HEP i dalje ne zna krizno komunicirati. Jučer se u Dubrovniku dogodio neviđeni strujni kolaps, bez struje su bili Dubrovnik, Dalmacija, dio Slavonije, a velikih problema je bilo i u susjedstvu. Domaći, tj. oni domaći koji nisu imali problema s mobilnim internetom jer su se i mobilne mreže posljedično opteretile, nagađali su o čemu se radi na društvenim mrežama, a vlasnici apartmana diljem grada javljaju nam kako su turisti bili izbezumljeni. Nitko im nije mogao objasniti o čemu se tu radi jer je struja nestala nešto iza podne, a HEP se oglasio u 13:26 sati. Sat i po' vremena nakon prekida opskrbe električnom energijom.

U vremenu interneta, mobitela, SMS poruka, kada upozorenje ili vijest do primatelja mogu doći u realnom vremenu, stanovnici su na bilo kakvo obraćanje HEP-a čekali više od ure vremena. Zapravo su nekakvu iole smislenu informaciju trebali dobiti nakon koju minutu, pa čak i da je došlo do prekida opskrbom na 'tim i tim područjima', da se traži uzrok i da će dati sve od sebe da im se struja vrati u što kraćem roku. Možda naknadno dati neke preporuke ili naputke. Bilo što, samo ne šutnja koja je trajala predugo, a u kojoj su građani i stanovnici o tome što se događa mogli jedino nagađati sa svojim poznanicima na društvenim mrežama. Čekali su bilo kakvu informaciju. Zbunjeni turisti su za to vrijeme tražili odgovore koje im nitko nije mogao dati. Nikola Tesla se za to vrijeme 'okreće u grobu', tj. u urni izloženoj u jednom beogradskom muzeju. To je još smješnija činjenica od one kako se očito nije predvidjelo kako će ljudi, u lipnju, na temperaturi koja se približila 40, zamislite, u svojim domovima i na radnim mjestima - upaliti klime.

No, nije ovo prvi put kako HEP ne zna krizno komunicirati. Nažalost, mogli su izvući lekciju iz stravične tragedije koja se dogodila 2019. godine u hidroelektrani u Platu, kad su živote izgubila trojica njihovih djelatnika. Tada je Dubrovački dnevnik prema HEP-u uputio brojne upite, no jedini odgovor bio je skup činovničkih floskula koje su se danima slale medijima u istoj ili vrlo sličnoj formi. Danas je 2024. godina, a ni nakon pet godina, odgovori od strane HEP-a nisu stigli. Srećom, svako od njih je otvoreno u sklopu pravosudne trakavice koja traje već godinama i još joj se ne nazire kraj. Uz to, satima nakon što se tragedija dogodila, javnost nije imala pojma kakvi su njeni razmjeri, koliko je stradalih, što se ustvari dogodilo jer se HEP ni jednom jedinom riječju nije oglasio o tome, a izjavu od bilo koje nadležne osobe bilo je nemoguće dobiti. Posao novinara je da pita i propituje. Pravo javnosti je da zna.

Sve to na najbolji način oslikava kako HEP uopće doživljava svoj odnos i obvezu prema javnosti – valjda misle kako im nisu dužni davati nikakva objašnjenja. Ili barem ne u nekom pristojnom vremenskom okviru, u 21. stoljeću, vremenu kada informacije i poruke različitim kanalima mogu putovati u realnom vremenu. HEP nije odabrao niti jedan. 

Inače, HEP ima cijeli jedan Sektor za korporativne komunikacije čija je glavna zadaća komuniciranje s javnosti i medijima. Vrijedi spomenuti i kako je, prema podacima DZS-a, najbrži rast plaća zabilježen kod zaposlenih u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije. Tako je prosječna neto plaća u tom sektoru, u kojem je ponajprije HEP, dosegnula 1576 eura, što je više od hrvatskog prosjeka. Narasli su i iznosi za različite dodatke, bonuse, božićnice pa ovakva nemotiviranost zaista iznenađuje.