/* */

'Jedini intelektualac u Dubrovačko-neretvanskoj županiji'

Autor: Vjera Šuman Autori fotografija: Grgo Jelavić/PIXSELL

Jako se snervao saborski zastupnik HDZ-a, izvjesni Goran Ivanović, zbog svih mogućih digitalnih reklama koje su, vrag ih odnio, lažne. On pouzdano zna za reklamu kako će 'ona stvar biti duža 7 centimetara za tri dana' svakom onom tko kupi taj proizvod za rast 'maloga'. I ništa. Lažnjak.

Logično da tako snervan očekuje od Državne inspekcije kažnjavanje tih lopova, lažova i prevaranata. Tu svoju muku priopćio je prisutnim saborskim zastupnicima i predstavnicima Državne inspekcije koji su nazočili saborskom zasjedanju pri izglasavanju novog zakona o provedbi Uredbe EU o sigurnosti proizvoda. To je zakon koji bi trebao osnažiti zaštitu potrošača. Kako inspekcija postupa po prijavi, nadam se da će ovaj vapaj gospodina Ivanovića ozbiljno shvatiti kao prijavu. I u najmanju ruku prisiliti te lažljive mangupe da vrate nezadovoljnom Ivanoviću novac. Dok takav, ali učinkovit proizvod ne bude izmišljen, i gospodinu Ivanoviću, i ostalim prevarenim kupcima ostaje ona stara utjeha: 'Mali, ali tehničar!' Inženjeri nek sad budu, za promjenu, empatični i ne koriste pravo na repliku. 

Na našem portalu mnogi su klikli na vijest o tome kako Andro Vlahušić ide u utrku za župana. Kako je bilo jasno već iz naslova, za sebe je rekao kako je jedini živući intelektualac u Županiji. Mnogi su pomislili, naš Andro nije izdržao! Bilo je to jače od njega. Jest, obećao je kako se više nikad neće kandidirati u čemu je imao veliku potporu 'fanova', ali zov politike i izbora jači je od njega samoga. Noćima se prevrtao po krevetu osluškujući tišinu voljene Imotice, uz samo poneki udaljeni lavež nekog preplašenog kučka. I prelomio. Ide u borbu za župana. Što će, kad bolje razmisli, kandidati su prilično 'z brda z dola'! Zašto ne bi i naš Andro? Malo je još razmišljao i zaključio kako je on jedini intelektualac u ovoj najjužnijoj županiji. Dakle? E sad, moj Andro, to je malo upitno. Evo ja znam još dvojicu. Jedan je, doduše, pijanac, a drugi se posvađao sa svima. Nije ni važno, kad je to 'biti intelektualac' bila neka prednost u politici? Koliko pamtim, samo mana, što je naš veliki pokojni Gotovac itekako osjetio na vlastitoj grbači. S druge strane, Androva kandidatura ima prednosti, jer voljeli ga ili ne, svi mu moraju priznati kako je pun ideja k'o šipak koštica. Uz to je i doktor, pa može uskočit svima kojima naglo skoči cukar. Neretva pass mogla bi mu donijeti i glasove Neretvanske doline. Naravno, ako novi ministar poljoprivrede ne napravi ozbiljne pomake, što je itekako moguće zato što je za savjetnicu zaposlio vlastitu sestričnu koja, doduše, nema nikakve veze, ni znanja o poljoprivredi, ali nema ni ministar pa je to posve u redu i čak vrlo perspektivno. Ipak, Androva kandidatura bila je prvoaprilska šala Dubrovačkog dnevnika. Ne biste vjerovali koliko je ljudi nasjelo, pa i neki novinari. 

Za to vrijeme naša Anita Bonačić, ujedno i kandidatkinja za gradonačelnicu, jako se naljutila na tjednik Nacional i optužila ih kako im je HDZ platio tekst koji su pisali o njezinim obiteljskim nelegalnim gradnjama, uzurpacijama ili čemu već. Da je to bilo koja druga tiskovina u pitanju moglo bi i proći, ali upravo Nacional temeljito istražuje malverzacije političara, prije svega onih na vlasti. Zbog čega našem Plenkiju odma' skoči cukar na samo N od Nacionala. S druge strane baš njeni esdepeovci ideje za rasprave u Saboru crpe upravo iz Nacionala. Kako to, kako to? Krenulo je s kućom u Gradu, sad se nastavlja s ovom na Lapadu. Nekako ispada obrazac ponašanja. Nažalost, mediji se ne bave nekom tamo bezveznom Anitom, nego Anitom, koja je, sasvim logično, svojom  kandidaturom, skrenula pozornost na sebe. Jer kad se kandidiraš onda se barem mrcu propituje i etičnost kandidata. I sad se bave Anitom političarkom, što jest posao medija, sviđalo se to njoj ili ne. Zašto Grad nije prije poduzeo ništa i s inspekcijom i izdao nalog na vraćanje u postojeće gabarite, druga je priča, ali i možda zgodan naputak svim onima koji stanuju u prizemlju, pa im djecu ništa ne štiti od pogleda. Brate mili, dižite zidove ako treba i na pola ceste. Treba zaštititi djecu od pogleda. Evo na primjer, na Kosovu, nikom to ne bi bilo čudno. Eto vas.  

Popularni Članci