Račan je rođen 24. veljače 1944. godine u istočnoj Njemačkoj, točnije u mjestu Ebersbach, gdje je njegova majka bila smještena u radni logor. U visokom ju je stupnju trudnoće iz logora izvukla Njemica kojoj je bila potrebna radna snaga te je tako spasila njihove živote.

Stoga je jako teško reći kako je na Račanovom licu, dok je još bio dijete, bilo mjesta za osmijeh. No, naglašavao je kako mu je upravo on prioritet jer je dječji osmjeh predstavljao njegovu sliku Hrvatske.

Ključni projekt koji je pokrenut, ali i dovršen tijekom njegovog mandata jest izgradnja autoceste Zagreb – Split koja je dovršena u samo tri godine. Podsjetimo kako Dubrovčani godinama čekaju na Pelješki most koji je dva puta otvaran, ali nikada izgrađen dok je navedena autocesta za vrijeme njegovog mandata dovršena u rekordnom roku. Osim toga, Račanova Vlada je okrenula Hrvatsku prema Europi, ali i poboljšala narušene odnose sa susjedima te ju na neki način izvukla iz izolacije. Važno je napomenuti kako je upravo Račanova Vlada zaustavila privatizaciju, no nažalost ne i štetu koju je ista prouzročila. 'Nažalost, Hrvatska kao država ne funkcionira ni kao pravna ni kao socijalna. Upravo sastavljamo crnu listu poslodavaca koji ne poštuju radnička prava. Čim pribavimo dokaze, objavit ćemo crnu listu poslodavaca na web-stranicama. Kad dođemo na vlast, pospješit ćemo da državne institucije kontroliraju poštivanje radnih prava i uvesti rigorozne kazne za one koji krše prava radnika,' kazao je za Jutarnji list.

Za Račana se nisu vezivale posebne afere. Čini se kako je njegov jedini grijeh bio pogrešan odabir suradnika. Njegovu su Vladu najviše opterećivali sukobi između stranaka članica vladajuće šestorice te oštre kritike od strane oporbenog HDZ-a. Račan je bio suviše anacionalan i liberalan, što mu se često spočitavalo. No, mnogi ne pamte kako se upravo Ivica Račan suprostavio Slobodanu Miloševiću u siječnju 1990. godine, na 14. izvanrednom kongresu SKJ. Na sjednici je došlo do sukoba između izaslanika Srbije i Slovenije, kada su svi prijedlozi tadašnjeg predvodnika srpskog izaslanstva Slobodana Miloševića prihvaćeni većinski, dok su Kučanovi odbijeni. Nakon dva dana rada, Slovenci su napustili sjednicu te je nastavak kongresa ovisio o tome hoće li ga napustiti i hrvatsko izaslanstvo. 'Mi, izaslanstvo SKH-a, Ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju partiju bez Slovenaca,' kazao je Račan tada za govornicom te je hrvatsko izaslanstvo napustilo Kongres, a upravo je taj čin označavao kraj vladavine SKJ-a.

‘Račan nije bio ni velika Hrvatina, ali ni komunist, kako bi ga drugi znali okarakterizirati. 'Usudio bih se reći da je u očevu životu sublimirano cijelo 20. stoljeće. Svašta je radio, prošao svijeta, imao je više brakova, bio je u zatvoru u Lepoglavi, u Oktobarskoj revoluciji - u internacionalnim brigadama. Nije bio boljševik, nije bio komunist, bio je više anarhist. On svakako zaslužuje barem jednu knjigu,' napisao je novinar Zdenko Duka u biografiji o Račanu.

Međutim, zbog njegove skromnosti mnogi tvrde kako je bio socijaldemokrat u pravom smislu te riječi. Ono što se današnjoj vlasti zamjera je upravo nedostatak iste. Ogledan primjer svakako je kupnja skupih Audija A6 koja je izazvala oštre osude građana. ‘Račan je vozio Passata pa je izgubio izbore,’ riječi su kojima je ministar Gordan Maras prokomentirao skandal. Važno je podsjetiti kako je prestižne automobile kupovao i još jedan nekadašnji predsjednik Vlade, Ivo Sanader. I nije gubio izbore, ali je izgubio nešto puno vrijednije – vlastiti obraz.

Danas, dok broj nezaposlenih u Hrvatskoj obara sve rekorde, a građani jedva spajaju kraj s krajem, vladajući kupuju skupe limuzine. Može li se to nazvati socijaldemokracijom ili je li ona umrla zajedno s Ivicom Račanom?