživača sa Sveučilišta u Oxfordu, objavili su 2021. godine rad koji objašnjava da je od 1993. pa do 2019. godine puno lakše predvidjeti nogometni rezultat nego u godinama prije. Oni su analizirali 88 tisuća utakmica i predvidjeli su favorite u njih čak 75 posto.

Upravo je ta 1993. godine bila velika prekretnica u nogometu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je, među ostalim, odluku gdje se nogometašima dozvoljavaju unutar EU migracije kao da je riječ o kuharima ili konobarima. Tako je ukinuto pravilo o tri stranca u jednom klubu. Bogati klubovi počeli su nagomilavati ponajbolje svjetske igrače i dogodilo se da se danas zna sedam klubova koji će igrati u četvrtfinalu Lige prvaka. Prvak Njemačke i Francuske poznat je do Božića, u Španjolskoj će titulu osvojiti Real ili Barcelona, u Italiji je dugi niz godinama harao Juventus, jedina liga koja je koliko-toliko zanimljiva jest engleska.

Nogomet je tako na klupskom nivou potpuno izgubio draž. Iako ne postoji nepredvidljiviji sport - u kojem inače veliku ulogu ima i sreća - gotovo da danas nema nikakve šanse da Hajduk dobije Villareal, Dinamo Milan, a opet ni taj Villareal ne može ništa Realu i Barcelonu isto kao što ni Milan ništa ne može Liverpoolu, Cityju, PSG-u, Bayernu... Nogomet je postala dosadna igra 22 igrača u kojem uvijek pobjeđuje bogati arapski vlasnik.

Jedino što je još ostalo od nogometne romantike su reprezentacije. Vidjeli smo i na ovom prvenstvu brojna iznenađenja – Japan je dobio Njemačku, Saudijska Arabija Argentinu, a Hrvatska Brazil. Nikad nijedno prvenstvo nije bilo izjednačenije i gotovo da nije bilo reprezentacije koja je kvalitetom iskakala osim malo Francuska i Brazil. Prije su se favoriti jasno znali, nema šanse da neka afrička momčad dođe u polufinale, a ovdje je Maroko svladao favorizirane Španjolsku i Portugal. Njemačka, rekli smo, ispala je već u grupi, kao i Urugvaj, a Italija se dvaput zaredom uopće nije kvalificirala. Na prošlom Mundijalu u Rusiji nije bilo mjesta ni za Nizozemsku.

Paradoksalno, što klupski nogomet postaje sve predvidljiviji tako onaj reprezentativni postaje sve nepredvidljiviji i to je izravno-posljedična veza. Klubovi kupuju jeftine strance želeći ih bogato preprodati umjesto da razvijaju svoj lokalni pomladak. Događa se da talijanski i njemački klubovi zbog ogromnog broja stranaca slabo davaju priliku svojim domaćim igračima, pa posljedično zbog toga pati i reprezentacija.

Kao što ništa u životu nije crno-bijelo tako nije ni ovo. Kvaliteta reprezentacija i nogometa koje prezentiraju opada, ali u isto vrijeme je puno zanimljivije pratiti, jer se ne zna pobjednik. Ne sjećam se nijednog svjetskog prvenstva u kojemu je u polufinalu igralo ovoliko loših momčadi, ali to ujedno i jest ta dodatna draž. Hrvatska, ne računajući utakmicu s Kanadom, do polufinala je zabila jedan jedini gol u regularnom dijelu i nikoga nije pobijedila u 90 minuta igre. Maroko također nije bio ništa atraktivniji u napadu, a reprezentacija Argentine je jedna od najgorih u njihovoj povijesti, a i vjerojatno daleko najgora reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo (nećemo sada ulaziti u sve penale koje su dobili, to je zasebna tema).

Stoga se postavlja pitanje je li ovo bilo najgore prvenstvo do sada?

Ako se mene pita ne da nije bilo najgore, nego upravo suprotno – svjedočili smo najboljem prvenstvu u povijesti. Po prvi put je u polufinalu igrala jedna afrička reprezentacija, a utakmica Hrvatska-Brazil je ponudila sve ono zbog čega volimo nogomet. Autsajder je pobijedio favorita, jer je ostavio dušu na terenu. Naravno bilo je tu i puno sreće (da ne govorimo još o promašajima Lukakua u grupnoj fazi), ali ona i jest razlog zašto toliko volimo nogomet. Ne može se u nijednom drugom sportu dogoditi da Grčka bude prvak Europe i da Bruno Petković ne zahvati dobro loptu i zabije Brazilu. Zato je nogomet sport broj jedan i najbolji preslik života. Bolje se roditi bez one stvari nego bez sreće u penalima.

Nažalost, ovo najbolje svjetsko prvenstvo moglo bi biti i zadnje u kojem smo uživali. Već na sljedećem nastupit će rekordan broj reprezentacija, njih 48, kvalifikacije će se razvodnit kao i sama kvaliteta nogometa. No može postati još gore. FIFA želi da se Mundijal odigrava svako dvije godine što bi dodatno uništilo draž. Nogometne glavešine uništile su nam klupski nogomet, a sada sve pokušavaju da isto učine i sa reprezentativnim.

Dok šutimo i pasivno promatramo to će se, bojim se, vrlo brzo ostvariti. Velika tragedija će nas zadesiti, jer je nogomet najveličanstvenija igra koju je čovječanstvo smislilo.