EVOLUCIJA ZORANA MILANOVIĆA U DUBROVNIKU Punio je Sportsku dvoranu, a danas ne može ni Kino Slobodu
Slika govori tisuću riječi, a u tom kontekstu i fotografija predizbornih skupova na kojima sudjeluje Zoran Milanović u Dubrovniku. Od 2007. do 2014. puno se toga promijenilo u Gradu. Vrijedi se prisjetiti.
Godina je 2007. Sve miriše na smjenu HDZ-a s vlasti u Hrvatskoj. Protivnik Iva Sanadera je u tom trenutku tada novoizabrani predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Rejting SDP-a je naglo porastao u travnju, nakon smrti Ivice Račana, dugogodišnjeg predsjednika te stranke. Građani su, naravno tek nakon njegove smrti, shvatili što je on značio Hrvatskoj i koliko je Hrvatska izgubila njegovim odlaskom.
Milanović je u tom trenutku samo trebao pričekati izbornu noć i preuzeti vlast. Prije toga je Sanader odlučio prodavati dionice HT-a, izazvao privid gospodarskog rasta te na krilima dijaspore i stranka udavača dobio vlast. Sve ostalo je povijest, po kojoj između ostalih kopaju najviše istražitelji USKOK-a. Građani, e oni najviše kopaju po kontejnerima.
U Dubrovniku, gdje je u tom trenutku HDZ bio na vlasti, dolazi do želje za promjenama u svakom smislu, kako lokalnom, tako i nacionalnom.

Nacionalna kampanja Zorana Milanovića započela je 1. studenog 2007. u Dubrovniku. Sportska dvorana u Gospinom polju bila je ispunjena do zadnjeg milimetra, građani su pohrlili vidjeti što to nudi novi i pomlađeni SDP. Pomlađeni SDP je bio, kako se pokazalo, vrlo neiskusan. Nije napravio koaliciju s niti jednim prirodnim saveznikom, pa tako niti s HNS-om. Vrijeme je pokazalo da to svakako nije bio dobar potez i da su Milanović i ekipa oko njega gadno podcijenili HDZ.
Sve iza toga je bliža prošlost. SDP je pokazao da osim par resora, nema kadar koji bi vodio ministarstva, a i ono što je donekle dio građana cijenio, Milanović je potjerao, poput Linića i Holy. HNS nije puno bolji, odlaskom Čačića HNS je spao na jedno ime, Vesnu Pusić. S obzirom na to da jednu stranku ne može voditi samo jedna osoba jasan je i razlog pada popularnosti vladajuće koalicije.
Već gotovo tradicionalno poznata priča u kojoj političari iz SDP-a dok su na vlasti ne beru brigu o svojoj stranci, svakog se puta vrati kao bumerang. Čelnike SDP-a to uopće ne zabrinjava i ne opterećuje. Tako ih svakako nije briga niti za Dubrovačko - neretvansku županiju, za reizabranog predsjednika Županijske organizacije Davora Penića koji ne može pobijediti u kotaru, a kamoli u ovoj županiji. On je na kraju krajeva doživio debakl na proteklim lokalnim izborima i to s kandidatom za župana kojeg je progurala korčulanska struja i tako Nikoli Dobroslaviću i HDZ-u omogućila lagodnu izbornu utrku.

Zoranu Milanoviću odlučnost i nije neka karakteristika, a principijelnost još i manje. Osim što je zbog ničega otjerao svoju ministricu okoliša iz Vlade, ona mu je dokazala kako sama kroz realno kratko razdoblje SDP-u može odlomiti komad rejtinga i pripojiti ga svom Orahu. U isto vrijeme, direktor SDP-a Suton već treći put zaredom kasni u predaji izvještaja i nanosi stranci milijune kuna štete. Ali, nikome ništa.
I treba li se onda čuditi što je Premijer jučer protutnjao Gradom nezapaženo? Za početak, na jugu SDP više kao i da ne postoji. Neopravdane ambicije nekih ljudi koji su sebe vidjeli u najvećoj kancelariji na adresi Pred Dvorom 1, na proteklim su izborima rezultirali odgovorom što građani misle o tome, a što generalno misle o politici SDP-a u Dubrovniku koja se svodila na danonoćno stranačko prepucavanje. Rezultat je da SDP danas u Dubrovniku nema niti klub vijećnika, a da se svjetlo na kraju tunela i dalje ne vidi.

Za to vrijeme Milanović dolazi u Dubrovnik i zatvara oči pred istinom. Konstantna nebriga za stranačke podružnice dovela ga je u situaciju da ga kao premijera u Dubrovniku pozdravlja osamdesetak ljudi. Prije samo sedam godina taj broj je u Sportskoj dvorani bio par tisuća ljudi, a danas se susret s premijerom može organizirati u jednosobnom stanu, a da pritom ne bude veća gužva.
Nitko se nije zapitao gdje su se skrili članovi gradskog SDP-a kojih ima više od tristo ili pak četveroznamenkasti broj članova u županiji?
Je li i članovima možda puna pipa ambicioznih ljudi koji misle da mogu biti direktori Marsa, a u zbilji jedva da znaju putem hodati. Je li im dosta kolega koji s par boca vina postaju saborski zastupnici i to bez fakulteta ili još gore srednje škole?
Zoran Milanović mora znati odgovore na ova pitanja jer on godinama sve ovo zna u teoriji. O ovome priča dok spominje HDZ i njihov način funkcioniranja, ali u isto vrijeme su se ljudi s takvim načinom funkcioniranja 'izlegli' u stranci koju vodi, pa su i njegove teze postale izlizane i beznačajne.
I nije stvar što će SDP sutra izgubiti izbore, nego što će na vlast doći sto puta gori HDZ. Stranka koja bi uskoro zbog svojih zlodjela mogla postati beskućnik danas puni Cibonu i ima bolji rejting od vladajuće stranke.
S druge strane, Milanoviću njegovi rade o glavi. Nakon EU izbora ga žele smijeniti. Kad se njih vidi, onda on zaista i ne izgleda kao loš premijer i ukoliko bi samo malo prestao izbacivati raznorazne poslovice i poštapalice te zasukao rukave i napravio par odlučnih poteza, i ovom društvu, a i njemu samome, skočio bi optimizam, ali i rejting.
