Po kapitulaciji Italije u rujnu 1943. u Dalmaciju su žurno pristigle jedinice njemačkog Wermachta koje su posijale toliki strah medu lokalnim stanovništvom da je ono počelo masovno bježati i sklanjati se u naoko veću sigurnost biokovskih planina i obližnjih većih otoka. Kada je veliki broj izbjeglica zaprijetio humanitarnoj katastrofi, britanska ih je vojska odlučila brodovima evakuirati prvo u talijanski Bari, a potom u Taranto. Što se tiče prebacivanja s naših otoka Srednje Dalmacije u Bari, ono se osim ostalim bracerama i trabakulama, obavljalo nama poznatim brodićem- bracerom imena RODITELJ koji je napravio nekoliko prijevoza prema talijanskom Bariju.  

Bracera je imala više vlasnika, ali na našem području RODITELJ je do 2011. godine bilo u vlasništvu poduzetnika Nika Miljasa s kojim je vozio jednodnevne turističke izlete oko Grada. Bila je duga 13 metara, a građena je daleke 1911. godine te je uglavnom prevozila pržinu, vino, masline i teret općenito. Glavni pogon su joj bila jedra te je tek 1923. dobila motor. Godine 2011. bracera je prodana na otok Brač te joj je novi vlasnik Turistička zajednica grada Supetra. Obnova broda nije tekla po planu te je i danas izvučena na suhom i vjerojatno nikada više neće zaploviti.                                               

KAKO SU PARTIZANI PLANIRALI ZBJEG 

U siječnju 1944. prva velika skupina od oko 2 tisuće partizanskih ranjenika, staraca, žena i djece ukrcana je u Tarantu na poljski brod BATORY i prebačena u egipatski Port Said, a odatle u izbjeglički kamp u El Shattu. Tamošnji kamp, u kojem je kasnije živjelo oko 30 tisuća dalmatinskih izbjeglica, opstao je sve do 1946. kada su se posljednje skupine napaćenoga naroda konačno vratile u domovinu. Britanski humanitarac William Wriggins u svojim memoarima piše da je prigodom dolaska u Taranto ustanovio da su britanska vojska i partizani jako dobro organizirali zbjeg.  

"Odmah smo započeli s ukrcavanjem na poljski brod BATORY koje je proteklo na najbolji civilizirani način. Ljudi su smješteni na brod, hrana je bila dobra, a samo putovanje je prema drugoj strani Sredozemlja trajalo četiri dana i bilo je relativno mirno. Svi su putnici bili evidentirani pa su dobili i svoje posebne brojeve kako bi kasnije u izbjegličkom logoru El Shatt lakše pronašli svoj šator", piše Wriggins. Nadalje navodi da je brod BATORY iz Taranta prema Port Saidu zaplovio u noći sa 23. na 24. siječnja 1944..   

BIO JE BROD BOLNICA, SUDJELOVAO U ISKRCAVANJIMA SAVEZNIKA…  

Tako smo preko dramatične priče dalmatinskog zbjega u El Shatt došli do druge priče o još jednom zanimljivom brodu-transatlantiku. S navoza brodogradilišta Cantieri Riuniti dell' Adritico Monfalcone (Tržić) početkom srpnja 1935. porinuta je u more novogradnja broj 1127 kojoj je naručitelj poljski Gdynia - America Line (GAL) tom prigodom dao ime BATORY. Zajedno s blizancem PILSUDSKI, izgrađenom na istim navozima godinu dana ranije, imali su po 14287 bruto tona, bili su dugi 160 i široki 21,6 metara te su mogli prihvatiti 770 putnika. Dva devetcilindarska dizelska Sulzer motora ukupne snage 14000 KS omogućavali su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 18 čvorova.      

Dana 22. travnja 1936. na svojoj prvoj komercijalnoj plovidbi usidrio se pred gradskim mirima sa 628 putnika i 306 članova posade, a kasnije je plovio na redovitim transatlantskim rutama prema New Yorku i Montrealu sve do 1968. kad ga je zamijenio novoizgrađeni brod STEFAN BATORY (posjetio je luku Gruž 27. ožujka 1981., 7. travnja 1983., i 20. ožujka 1985.).  

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, BATORY je bio rekviriran od britanskog Ministary of War Transport u ratni transportni brod i brod bolnicu te je sudjelovao osim navedenog zbjega u El Shatt i na operacijama iskrcavanja Saveznika u Afriku pod kodnim imenom Torch, iskrcavanje saveznika na Siciliju, Normandiju itd.. Njegov brod blizanac PILSUDSKI nije bio dobre sreće jer je stradao u studenom 1943. te je potonuo pored istočne obale Škotske. Nakon završetka rata, BATORY je 1946. vraćen prvom poljskom vlasniku Gdynia - America Line za koju je plovio do 1966. kada postaje plutajući hotel u Gdynia. Godine 1970. prodan je brodarskoj kompaniji Polish Ocean Lines, međutim zadnja plovidba je bila prema rezalištu brodova Yua Wing Shipbreakers Co, u Hong Kong. BATORY je isplovio iz Gdynie 31. ožujka 1971. te je na odredište doplovio 26. svibnja gdje je započeo proces rezanja.