LUPEŽARIJA I DOBRA DJELA

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,

Njen rug je i moj rug;

Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,

I ne vraćaju dug.

Ovo je samo dio jedne od najljepših hrvatskih domoljubnih pjesama koje smo učili, prije „sto godina“, u školi. Autor je Silvije Strahimir Kranjčević. Oni koji nisu bili voljni čitanju lektire početka ove predivne pjesme sjećaju se vjerojatno iz filma „Kako je počeo rat na mom otoku“ kad ih recitira pjesnik Livaja (Ivica Vidović).

Danas na svim portalima čitamo o već tradicionalnoj akciji restorana „Veranda 2.0“ koji u dobrotvorne svrhe kuhaju 24 sata sve kako bi se prodajom skuhanih jela prikupilo dovoljno solada za kupnju inkubatora za nedonoščad „Babyleo Drager“ za potrebe Dječjeg odjela dubrovačke Opće bolnice. Želja tih divnih ljudi bi bila da se od prodane hrane prikupi ukupno 32.000 EUR-a koliko košta taj nužni aparat za preživljavanje naših malih sugrađana.

Ne poznam nikoga u tom restoranu. Ni vlasnika, ni osoblje. Ali, divim im se. Kad sam jutros pročitao taj članak naježio sam se. Još ima dobrih, duševnih, ljudi koji ne brinu samo o sebi nego o općem interesu i rade sve što je u njihovoj moći da se nabavi uređaj koji će pomoći djeci da prežive možda najteže trenutka života – kad prerano dođu na ovaj svijet.

Sa druge strane, čitamo da se davalo i primalo mito prilikom nabavljanja kirurških robota za hrvatske bolnice. U toj marčapiji je – na ovaj ili onaj način – „zamračeno“ novaca koliko vrijedi ovakvih 60 inkubatora.

Naravno, svak od nas je opravdano ljut kad pročita o toj besprizornoj pljački i prirodna bi reakcija bila da više nikad ne sudjeluje u bilo kojoj dobrotvornoj akciji za pomoć našoj bolnici ili ambulantama. Ipak, to bi bio pogrešan put.

Koliko god bilo lupežarije ipak je nas većina humana i orjentirana na pomoć bližnjima. A lupeži koji su uzeli novac od najpotrebnijih neka znaju da im ime nikad nećemo zaboravit, bilo da ih osude ili puste da sve padne u zastaru.

Bravo za „Verandu 2.0“, slijedimo ih i zapamtimo njihovu humanost.

PRENESENO S INTERNET STRANICE njorgalodu.com, uz suglasnost autora