I doista, ne daju se uputnice ako nekoj babi padne napamet napraviti CT glave jer je sanjala kako joj je nešto raste u glavi. Uputnicu za laboratorijski nalaz krvi i urina uz nalaz šećera u krvi, tražio je 'mladac' od 40 i koju godinu kojem se mantralo u glavi nekoliko dana i osjećao se loše. S obzirom na obiteljsku anamnezu, otac mu je umro od posljedica šećerne bolesti, sasvim logično je zatražio od liječnika da napravi osnovne laboratorijske pretrage. Inače, osnovne pretrage takve vrste nešto je što se smatra minimumom prevencije zdravlja i navodno ih ministar potiče u okviru sistematskih pregleda na koje odlazi premalo hrvatskih građana. Jer zdravlje je prije svega prevencija. To čak i Beroš smatra neophodnim. Ali, ne i kod ovog liječnika u Pločama, koji ima rastezljivo radno vrijeme jer ne može stići na posao prije devet i po do deset sati. Ima pametnijeg posla. Brine o svom zdravlju pa ujutro prije posla trči. Onda dok se otušira i doručkuje, a Bože moj, vrijeme proleti. 

Ravnatelj tog istog Doma zdravlja se pravi da nije odavde. Uglavnom pod parolom: „Ništa ja ne znam!“ Hoće li se išta promijeniti na bolje prelaskom pod ingerenciju Županije, teško je znati. Nadajmo se. Pločanima samo nada i  ostaje. Ovaj Dom zdravlja ima problem kao i brojni u Hrvatskoj s premalo liječnika ili previše pacijenata po liječniku. Mnogi su već davno mogli u mirovinu, ali rade jer nema tko. Nedostatak pedijatara već je gotovo normalno stanje. Kako god to formulirali, to je samo mali dio drame koja uništava javno zdravstvo, koje bi trebalo biti dostupno i efikasno za sve građane Hrvatske. Liste čekanja od pola godine, a negdje i do godinu dana, pa čak i za onkološke bolesnike. Ogromni novac HZZO uplaćuje u privatne klinike, plaćajući realnu cijenu određene pretrage. Istu tu pretragu našim bolnicama plaća deseterostruko jeftinije. Jer plaća onoliko koliko procijeni da košta pretraga. Po kojem parametru,7 posve je nejasno, iako ima usporednu cijenu iz privatnih klinika, koje plaća bez pogovora. Milijuni eura odlaze iz HZZO-a u privatne klinike.  

Za to vrijeme su bolnice u trajnim minusima. Pritom, liječnici rade u privatnim klinikama jer mogu. To je po svemu se čini, čak i preporučljivo jer onda neće prigovarati na plaće i prekovremene sate koji se malo plaćaju, a malo ne plaćaju. Neće prigovarati na sustav napredovanja koji se uglavnom odvija po kriterijima podobnosti i/ili bespogovorne poslušnosti. Neće prigovarati na lošu organizaciju posla. Konačno, zašto i ne bi ako nikom nije u interesu urediti sustav, adekvatno plaćati usluge koje bolnice obavljaju. Oprema i aparati u većini bolnica stari su i odavno im je prošao rok trajanja. Čak i oni noviji poslijepodne ne rade. Brojne humanitarne akcije 'uskaču' kako bi se kupio neki neophodan aparat za naše bolnice. Struka, dakle liječnici, koji su svjesni kaosa u sustavu, uglavnom šute o tome jer guknu li, mogu zaboraviti na napredovanje. Politika postavlja ravnatelje, neki su kompetentni, ali većina se samo ulaguju politici. I šute. 

Beroš zastupa tezu sinergije javnog i privatnog, ma što to značilo. S obzirom na njegov 'modus operandi' po kojem natječaje dobivaju njegovi prijatelji, bez obzira na kompetenciju i rezultate, još nam super funkcionira sustav. Uglavnom počiva na onim sjajnim liječnicima i sestrama koji se trude i koji znaju. I Bogu hvala u dubrovačkoj bolnici ih ima, više od uobičajenog prosjeka drugdje. Ne računajući  Zagreb, naravno. Kvaliteta zdravstvene usluge prepuštena je uglavnom tim, srećom, još uvijek ne rijetkim i iznimno kvalitetnim liječnicima. Godinama je javno zdravstvo u silaznoj putanji, ali Beroš, nastavi li ovako, bit će onaj koji će na kraju ugasiti zadnje svjetlo javnog zdravstva u Hrvatskoj. Jer niti zna, niti može, niti ga nešto više od slikanja u medijima zanima. Pa nam je tako kako nam je. Poznata hrvatska šutnja s jedne strane i metoda 'zavadi pa vladaj!' Zato su nam se čak  i udruge/stranke umirovljenika posvađale, od onih koji tvrde kako umirovljenici žive sve teže, dok drugi cvrkuću kako žive sve bolje. Cijene i dalje rastu, inflacija isto tako, ali dok se svi vode samo osobnim interesima, zašto bi se išta mijenjalo. Sve po onoj: 'Ča je interes, ni sramota!'