KOLUMNA VJERE ŠUMAN: Neš' ti razbijenog auta i ograde!

Autor: Vjera Šuman
Još kao dijete, sanjao je kako će jednog dana postati vatrogasac i braniti svoje selo i maslinike od vatre, koja guta sve što su njegov pape i susjedi sadili i gradili. I kad je došao trenutak za navuć' toliko željenu uniformu, dobio je ponudu u obližnjoj marini za čišćenje jahti. Samo jedan dan posla na jahti donosi mu 250 eura. 

Postane li vatrogasac, mjesečna plaća će mu biti 700 eura. I što sad učiniti? Ženi se za mjesec dana, doći će i dijete, život mu se mijenja, sve je skupo. S tolikom plaćom ne može dobiti sufinanciran kredit APN – a. Što je odlučio? Nije teško pogoditi. Riskiranje života, težak i odgovoran posao za plaću od 700 eura ili? Vatrogasna zajednica ima puno takvih priča i pred sezonu požara koja dolazi nema dovoljno ljudi. Entuzijazam i ljubav za taj posao zamjenjuje bremenita realnost. I da, lijepo je vidjeti kad im je Zoki nekidan predao odlikovanja za njihov veliki doprinos u obrani života i imovine hrvatskih građana. Osim što imaju sve manje ljudi, pomoć iz zraka još nije spremna. U godinu dana servisirana su samo tri kanadera. Sve je isto kao i lani. Ministar nije imao vremena baviti se organiziranjem i dovođenjem u red ZTC-a, jer je morao prikupljati papire za APN kredit, kako bi dobio svoje nove kvadrate. Ma, to je nevažno. Da su pravi, dovoljna nagrada bi im bila spoznaja koliko su života i imovine spasili od vatre, a ne  cendrati i za većom plaćom, i za zračnom potporom.

Medicinske sestre i tehničari izlaze pred bolnice kako bi upozorili jednog drugog ministra kako im je plaća koju dobivaju za težak i odgovoran rad, sramotna. Već ih po hrvatskim bolnicama nedostaje nekoliko tisuća. Bježe u zemlje gdje poštuju njihov težak rad i plaće su im dovoljne za pristojan život, pristojan godišnji odmor, školovanje klinaca i uštedu za starost. I ne, ne rade prekovremeno kako  bi to zaradili. Rade u sustavima koji poštuju rad i radnika, ne samo na Praznik rada, darujući im porciju graha. Srećom, predizborna godina mogla bi im donijeti traženo. Budimo realni, traže samo deset posto na plaće koje su pedeset posto manje od onog što bi trebali za taj težak posao zarađivati. Ministar od aplikacija nudi im četiri posto. Pa će sad cijelu priču morati preuzeti Plenki i kao veliki spasitelj iskeširati traženih deset posto. Poslije će se cijeli taj performans s već riješenim liječnicima, isto s premalih 10 posto, kao i ovaj koji će se riješiti s ostalim medicinskim osobljem, nazvati reformom zdravstva. Kako drugačije? Zašto li onda doktori, od onih obiteljskih do pedijatara pa čak i kirurga, odlaze raditi na kruzere?

Pacijenti se ne trebaju brinuti. Ako zatrebaju neko skupo liječenje, operaciju kakva se radi samo vanka ili skupi lijek – zna se. Organizirat će građani humanitarne akcije i prikupiti i milijune eura, ako je potrebno. Takvi su, velika srca i uvijek pomažu. Zašto bi država onda na to trošila novac kad ima toliko potreba za novim uhljebima, skupim autima, povlaštenim mirovinama, stanovima, večerama, putovanjima i namirivanjem ostalih htijenja najviših državnih dužnosnika i njihove rodbine i prijatelja? Svih onih koje smo sami birali. Kad alkoholizirani razbijaju automobile i rasturaju ograde i zidove, to je zato što su pod stresom i iscrpljeni od rada za naše dobro. Neš' ti automobila i ograde! Koga briga? Ljudi su naše najveće dobro. Posebno oni naši, zna se! Odma' je jasno! Birali smo najsposobnije. A to, brate mili, košta.

U Gradu će ove godine upisati samo jedan razred medicinskih sestara jer nemaju dovoljno kapaciteta za više razreda. Nema ih dovoljno, kao ni kuhara, slastičara, konobara, krovopokrivača i majstora svih građevinskih struka, mesara i drugih traženih zanimanja, ali koga briga? Po već ustaljenoj recepturi, najviše će se upisati ekonomista koji nakon toga mogu direktno na burzu. Džabe poduzetnici govore kako zanimanja, koja naše školstvo proizvodi, nisu adekvatna potrebama tržišta rada. Vlada lamentira o možebitnoj, jednom kad se steknu uvjeti, reformi obrazovnog sustava. Pomalo. Za sad se nešto eksperimentira s osnovnoškolcima na radost potplaćenih nastavnika.

Za to vrijeme ministar financija smislio je kako pred izbore svima povećati plaće. Smanjit će se davanja za mirovinsko. Umirovljenici nisu tema. Možda naiđe još neka opaka pandemija pa prepolovi broj umirovljenika i tako će oni preživjeli moći i dalje dobivati svoju crkavicu. Ako ne, nek o njima brinu djeca. Pa baš zato će im se povećati plaće za 15, 20, 30, nekima i stotinjak eura . Sve se radi kako bi našim dragim građanima bilo bolje. Ako im ne valja, nek idu vanka. Doći će Filipinci i Nepalci i opet će se nekako popuniti broj zaposlenih, i to za još manju plaću. Đe ćeš bolje? Nek vas sve to previše ne nervira.  Baš je onako kako je govorio Krleža: „Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo!“ Eto vas.

Iz tiskanog izdanja od 5. svibnja

Popularni Članci