Na društvenim mrežama ne postoji izraz koji kaže da si samo jedno kratko skrolanje udaljen od crnila, ali je zaista tako. Facebook, Instagram, TikTok i ostale društvene mreže rasadnik su najgore depresije i anksioznosti.

Zašto je tako? Sama priroda društvenih mreža takva je da su totalno kaotične. Mozak homo sapiensa još uvijek nije evoluirao da uopće može obuhvatiti taj ogroman spektar informacija. Kao da se siva tvar moždane kore nalazi u vrtiću – jedni se smiju, drugi plaču, treći se igraju, četvrti su ozbiljni, a sve je to praćeno gomilom katastrofičnih vijesti i suludih reklama od kojih mozak hoće van da skoči. Ali opet, bez obzira na to što se svaki korisnik društvene mreže nakon samo kratkog boravka na njoj osjeća užasno, on se iznova i ponovno vraća na još jedan šut depresije. Klasični stockholmski sindrom.

Društvene mreže ponajviše služe pumpanju ega. Pogledajte moju naslovnu fotografiju ove kolumne koju čitate i zamislite da sam je objavio na Facebooku. Moj motiv objave na društvenoj mreži bio bi da mi kažete kako sam zgodan i da super izgledam. To će mi pomoći da preživim ovih nekoliko dana juga i da ne razmišljam o samoubojstvu. Dobar dio mojih prijatelja lajkat će mi fotografiju iz pristojnosti, neki će možda nešto i preko kurca prokomentirati, a u stvarnosti će im ići na piša zašto sam ju uopće objavio i što se preseravam.

Fotografija laže tisuću riječi

Ja opet objavljujući ovu fotografiju uopće neću biti svjestan tko je s druge strane ekrana i što u ovom trenutku prolazi. Recimo, moj neki Facebook poznanik upravo posjećuje umirućeg oca na palijativi. Dok čeka da ga puste u posjetu, vrijeme krati po Facebooku i dolazi do moje fotke. Kako se ta osoba može osjećati nego kao lik romana Emilea Zole? Zadnjih nekoliko godina brine se za nepokretnog oca, život mu je kaos, ne stigne ni jaje isprigati, a kamoli paziti na zdravu prehranu i vježbanje. Pa onda ugleda mene kako se kurčim iz teretane i odmah ga zadesi depresija, jer tamo negdje postoje ljudi koji su sretni, kojima otac ne umire, koji imaju vremena za druženje s bugarskim čučnjevima i rumunjskim mrtvim dizanjem.

A prava istina koju društvene mreže vješto skrivaju je ta da je s druge strane ekrana osoba koja također nije sretna, kojoj je otac umro ili će uskoro umrijeti, koja je sve samo ne takva kakvom se prikazuje na fotografiji – fotografija laže tisuću riječi! – tamo je, ustvari, lik iz romana Alberta Camusa koji vapi za klikovima i lažnom slikom sebe.

Ista je stvar kada se po društvenim mrežama objavljuju fotke s putovanja. Vidi nas, majke ti, kako mi, za razliku od vas imamo sretan život. Hešteg awesome, livin' la vida loca, amazing, pičke materine. Nije svjestan korisnik društvene mreže da je s druge strane Facebook zida osoba koja ne uživa s obitelji na putovanju, nego frustrirani pater familias kojeg žena i djeca nerviraju sa sitnicama, i najradije bi s pivom u ruci i nogama na tabureu gledao Hajduka. Ta fotografija koju objavljuje služi mu da samog sebe sakrije od mizerije života, ona mu je lijek za ispraznost koju živi, jer će tih nekoliko klikova na trenutak proizvesti osjećaj da je sve u redu, iako nije ništa.

Da ne govorimo o onim fotografijama jela i pića. Kakav stvarno moraš biti jado u svom vlastitom životu da na društvenoj mreži objavljuješ što jedeš. Da mi sad u kuću ulete vanzemaljci i pitaju me da im u najkraćim crtama opišem planet Zemlju, ja bih ih odveo na zid mog Facebook prijatelja i pokazao slike na kojima je okružen janjetinom, teletinom i pečenim patatama. Siguran sam da bi moji prikaši vanzemaljci isti tren odvrnuli motore (ili što već) letećeg tanjura i pobjegli u prostranstva svemira samo da ne moraju gledati neleteće tanjure po Facebooku.

Insta(gramovi)

Ne trebam vam dalje objašnjavati fejsbučke jade, znate i sami što vam rade nakon što odete tamo. Jedan klik ste udaljeni od depresije, jer tamo ama baš nikada nećete naći nešto što vas ispunja i inspirira. Zbog svega ovoga, Australija je prije neki dan objavila da će kao prva zemlja na svijetu uskoro donijeti zakon koji zabranjuje korištenje društvenih mreža osobama mlađim od 16 godina. Svaka vam čast Klokani, neiskusna djeca su posebna osjetljiva na brutalu društvenih mreža, no ja smatram da Facebook i ostale treba apsolutno zabraniti. I to svima!

Već sad vidim mnoge od vas kako se kostriješe i misle da bi to bio atak na slobodno tržište i mišljenje, uostalom, društvene mreže pomažu mnogima u poslovanju. Donekle to jest istina, ali u globalu, Instragram je puno štetniji nego što donosi koristi. A ako nešto donosi puno više štete nego koristi, onda to treba zabraniti.

Imaju i neki drugi gramovi, a ne samo Instragramovi koji s jedne strane donose sreću i veselje, a s druge depresiju i mizeriju. Gram heroina ili gram kokaina kratkotrajno će proizvesti u korisnika sreću, veselje, mir, ali dugotrajno će mu donijeti jednake jade kao da gleda fotografije prijatelja s putovanja ili restorana. No heroinski i kokainski gramovi su zakonom zabranjeni dok instagramovi i dalje služe za instant depresiju. Tko je tu lud?

Zabranom društvenih mreža život bi nam se svima usporio, bili bismo mentalno zdraviji i posljedično sretniji. Najveći paradoks društvenih mreža je taj da su sve osim društvene. Baš zbog njih ljudi manje izlaze, manje se druže, jer misle da, ako su na Facebooku, onda znaju što se događa s njihovim prijateljima i poznanicima. Još jedan veliki paradoks. Ta slika je toliko lažna da lažnija ne može biti. Osoba kakva je na Facebooku je baš suprotna u realnosti.

O mržnji koju mreže stvaraju dao bi se napisati poseban tekst. Ona je nusprodukt skrolanja i depresije koju izaziva. Zbog jedne rečenice koja očitava nečiji stav – primjerice o Donaldu Trumpu – osoba iz čista mira zamrzi neku drugu. Na putu joj se više ne javlja. Koje ludilo.

Nadam se da će zemlje u (dalekoj) budućnosti slijediti primjer Australije i to ne samo po pitanju maloljetnika. Da se napokon riješimo budalaša koji po društvenim mrežama objavljuju ovakve kompleksaške slike s naslovnice ovog teksta.